Bjelovarska IV. Osnovna škola bila je domaćin Županijskog stručnog skupa učitelja razredne nastave, na kojem je gošća predavačica bila Maja Vučić, profesorica psihologije s bogatim iskustvom u radu s učenicima, roditeljima i nastavnicima. Ona je sudionicima skupa predstavila temu „Kako razgovarati da bi se bolje razumjeli? Alati za učinkovitu komunikaciju“, naglašavajući važnost razvijanja komunikacijskih vještina u odgojno-obrazovnom procesu.
Njezina predavanja poznata su po inspirativnom pristupu te praktičnim i lako primjenjivim savjetima, što je potvrdilo i ovo izlaganje posvećeno jačanju komunikacijskih kompetencija učitelja. Poseban naglasak stavljen je na asertivno rješavanje problema u svakodnevnim situacijama, razvijanje vještina aktivnog slušanja te dublje razumijevanje samog procesa komunikacije – od svakodnevnih razgovora s roditeljima do poučavanja učenika učinkovitim načinima rješavanja sukoba i nesporazuma.
Predavačica je za početak pojasnila kako postoje tri osnovna stila komunikacije: pasivni, pasivno-agresivni i agresivni te kako nijedan od njih nije idealan.
– Sva tri oblika komunikacije su „win-lose“ situacija. U pasivnoj gubi onaj koji šuti, a pobjeđuje drugi kojemu nisi ništa rekao. U pasivno-agresivnoj se također ništa ne razumije. U agresivnom stilu onaj koji te napadne na kraju pobjeđuje – pojasnila je predavačica Maja Vučić, profesorica psihologije.
U nastavku je istaknula da postoji jedan komunikacijski stil koji vodi do kvalitetnijih odnosa i međusobnog razumijevanja, a to je asertivnost.
– Jedini način komunikacije koji nas vodi do „win-win“ pozicije je asertivnost – ističe predavačica koja pojašnjava kako je asertivnost u komunikaciji znači izražavanje vlastitih misli, osjećaja i potreba na jasan, otvoren i pošten način, uz istodobno poštivanje druge osobe.
Asertivna osoba ne napada sugovornika, ali ne potiskuje ni sebe. Umjesto toga, govori direktno i smireno, zauzima se za sebe i svoje granice, a pritom uvažava tuđe mišljenje. U praksi to znači, primjerice:
- umjesto šutnje kada nam nešto smeta ili nije u redu, to jasno kažemo
- umjesto agresivne reakcije i optuživanja, koristimo smiren i konkretan govor
- znamo reći „ne“ bez osjećaja krivnje, ali i bez vrijeđanja druge strane
Asertivnost je važna jer pomaže u boljoj komunikaciji, smanjuje konflikte i omogućuje zdravije odnose – u školi, obitelji i svakodnevnom životu.
Istaknula je da koristeći tehniku aktivnog slušanja šaljemo poruku:
1️⃣ Čujem i razumijem tvoj problem
2️⃣ Vidim i razumijem kako se osjećaš
3️⃣ Pomoći ću ti da razmisliš o tome
4️⃣ Vjerujem u tebe i u to da ćeš naći dobro rješenje
U nastavku je dodatno pojašnjeno kako se aktivno slušanje može primjenjivati u svakodnevnoj školskoj praksi. Aktivno slušanje i postavljanje pitanja je komunikacijska vještina kojom potičemo i održavamo razgovor:
- Pokazati interes za ono što osoba (dijete) govori (aha, mhm, i…, zanimljivo)
- Ne prekidati osobu (dijete) dok govori
- Nemojte misliti da znate što osoba (dijete) misli
- Parafraziranje – ponavljanje/provjera rečenog („Jesam li dobro razumjela…, Želiš li reći da…)
- Reflektiranje osjećaja/izražavanje suosjećanja: povežite neverbalne znakove s osjećajem („Pognuo si glavu, znači li to da ti je neugodno?)
- Poticanje na traženje rješenja („Što ćeš učiniti?, Tko ti može u tome pomoći?“)
Posebno je naglašena važnost kvalitetne suradnje između učitelja i roditelja, koja se temelji na zajedničkom cilju.
– Komunikacija je vještina te postoje pravila na koji način razgovarati s roditeljima da bismo postigli ono što želimo, da bi nas roditelji čuli, da bi razumjeli da smo na istoj strani… I roditelji i nastavnici rade za dobrobit djece – pojasnila je Maja Vučić.
U nastavku izlaganja istaknula je kako se komunikacijske vještine mogu razvijati i usavršavati kroz praksu.
– Za učinkovitu komunikaciju postoje pravila. Najbolja komunikacija koja dovodi do „win-win“ situacije je asertivna komunikacija. Kao što se svaka vještina uvježbava tako se i ova komunikacijska vještina uvježbava. Kada to znamo onda smo na minimum sveli vjerojatnost da se možemo s nekim posvađati ili da nas netko ne bi razumio – pojašnjava predavačica.
Govoreći o radu s učenicima, istaknula je najčešće komunikacijske pogreške koje učitelji mogu činiti u praksi.
– Pogreška zna biti da mi mislimo da im znamo čitati misli, a da ih zapravo niti ne pitamo. Zatim, da im dajemo savjete što bi trebali i kako, a znamo da u toj dobi savjeti ne djeluju previše. Razgovor s njima postaje vještina na koji način razgovarati kroz pitanja pa da oni sami dolaze do odgovora koje mi želimo čuti – ističe Maja Vučić.
Osvrćući se na izazove u radu s učenicima, predavačica je govorila i o pristupu učenicima koji pokazuju otpor.
– Otpori su očekivani u adolescentskoj dobi. Nije na nama odraslima da ih osuđuje već da shvatimo da je to sastavni dio njihovog odrastanja. Prije svega je važno prema njima biti strpljiv i ljubavan. Sa strpljivošću, redovitim razgovorima te zajedničkim planom treba vidjeti što želimo i očekujemo od njih. Treba ispitati ima li motiva – ako nema motiva dijete se neće maknuti „s mrtve točke“. Kada utvrdimo ima li motiva, volje te znanja kako će napraviti neku promjenu u ponašanju onda ih ohrabrujemo da to mogu – pojašnjava predavačica.
Naglašena je i važnost razumijevanja perspektive učenika i razvijanja empatije u komunikaciji.
– Dobre su sve tehnike aktivnog slušanja – postavljanje pitanja. Dok ti ne vidiš perspektivu djeteta ne možeš mu ni pomoći. Ako ti ne slušaš dijete i ne opipavaš na kojem stupnju razvoja je dijete onda ta komunikacija ode u krivo. Mi malo slušamo djecu, a da ih dobro slušamo kada kažu zašto nešto ne mogu te zašto nešto neće i kada ih dobro čujemo, sagledamo stvari iz njihove perspektive te pokažemo empatiju onda će i oni nas čuti – ističe Maja Vučić.
Navela je i brojne neučinkovite oblike komunikacije: analiziranje, ismijavanje, kritiziranje/okrivljavanje, moraliziranje ili pripovijedanje, pretjerivanje/umanjivanje, prijetnja, savjetovanje, vikanje, zanovijetanje i zapovijedanje.
Osvrćući se na suvremene izazove u odgoju i obrazovanju, predavačica je govorila i o promjeni uloge učitelja.
– Učiteljima danas je strahovito teško jer se roditelji pretvaraju kao da su preveliki zaštitnici svoje djece. To djeci onemogućava da steknu otpornost i odgovornost. Ako je roditelj uvijek tu „u bitci“ umjesto djeteta onda će dijete u budućnosti biti potpuno nesposobno izboriti se za sebe, biti odgovoran… Zato su danas učitelji izgubili taj autoritet jer roditelji ne dopuštaju da ga imaju – navodi predavačica.
Dodala je i kako je velik broj djece nesamostalan.
– Velik broj djece je nesamostalan, usudila bih se reći 50 % – ističe Maja Vučić.
Na samom kraju predavanja naglašena je važnost strpljenja, ponavljanja i dugoročnog pristupa u odgoju i obrazovanju.
– Dijete će lakše shvatiti zašto „ne“ znači „ne“ ako im damo obrazloženje. Treba im sto puta ponoviti da oni to usvoje. Ti s odmakom tek vidiš da si napravio dobar posao kad dijete iste te rečenice počne ponavljati za dvije do tri godine – kaže Maja Vučić.
Zaključujući svoje izlaganje, predavačica se osvrnula na dugoročne učinke odgojno-obrazovnog rada i strpljenja u komunikaciji.
– S odmakom oni vide da smo radili dobru stvar – naglašava Vučić.
Foto: Bjelovar.info
