Danas su građani Bjelovara imali jedinstvenu priliku na trenutak zakoračiti u svijet slijepih i slabovidnih osoba — hodati s povezom na očima i bijelim štapom te osjetiti kako izgleda njihova svakodnevica. I sami smo se okušali u tome, a sve povodom Međunarodnog dana bijelog štapa koji je Udruga slijepih Bjelovar obilježila na bjelovarskom korzu uz promociju svojih aktivnosti, ali i naglasak na potrebe slijepih i slabovidnih osoba.
Bijeli štap je simbol slijepih i slabovidnih osoba te velika pomoć u svakodnevnom životu.
– Okupili smo se zbog Međunarodnog dana bijelog štapa, a to je Međunarodni dan slijepih, a bijeli štap je simbol slijepih. Nosimo ga svi kojima je on potreban i on nam u životu stvarno dobar pratitelj i naš vodič – potvrđuje Marijan Medica, dopredsjednik Udruge slijepih Bjelovar.
Udruga slijepih Bjelovar je prošle godine navršila 70 godina od osnutka te se bave raznim aktivnostima – od ručnih radova preko sporta, ali i senzibiliziranja javnosti.
– Osnovani smo 1954. godine i prošle godine smo imali 70. godišnjicu. Mi ovaj današnji dan ne slavimo, već ga obilježavamo. Tu nam je i štand slijepih i slabovidnih žena koje rade svoje ručne radove. Bavimo se i sportom. Pikado nam je sad glavni sport, imamo svoj klub SKS „Bilogora“ Bjelovar gdje se borimo da se vratimo u prvu ligu – otkriva Medica.
Otkrili su i kako bi im uvelike pomoglo postavljanje dodatnih linija vodilja po Bjelovaru.
– Mi smo već počeli obilaziti naše institucije, bili smo u Gradu na dogovoru s gradonačelnikom i u Županiji na dogovoru sa županom. Dalje bismo isto išli u druge institucije te ustanove da bi se postavljale linije vodilje ispred zgrada, što je jako bitno za slijepe. Jedan dio smo postavili ispred naše Udruge pa kod našeg kluba, postavit će se pred Županijom, a isto je obećao i Grad. Trebale bi to postaviti i druge institucije – otkriva nam Marijan Medica te dodaje kako primjerice zgrada Županije ima postavljene linije vodilje unutar same zgrade, ali da su one potrebne i na prilazu zgrada.
Udruga slijepih Bjelovar broji 130 članova te su članovi pretežito starije populacije. U svakodnevnom funkcioniranju im mnogo znači videća pratnja.
– Imamo sada i videće pratnje te asistente. To smo dobili uz pomoć države, a rješava se putem Centar za socijalnu skrb i rad. Prema postotku invalidnosti, odnosno vida osoba dobiva satnicu. Najviše se može dobiti do 60 sati, a to dobiju potpuno slijepe osobe. To je najvažnija socijalna usluga koju udruga provodi – ističu iz Udruge.
Udruga broji 28 korisnika videće pratnje te četiri videća pratitelja i jednog voditelja, odnosno koordinatora.
– Videći pratitelji imaju fleksibilno radno vrijeme te ih prate u trgovinu, kod doktora, pomognu im pročitati nešto, pisati za njih… Imam i članovi koji su samci pa je to njima jako teško. Današnji život je ubrzan pa mladi ljudi nemaju baš vremena za pomaganje – pojašnjava Julijana Žganjar, tajnica Udruge slijepih Bjelovar.
Osim zaposlenih osoba u Udruzi slijepih Bjelovar, imaju i volontere koji pomažu.
– Nedavno je udruga osnovala lokalni volonterski centar VolonTerra. Mi svi ovih godina imamo volontere iako to nije bilo registrirano zato što su to većinom bili članovi obitelji… Kada se nešto organizira onda je teško voditi više slijepih osoba, tu je bitan onaj kontakt jedan na jedan. Tu uskače rodbina i prijatelji, ali i volonteri. Sada ćemo imati organiziran način toga – pojašnjava Julijana Žganjer te ističe kako imaju podršku i nacionalne zaklade, Grada Bjelovara, Bjelovarsko-bilogorske županije, Grada Čazma, ali i nekoliko lokalnih općina.
Udruga slijepih Bjelovar odličnu suradnju ima i s očnim odjelom Opće bolnice „dr. Anđelko Višić“ Bjelovar. Tako se u hodanju s povezom i bijelim štapom okušao i Davor Malčić, dr. med. spec. oftalmolog.
– Jako je zanimljiv osjećaj, bilo bi dobro da ga svi iskušaju. Trebali bi to iskusiti svi koji se susreću s osobama bez vida te koji bi to mogli bolje razumjeti te bi im to moglo pomoći. Treba osvijestiti tu situaciju u kojoj se ljudi nađu. Uvijek se treba pokušati uživjeti u ulogu onog drugog te u situacije koje su nama nezamislive. Empatija je potrebna te jako važna – poručuje doktor Malčić.
Slijepim i slabovidnim osobama je podrška i pomoć itekako potrebna.
– Imamo dva načina – neki se rode slijepi, a neki zbog bolesti ili povreda oslijepe tijekom života. Kažu da je teže onima koji se rode slijepi jer nemaju čak ni sjećanje na svijet oko sebe. Ljudi koji su kasnije oslijepili se bolje snalaze. Teško je i jednima i drugima te im treba pomoći i osvijestiti taj problem, kao i razviti mehanizme pomoći – ističe Malčić koji napominje kako se slijepim i slabovidnim osobama teško zaposliti i stvoriti prihode.
Foto: Bjelovar.info
