Empatija je ključna osobina koja omogućava djeci i mladima da razvijaju emocionalnu inteligenciju i izgrađuju snažne međuljudske odnose. U svijetu koji se sve brže mijenja i postaje sve povezaniji, sposobnost razumijevanja i dijeljenja osjećaja drugih postaje temeljni faktor za izgradnju zdravih zajednica. Djeca koja odrastaju uz podršku empatije bolje se snalaze u izazovima socijalnih interakcija, učenju i emocionalnom razvoju. U ovom intervjuu saznat ćete o važnosti empatije u odrastanju, kako ona oblikuje osobnost mladih ljudi te na koji način može pomoći u izgradnji pozitivnog društvenog okruženja.
Nakon predavanja i radionice o empatiji, koja je održana u Narodnoj knjižnici „Petar Preradović“ Bjelovar, porazgovarali smo s Emicom Calogjera Rogić o važnosti empatije.
Možete li nam reći više o konceptu „Empatije slušanja srcem“ i kako će biti prikazana tijekom vašeg predavanja i radionice?
Knjiga Empatija slušanje srcem britanske autorice Rashimi Sidershpande napisana je u suradnji s Empathylabom vodećom britanskom organizacijom za proučavanje i promicanje empatije u društvu koja okuplja sve važne europske izdavače, autore i ilustratore te nudi edukacije i materijale za rad s djecom. Drago nam je da što je Naklada Ljevak dio ove velike važne međunarodne inicijative, a cilj nam je da na temelju spoznaja stručnjaka i primjenom u praksi naše društvo učinimo boljim. Knjiga je namijenjena djeci 8+, no ona je odličan priručnik za odgajatelje, roditelje, nastavnike, psihologe i pedagoge. Uz stručna, ali vrlo pristupačna objašnjenja knjiga nudi i niz praktičnih aktivnosti za razvoj empatije.
U samo šest jednostavnih koraka djecu možemo naučiti što je empatija i kako empatijom mogu promijeniti svoje živote i svijet oko sebe nabolje. Na primjerima iz svakodnevnog života s kojima se djeca mogu povezati i iz kojih mogu učiti, te na primjerima priča koje potiču empatiju, s djecom možemo vježbati i razvijati empatiju kroz niz aktivnosti u dodatnim materijalima uz knjigu i koji se mogu preuzeti s naše web stranice.
Kako biste objasnili ulogu empatije u obrazovanju i kako učitelji mogu koristiti empatiju u svakodnevnom radu s djecom?
Empatija ima ključnu ulogu u obrazovanju jer pomaže u stvaranju podržavajućeg i sigurnog okruženja u kojemu se djeca osjećaju shvaćeno i prihvaćeno. Učitelji svakodnevno upotrebljavaju empatiju u svom radu tako što aktivno slušaju učenike, pokazuju razumijevanje za njihove emocije i razmišljanja te prilagođavaju svoj pristup individualnim potrebama svakog djeteta.
Najbolji način za razvijanje empatije je čitanje. Knjige nam otvaraju oči, srca i umove. Pomažu nam da vidimo, osjećamo i doživljavamo svijet s drugih gledišta.
Čitanje nam omogućuje da na svijet i same sebe gledamo kroz tuđe oči i da na određeno vrijeme postanemo oni, čime se razvija razumijevanje. Upravo je to bit uspješnog povezivanja i komunikacije s drugima.
Koji su ključni izazovi u razvijanju empatije kod djece i kako ih možemo prevladati?
Nedostatak pozitivnih uzora, digitalna distrakcija i izloženost nasilnom sadržaju mogu otežati razvoj empatije. Prevladati ih možemo kroz modeliranje empatijskog ponašanja od strane odraslih, potičući djecu na razmišljanje o emocijama drugih, te da ih učimo imenovati emocije i osjećaje, aktivnom slušanju i suradničkim aktivnostima koje zahtijevaju razumijevanje tuđih perspektiva. Iznimno je važno da su nam djeca sposobna suosjećati s drugima te da znaju kako se povezati i surađivati.
Kako prepoznavanje emocija poboljšava komunikaciju u obrazovnim kontekstima?
Prepoznavanje emocija pomaže u izgradnji boljih odnosa između učenika i učitelja te među samim učenicima. Kada učitelji prepoznaju emocije kod djece, mogu adekvatno reagirati, pružiti podršku ili pomoći u regulaciji emocija. To smanjuje konflikte, poboljšava suradnju i povećava osjećaj pripadnosti i zajedništva u učionici. Također, pomaže djeci da razviju socijalne vještine potrebne za uspješnu komunikaciju i međusobno razumijevanje.
Kako knjige i priče doprinose razvoju empatije? Možete li podijeliti primjer knjige koja je imala snažan utjecaj na vaš osobni razvoj empatije?
Knjige i priče omogućuju djeci da se poistovjete s likovima, dožive njihove emocije i razmišljaju o moralnim dilemama iz različitih perspektiva. Primjer knjige koja snažno potiče empatiju je Čudo (R. J. Palacio), koja priča o dječaku s deformacijom lica i izazovima s kojima se suočava u školi. Kroz različite pripovjedne perspektive, knjiga pomaže čitateljima razumjeti kako izgled, predrasude i suosjećanje utječu na međuljudske odnose. Knjiga koju bih također istaknula a nalazi se na popisu preporučenih knjiga Empathylaba koje potiču empatiju je knjiga Tiguar (S.F.Said) koja uskoro izlazi iz tiska. Riječ je o moćnoj i emotivnoj priči o prijateljstvu, hrabrosti i borbi protiv nepravde. Glavni junak, dječak Adam, živi u svijetu punom predrasuda i nejednakosti, ali sve se mijenja kada naiđe na tajanstvenog, čarobnog tiguara. Kroz njihovu interakciju, Adam uči o snazi suosjećanja, pravdi i vjerovanju u promjene.
Kakvo je vaše iskustvo u primjeni biblio/poetske terapije u obrazovnom i terapijskom radu s djecom i odraslima?
Biblio/poetska terapija koristi moć poetske riječi za osobni rast i razumijevanje sebe i drugih. U radu s djecom, priče i poezija mogu pomoći u suočavanju s emocijama i izazovima s kojima se djeca svakodnevno susreću, dok kod odraslih potiču introspekciju i osobni razvoj. Kroz biblio/poetske radionice, sudionici mogu izraziti misli i osjećaje koje bi im inače bilo teško verbalizirati. U sklopu svog obrazovanja za Certificiranu voditeljicu radionica biblio/poetske terapije osmislila sam ciklus biblio/poetskih radionica za nastavnike za koje sam odabrala poetske tekstove koji adresiraju 7 najčešćih uzroka stresa kod nastavnika, svaki tekst popraćen je kratkim vježbama terapijskog pisanja koje im pomažu u prevladavanju stresa, potiču kreativnost i osjećaj dobrobiti. Dosad sam održala 90 sati radionica na kojima je sudjelovalo više od 570 učitelja.
Što točno uključuje Certificirani program za voditelje radionica biblio/poetske terapije i kako može pomoći u razvoju emocionalne inteligencije i empatije?
Ovaj program obuhvaća teorijske i praktične aspekte korištenja književnosti u terapeutske svrhe. Sastoji se od 440 sati teorijskog i praktičnog rada koji se moraju odraditi u razdoblju od dvije do pet godina. Polaznici proučavaju stručnu literaturu iz područja psihologije, književne teorije i biblio/poetske terapije, uče kako odabrati tekstove koji potiču emocionalni odgovor, kako voditi razgovore o pročitanome te stvoriti sigurno okružje za grupni rad i razmjenu. Također, usvajaju metode korištenja pisanja kao alata za introspekciju. Biblio/poetske radionice doprinose razvoju emocionalne inteligencije, jer sudionici bolje prepoznaju i razumiju vlastite emocije, ali i razvijaju sposobnost suosjećanja s drugima.
Kako biste opisali svoj rad i iskustvo podučavanja hrvatskog jezika američkim diplomatima? Koja su bila najveća iznenađenja u tom kontekstu?
Podučavanje hrvatskoga jezika diplomatima uključuje specifične izazove, poput prilagodbe nastave njihovim profesionalnim potrebama i vremenskim ograničenjima. Bilo je iznimno poticajno vidjeti na koji način i koliko brzo polaznici usvajaju jezik kroz kontekst kulturnih i političkih tema, kao i njihovu motiviranost da razumiju ne samo jezik, već i društveni kontekst i povijest Hrvatske.
Što mislite o trenutačnoj situaciji u Hrvatskoj u vezi s poticanjem čitanja i obrazovnim sustavom općenito? Koje promjene biste voljeli vidjeti?
Postoji niz uspješnih i kontinuiranih programa poticanja čitanja u cijeloj obrazovnoj vertikali od programa za najmlađe Čitaj mi i Rođeni za čitanje do vrlo uspješnih programa za srednjoškolce primjerice Čitanje u fokusu. Uz navedene, postoje stotine vrijednih programa poticanja čitanja koji se provode u školama i knjižnicama, a podržani su okvirom Nacionalne strategije poticanja čitanja.
U obrazovanju rezultati promjene paradigme učenja i poučavanja nisu vidljivi brzo, niti postoje instant rješenja, potreban je dugogodišnji ustrajan i kvalitetan rad da bi se postigle željene promjene. A pozitivne promjene su vidljive, primjerice rezultati posljednjeg PISA testiranja na kojemu su naši učenici, prvi put otkada sudjeluju u testiranju, iz čitalačke pismenosti i prirodoslovne pismenosti postigli rezultat na razini zemalja OECD-a i to su promjene koje želimo vidjeti i koje vesele.
Možete li nam ispričati više o vašem iskustvu kao partnerice prve europske konferencije za biblio/poetsku terapiju u Budimpešti? Kakve ste utiske ponijeli s tog događaja?
Konferencija je bila prilika za povezivanje 136 stručnjaka iz 24 zemlje koji koriste književnost u terapeutske svrhe. Utisci su bili iznimno pozitivni – trodnevni program obilježila su brojna predstavljanja različitih pristupa i metoda, a održane radionice pokazale su kako biblio/poetska terapija može imati dubok utjecaj na osobni razvoj i mentalno zdravlje. Inspirativno je vidjeti kako se ova metoda sve više prepoznaje i primjenjuje u različitim kontekstima: obrazovnom, zdravstvenom i poslovnom. Nakon konferencije pokrenuto je više inicijativa i suradnji, a izlaganja s konferencije bit će objavljena u prvom europskom časopisu za bibio/poetsku terapiju.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 06/25 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti.
Tekst: Rahela Dedić, novinarka portala Bjelovar.info
Foto: Bjelovar.info
