Stigao je lipanj, približava se kraj školske godine. Roditelji, učenici, učitelji – svi oni teže tome da na samom kraju učenici imaju što bolje ocjene. No, to sa sobom nosi veliku količinu stresa koji utječe na mentalno zdravlje.
Upravo je stres povezan s učenjem samo jedan od niza stresova s kojima se mladi i djeca danas nose. Visoka očekivanja, odlične ocjene iz svih predmeta, konstantna uključenost i koncentriranost postala su dio svakodnevice jer oni „moraju biti najbolji u školi i imati sve petice“. Upravo navedeno stvara veliki pritisak na mlade, učenike osnovnih i srednjih škola, ali i onih koji su odlučili pohađati fakultet. No, je li uistinu nužno imati odlične ocjene iz svih predmeta? Ili je ipak važnije bazirati se na ono što nam „ide od ruke“, na ono što volimo raditi i čime se želimo baviti u budućnosti?
Renata Hunjadi-Brzović, prof. psihologije više od desetljeća radi u Odjelu za zaštitu mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije te se osvrnula upravo na ovu temu: stres oko učenja. Naglašava kako je upravo u ovom periodu primjetan pojačan dolazak učenika i roditelji u njihovo savjetovalište.
– U drugoj polovici petog i šestom mjesecu u naše savjetovalište jako često dolaze ljudi zbog tih problema: Kako preživjeti kraj školske godine? Kako u savjetovalištu radim s mladima srednjoškolske dobi i starijima, odnosno roditeljima djece osnovnoškolske dobi mogu potvrditi da je taj problem često prisutan. Ljudi jesu u petom i šestom mjesecu puno napetiji nego kroz ostale dijelove godine, iako školska godina traje puno dulje, a ne samo dva mjeseca u godini – započinje Renata Hunjadi-Brzović.
Naglasila je kako su djeca preplavljena različitim negativnim osjećajima osobito pred kraj školske godine.
– Što s djecom, što s roditeljima? Djeca su preplavljena nekakvim strahovima, prepravljena su idejom da u kratkom roku moraju napisati puno testova, možda ispravljati neke ocjene… U školi se, zbog vrlo opširnih programa, često dogodi da se i testovi i ispitivanja zguraju u relativno kratko vrijeme. Djeca imaju osjećaj da ne stižu te im to predstavlja problem. S druge strane bude i ocjena koje treba ispraviti pa se jednostavno počnu osjećati preplavljeno, počnu se vrtjeti u krug i, zapravo, konkretnog učenja i od konkretnih ocjena ne bude ništa – napominje prof. psihologije.
Za lakše nošenje s obvezama na kraju školske godine poželjno bi bilo bolje organizirati svoje vrijeme.
– Za djecu uvijek pomaže sjesti, napraviti analizu svog dana, na što tijekom dana trošim svoje vrijeme, gdje bi mogla uhvatiti vrijeme za učenje, a što bi to moglo čekati da završi školska godina. Potrebna je analiza vremena u danu, bolja organizacija vremena i to su one tehničke stvari koje dijete može napraviti – kaže Renata Hunjadi-Brzović.
Osim raspodjele vremena, jedan od problema je i koncentracija.
– Problem je kako popraviti koncentraciju. Kako to vrijeme koje odvojim za učenje iskoristiti kvalitetno pa da to što sam pročitala i ostane u glavi? Naravno da se koncentracija uvježbava, to je nešto što se može uvježbati. Ne postoje ljudi koji su rođeni s jako dobrom koncentracijom i ljudi koju su rođeni s jako lošom koncentracijom. Postoje ljudi koji tom koncentracijom uspješnije i manje uspješno upravljaju – pojašnjava.
U vremenu kada je teško zadržati pažnju, važno je znati da postoje jednostavni i dostupni načini kako se možemo sami pokrenuti i poboljšati vlastitu koncentraciju.
– Ono što je dobro je da internet ljudima danas nudi, osim društvenih mreža i prekokrasnih sadržaja, načine kako mogu sami sebi pomoći u popravljanju svoje koncentracije. Mladi ljudi nekada čekaju da im dođe koncentracija da uče. Ona ne dolazi sama od sebe. Najčešće pomaže sjediti i baviti se knjigama i bilježnicama. Ali ne u smislu da pogledam 40 stranica koje moram naučiti i da je to strašno puno te da neću moći. Onda još 20 minuta nabrajam kako je školski sustav ovakav, onakav, kako je nastavnik prezahtjevan… Zapravo treba uzeti knjigu i bilježnicu te ju treba prelistati bez nekakve svjesne namjere da ja sada idem učiti. Ne, nego ja sad idem gledati što smo mi kroz godinu radili ili od zadnjeg testa. Treba napreskokce čitati taj sadržaj i ne nužno od prve do zadnje strane, nego doslovno što mi privuče pažnju. Podsjetit ću se nečega što se događalo u školi i malo po malo ću se uvesti u učenje, to je jedan od načina. Treba se uhvatiti posla, a ne čekati da koncentracija dođe. Onda treba napraviti pauzu pa će dijete reći ma neću gubiti vrijeme na pauzu, sada mi je krenulo i tako malo po malo krene učenje – ističe Renata Hunjadi-Brzović.
Prof. psihologije napominje kako postoje djeca koja ne znaju učiti te koja jako puno vremena provedu nad knjigom, a rezultat tog dugotrajnog bavljenja učenjem nije zadovoljavajuć. Naglasila je i kako smo svjedoci toga da se već niz godina očekuje da svi budu odlikaši što nije moguć niti potreban scenarij.
– To je apsolutno nerealno. Školovanje nije samo lov na ocjene. Školovanje je vrijeme kada se sazrijeva, kada se uči nositi sa životom… Ako djeci pretvorimo školu u lov na ocjene djeca propuštaju naučiti nekakve normalne životne stvari. Onda sebe mjere samo kroz ocjene, a to nije dobro – potvrđuje.
Renata Hunjadi-Brzović, prof. psihologije je studij psihologije završila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je u Odjelu za zaštitu mentalnog zdravlja i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije. Radi u psihološkom savjetovalištu i na programima zaštite mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti. Kako se u radu bavi promocijom mentalnog zdravlja (pozitivno mentalno zdravlje – jačanje snaga i kompetencija) provodi i aktivnosti za podršku roditeljstvu te sudjeluje u psihoedukacijskim programima namijenjenim djeci i mladima u obrazovnom sustavu, kao i pružateljima pomoći u zdravstvenom sustavu. U profesionalnom smislu, područje interesa su joj međuljudski odnosi, upravljanje stresom i povezanost emocionalnih stanja i tjelesnog funkcioniranja.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 06/25 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti.
Tekst: Rahela Dedić, novinarka portala Bjelovar.info
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Foto: Bjelovar.info-arhiva/Freepik/Pixabay/Unsplash
