Tijekom Tjedna psihologije u Bjelovaru je mag. psih. Ema Čamber iz Obiteljskog centra PS Bjelovarsko-bilogorska održala predavanje „Emocionalni razvoj i postavljanje granica“ u Dječjem vrtiću Bubamara. Predavanju su prisustvovale odgojiteljice i roditelji, a cilj je bio pružiti praktične smjernice za poticanje emocionalnog razvoja djece i učinkovito postavljanje granica u odgoju.
Mag. psih. Ema Čamber je objasnila važnost uloge roditelja u poticanju emocionalnog razvoja djeteta, istaknula važnost s jedne strane pružanje topline s druge strane pružanje strukture u odgoju, istaknula najčešće pogreške roditelja pri postavljanju granica te predstavila strategije za učinkovito i dosljedno postavljanje granica. Posebno je naglasila važnost dosljednosti odraslih, uloge primjera u svakodnevnom ponašanju, suradnje roditelja i vrtića te igara koje pomažu djeci u učenju granica i rješavanju problema s emocijama. Također je pojasnila kada je potrebno dodatno pratiti emocionalne potrebe djeteta i uključiti stručnjaka.
Na samom početku predavanja se psihologinja Čamber osvrnula na važnost uloge roditelja u emocionalnom razvoju djeteta.
– Emocionalni razvoj je jedan od najvažnijih procesa u djetetovom razvoju, a kvalitetan temelj koji je potreban za taj razvoj je topla i sigurna obiteljska sredina, roditelji koji pružaju emocionalnu sigurnost i podršku, spremni su čuti i vidjeti dijete, usmjeravati ga. Interakcije između roditelja i djeteta su iznimno važne, pri čemu roditelji mogu zauzeti aktivnu ulogu poučavanja djece važnim emocionalnim vještinama: prepoznavanju i izražavanju emocija, razumijevanju emocija, nošenju s emocijama, empatiji – započela je mag. psih. Ema Čamber.
U nastavku je govorila o izazovima s kojima se roditelji često susreću kada pokušavaju postaviti jasne granice u odgoju te o pogreškama koje pritom najčešće nastaju.
– Veliki izazov i moguće pogreške događaju se kada roditelji ne djeluju na usklađen način. To djecu može zbuniti. Primjerice, kada je jedan roditelj popustljiv, a drugi autoritaran (strog), ili kada postavljaju drugačije granice. To znači da djetetu daju različite poruke kako se treba ponašati i dijete onda teže uči i razumije što je ispravno i koga poslušati, dijete će na taj način teže savladati pravila i koje granice treba poštivati. Bilo bi jako važno u odgoju da se roditelji usklade. U odgoju nije dobro biti popustljiv, odnosno prepustiti djetetu da određuje. Trebamo postavljati granice, uz određenu dozu fleksibilnosti, uvažavanja djetetovog mišljenja i emocija, konteksta u kojem se nalazimo u trenutačnoj situaciji i sl. – naglašava Čamber.
Sudionicima predavanja potom je objašnjeno koje strategije mogu pomoći djeci da lakše prepoznaju vlastite emocije i nauče ih na primjeren način izraziti.
– U predškolskoj dobi bilo bi dobro raditi na prepoznavanju i imenovanju vlastitih emocija. Ponekad je u toj dobi djeci teško izraziti se na verbalan način i točno izreći kako se osjećaju. Doći do informacija kako se dijete osjeća možemo i putem igre, slikovnog prikaza. Dakle, kroz neverbalne metode oni nam mogu dati do znanja što se događa, je li prisutna ugodna ili neugodna emocija, pojavljuje li se strah od nečega ili neka tema koja ih okupira. Važno je biti zainteresiran za djetetov unutarnji svijet – ističe Čamber.
Govoreći o svakodnevnim situacijama u kojima djeca pokazuju snažne emocije, poput ljutnje ili frustracije, psihologinja je pojasnila kako odrasli mogu reagirati na način koji pomaže djetetu da razumije vlastite osjećaje.
– Roditelj treba pokušati ostati što smireniji kako bi mogao adekvatno reagirati. Ako se roditelj naljuti kad se dijete ljuti, brže će ući u sukob s djetetom i impulzivnije reagirati. Bilo bi dobro osvijestiti kako se dijete osjeća, a kako roditelj, odnosno razlikovati taj dio. Tada roditelj može izabrati kako će reagirati da bi umirio dijete i pomagao razvoju regulacije emocija kod djeteta. Cilj bi bio prihvatiti emociju djeteta, pokušati razumjeti što se događa s djetetom i unaprijed pripremiti način na koji ćemo mu se obratiti i pomoći mu, odnosno umiriti intenzivnu reakciju, zaustaviti neprihvatljivo i /ili agresivno ponašanje kod djeteta – kaže Čamber.
Kako bi dodatno približila važnost jasnog pokazivanja i objašnjavanja pravila djeci, navela je i konkretan primjer iz svakodnevnog života.
– Djeca brzo uče iz konkretnih situacija i primjera, kada iskuse određenu situaciju. Zbog toga je važno jasno komunicirati granice, a po mogućnosti i pokazati djetetu kakvo ponašanje očekujemo. Primjerice, ako roditelj želi da dijete ide preko ceste i prati semafor – crveno, zeleno te da ide preko zebre kada je zeleno – taj dio lako može doslovno pokazati. Odvede dijete, pokaže mu, prijeđe na zeleno. Na taj način će dijete brže razumjeti i naučiti nego ako samo u teoriji objašnjava, a to vrijedi i za sve druge situacije, uvijek treba konkretno pokazivati djeci predškolske dobi što očekujemo ukoliko je moguće – objašnjava Čamber.
U sklopu predavanja naglašena je i važnost osobnog primjera odraslih jer djeca velik dio ponašanja usvajaju promatrajući roditelje, odgojitelje, učitelje, trenere…
– Mi kao roditelji, učitelji, odgojitelji, bismo trebali djeci biti uzor prikladnog ponašanja i izražavanja emocija te odnošenja prema drugim osobama. Ne možemo govoriti jedno, a raditi drugo. Primjerice, danas su česta tema ekrani i prekomjerno provođenje vremena pred njima, pa možemo razmisliti o tome provodimo li mi kao uzori previše vremena na ekranima – i to djeca vide, a očekujemo da djeca rade drugačije – ističe.
Jedna od važnih tema bila je i suradnja između roditelja i vrtića, koja može značajno pridonijeti boljem razumijevanju djetetovih potreba i ponašanja.
– U boljem razumijevanju djetetovih potreba definitivno pomaže praćenje od strane odgojitelja u vrtiću, isto kao i praćenje od strane roditelja i razmjena informacija. Ako se pojave određene teškoće, mogu se izmijeniti informacije o tome kako dijete funkcionira kod kuće, a kako u vrtiću. Dijete može biti specifično po temperamentu, po svojim značajkama i ako nemamo razmjenu informacija, može doći do nerazumijevanja ponašanja djeteta. Roditelji, primjerice, mogu dati korisne informacije odgojiteljima što umiruje, motivira dijete, što olakšava rješavanje situacija, kao i obrnuto – pojašnjava.
Sudionicima su predstavljene i različite igre koje mogu pomoći djeci da kroz zabavu uče o granicama, odnosima i rješavanju problema.
– Djeca mogu o ovim pitanjima učiti kroz igre uloga, glumiti uloge s lutkama, plišancima ili drugim igračkama koje vole. Možemo putem igre i priče kreirati situaciju koja predstavlja problem i zahtjeva rješenje te im pokazati kako oni mogu postupiti – navodi Čamber.
Poseban dio predavanja bio je posvećen prepoznavanju situacija u kojima emocionalne reakcije djeteta zahtijevaju dodatnu pažnju odraslih.
– Roditeljima često bude zahtjevno kada dijete intenzivno doživljava i pokazuje emocije. Nekada je to značajka temperamenta djeteta. Ono što može zabrinuti roditelje i kada treba dodatno obratiti pažnju jest ako dijete kroz duže vrijeme pokazuje više nego inače nezadovoljstvo, razdražljivost, plač, tugu, strah, određene tjelesne simptome, netipične emocionalne reakcije i kada roditelj ne zna kako pomoći djetetu i treba li mu dodatna pomoć. Tada je potrebno konzultirati stručnjake – prvo odgojitelje, a zatim po potrebi i druge stručnjake. Važno je na vrijeme reagirati jer se onda može više i pomoći, bolje je pitati i biti siguran što se događa s djetetom nego čekati da problem postane još veći – ističe.
Upozorila je i kako emocionalne teškoće kod djece ponekad nisu odmah vidljive te se mogu očitovati kroz promjene u ponašanju.
– Nisu sve emocionalne teškoće odmah vidljive; neka djeca to pokazuju kroz više agresivnih ponašanja koja su vidljiva dok neka reagiraju tako da se povlače u sebe i ne pokazuju jasno da ih nešto muči. Ako znate da je dijete inače otvoreno u komunikaciji, a sada se ponaša suprotno i to traje dulje vrijeme, potrebno je reagirati. Važno je pratiti dijete kroz više situacija i komunicirati s njim i drugim odraslima kako bi dobili potpuniju sliku o stanju djeteta – navodi Čamber.
Govorilo se i o ravnoteži između fleksibilnosti i čvrstine u odgoju te o tome kako postaviti granice koje su jasne, ali istovremeno uvažavaju djetetove potrebe i situaciju u kojoj se nalazi.
– Jasne granice koje roditelj postavlja trebaju usmjeriti dijete da razumije što je, a što nije prihvatljivo ponašanje. Usmjeravati znači djeci govoriti što da učine i davati im upute. Ako govorimo samo što ne smiju činiti, nemaju jasnu ideju što bi trebali. Popuštanje u odgoju se događa kada nemamo dobro definirane granice, kada ih ne postavljamo ili kada nismo dosljedni pod pritiskom djeteta i njegovim emocionalnim reakcijama i frustracijom. Fleksibilnost znači dopustiti iznimke u određenim situacijama (dijete je iznimno umorno, na putovanju smo, bilo je puno događaja i sl.), no ukupno zadržati dosljednost i ne dopustiti da dijete određuje pravila – pojašnjava.
Dala je i praktičan primjer fleksibilnosti u svakodnevici.
– Ako tražimo od djeteta da svaku večer opere zubiće i ono to radi, ali smo te večeri dugo bili u gostima i dijete je jako umorno i nervozno, možemo odlučiti ne inzistirati na pranju zubića te večeri. To ne znači da ostale večeri nećemo to tražiti od djeteta, dakle, to je vid fleksibilnosti koja ne krši osnovna pravila – zaključuje Čamber.
Predavanje je istaknulo koliko su emocionalni razvoj, razumijevanje osjećaja i jasno postavljene granice važni za zdrav rast i razvoj djece. Roditelji i odgojitelji imaju ključnu ulogu u stvaranju sigurnog okruženja u kojem djeca mogu učiti prepoznavati i izražavati svoje emocije, razvijati samopouzdanje i graditi zdrave odnose s drugima. Upravo kroz dosljednost, osobni primjer, otvorenu komunikaciju i suradnju odraslih moguće je djetetu pružiti stabilnost i podršku koja mu je potrebna za uspješno suočavanje s izazovima odrastanja.
Foto: Bjelovar.info
