Bjelovarac Nebojša Buhin Nebo, Porinom ovjenčan, izdao je novi, četvrti po redu album pod nazivom “Six String Diary” koji možete kupiti u CD shopovima Dallas Recordsa te na glazbenom portalu www.cdbaby.com/cd/nebojsabuhinnebo. Tim povodom napravili smo s njim intervju kako bismo saznali nešto više o njegovu samozatajnu i kvalitetnu radu.
B Nebo, izašao ti je novi album “Six string diary”. Kakve su reakcije? Na njemu si surađivao s Gregom Kochom. Kako je došlo do toga i koje su njegove reakcije na završni proizvod? Kakve su općenito reakcije na album?
Album je vani tek desetak dana, za prve reakcije je malo prerano. Još očekujem neku kritiku u novinama. Započeli smo s radio promocijom pa mislim da će ljudi u idućih par mjeseci znati bolje o čemu se radi. Do suradnje sa Kochom došlo je nakon što se saznalo da će nastupiti na 1. Zagreb blues festivalu. Poslao sam mu mp3 svog dema, pjesma mu se dopala i to je bilo to. Iskoristili smo priliku kada je bio ovdje da to i snimimo. Koch je izvanserijski gitarist, endorser Fendera, za njih radi workshopove diljem svijeta.
B U tvojim se pjesmama osjete razni utjecaji? Tko je dakle izvršio odlučujući pritisak u odlučujućem momentu na tebe? Ili je bilo više njih kroz duži period? Koji glazbeni stil smatraš “svojim”?
Na kraju svega mislim da imam određeni stil sviranja koji je prepoznatljiv – naročito u kombinaciji s mojim pjesmama. Ne bih se svrstao u one koji imaju neki određeni zvuk gitare, više određeni stil sviranja. A utjecaji su razni – od E. Claptona, preko glazbe 80-tih… Uvijek sam volio neke jake osobnosti, koje i pjevaju i sviraju i skladaju, a manje one koji samo pjevaju nečije pjesme. Kako nisam guitar freak, u mom autu možete čuti Tom Waitsa, neki dobar rock, soul, blues, pop…, a nikada gitaristički instrumentalni CD. Od novijih izvođača volim Joe Bonamassu. Zapravo volim dobru pjesmu, a ona može doći sa sasvim neočekivanih strana – pop, tambura, zabavna, rock…
B Na albumu su tvoje autorske pjesme. Gdje i kako nalaziš inspiraciju?
Inspiracija je svakodnevica, stvari koje ti se dešavaju, koje bi volio da se dogode, one koje se ne ostvare, one zbog kojih ti je žao da su se dogodile… Obično prvo nastane neka melodija koja se onda razrađuje i neke pjesme nastanu brzo, a nekima treba neko vrijeme da sve sjedne na pravo mjesto.
B Autor si Porinom nagrađenog albuma “Guitar Language” iz 2008. Jesi li dobio kakve dobre ponude izdavača ili za suradnju s nekim na estradi nakon toga? Navodno je bilo dobrih reakcija izvana?
U inostranstvu je bilo dobrih kritika kao i članaka u časopisima “20th Century Guitar” (USA), “Concerto” (Austrija) i sl. Kod nas je situacija bitno drugačija, ne mogu reći da mi je PORIN donio više ili manje posla nego inače.
B Koji ti je od albuma najdraži, koje pjesme? I može li se to, zapravo, izmjeriti? Doživljavaš li svoje pjesme pri stvaranju na emotivan način, kao odraz nekog trenutnog raspoloženja, ili ih jednostavno odsviraš i upakiraš?
Trenutno bi rekao da mi je ovaj zadnji album najdraži jer smatram da je najzreliji do sada, iako uopće ne slušam svoje albume nakon što ih napravim. Više volim slučajno čuti neku pjesmu na radiju. Ali kada bih morao birati svoj najbolji CD bila bi to kompilacija nekih meni najdražih pjesama sa sva 3 moja albuma. Nijedna pjesma nije samo odsvirana ili upakirana, iako se ne može poreći da u svemu ipak mora biti nekih pravila. S obzirom da su ovo instrumentalni albumi meni je bitno da pazim da album kao cjelina funkcionira dobro, da se pjesme mijenjaju u dobrom ritmu i sl.
B Što misliš o glazbenim trendovima, koliko na njih utječe publika svojim izborom, a koliko su odraz djelovanja glazbenih umjetnika?
Ono što gledamo na MTV Adria ili CMC u većini slučajeva se radi o čistoj formi i stvarno u tom medijskom svijetu možeš pronaći vrlo malo stvari iza kojih stoji kvaliteta i rad. Za tako nešto treba kopati dublje i tražiti nekim drugim kanalima.
B Tko ti se sviđa na našoj glazbenoj sceni?
Volim ljude kod kojih mi se čini da to rade iz srca. To može biti Tedi Spalato, Letu Štuke, Vatra, Hladno pivo. Naša glazbena scena danas je pitanje štancanja i produkcije, pjesme koje podsjećaju jedna na drugu. Najviše mi je žao nekih velikih bandova koji imaju svu slobodu da rade nešto novo i orginalnije, ali oni i dalje rade iste pjesme kao i prije 20 godina. Većina mladih izvođača samo želi imati singl, spot i 5 minuta na televiziji, pošto-poto. Danas svatko želi biti pjevač ili pjevačica.
B Kakvi su daljnji planovi? Hoće li biti kakvih koncerata? Kako je bilo na humanitarnom koncertu?
Slijedi promocija novog albuma (11.3.2011. radio Sljeme) po radio postajama, preko ljeta nekoliko koncerata. Humanitarni koncert je dobra ideja na koju sam se odazvao kao i većina bjelovarskih glazbenika.
B Kako si počeo svirati?
Počeo sam svirati relativno kasno, s 13 godina na posuđenoj akustičnoj gitari i s bratom u sobi.
B Puno vježbaš?
Ne vježbam uopće.
B Omiljena hrana?
Tijesto svih oblika.
B Hobi?
Ne znam računa li se kao hobi, ali volim TV i to – pratiti vijesti i dokumentarce. Moj dan započinje kavom i CNN-om. To su možda ostaci mog završenog fakulteta. Volim pratiti šta se događa u svijetu.
(foto: Danijel Ružić)