Povod za intervju s našim najboljim i najpoznatijim jazz pianistom jest njegov nastup u Bjelovaru 18. ožujka 2011. (petak), u caffe baru “ZUMA”, s početkom u 20.00 sati. Nastupa sa svojim internacionalnim trijom u kojem su Kendrick Scott (bubnjevi), Vicente Archer (kontrabas). O Matiji Dediću i njegovoj glazbi je već puno toga lijepoga napisano, ali nije na odmet spomenuti da je jedan od rijetkih hrvatskih glazbenika koji ima internacionalnu karijeru. Tako se i bjelovarski nastup, koji organizira Tihomir Vondra, odnosno Jazz club Bjelovar, našao na jazz-karti toga odličnoga sastava.
(e-razgovarao: D. Ružić, fotografije: www.matijadedic.com
B Možeš reći nešto o svom Triju s kojim trenutno nastupaš. Kako je došlo do okupljanja?
Nakon snimljenog CD-a sa Ballardom i Grenadierom, poželio sam ići dalje, tj.snimiti po prvi puta CD u New Yorku. S obzirom da mi je predhodni CD otvorio vrata za suradnju istaknutih jazz glazbenika iz USA, uz pomoć Dragana Čačinovića moja ideja je realizirana. CD je na moju veliku sreću pronašao put do američke etikete tj. Origin records iz Seattlea. Po prvi put imam svoj CD za američko tj. svjetsko tržište…
B Koji su planovi? Turneja? Gdje se može kupiti CD/DVD?
Plan je napraviti promociju u USA. Za početak vrlo sam sretan da mogu napraviti 4 promotivna koncerta u Hrvatskoj te jedan u Sloveniji. CD se može kupiti jedino na stranicama predviđenim za kupovinu CD-a.
(Npr. na stranici http://www.origin-records.com/recordings/recording.php?TitleID=82582″ Origin recordsa ili Amazonu recenziju albuma pročitajte ovdje: http://www.jazzreview.com/reviews/latest-cd-track-reviews/item/28461-md-in-nyc-by-matija-dedic-trio.html
B Koketirao si s pop-glazbom, što bi moglo ukazati na različite utjecaje na tvoj glazbeni izričaj. Tko je najviše utjecao na tebe, osim možda roditelja? Jesu li bili sretni kada si odabrao jazz kao glazbu kojom ćeš pokoriti svijet
Svijet sigurno neću pokoriti, iako sam vrlo ponosan na sve što sam postigao do sada na internacionalnom planu. Moj otac u početku nije baš bio najsretniji mojim izborom za razliku od majke, no danas se, što se mog oca tiče, situacija potpuno promijenila.
B Dobitnik si mnogih nagrada. Potiču li one kod tebe kreativnost u daljnjem radu?
Kad sam bio na početku nagrade su naravno bile poticajne za daljnji rad. Danas su nagrade spoznaja da istaknuti jazz muzičari iz Amerike žele samnom svirati i snimati…
B S Boilersima si pratio poznata jazz imena (Golson, Burrell, Haynes…). Samostalno si nastupao s puno velikih imena (Alvin Queen, Martin Drew, Tomi Emanuel, N.H.O. Pedersen i drugi). Kakav je doživljaj bio svirati s takvim veličinama? Kakvi su kao osobe? Tko te se najviše dojmio, odnosno s kim ti je bilo najljepše raditi?
Pretežno sam imao divna iskustva sa stranim zvjezdama, kako muzički, tako i ljudski. Za mene je najljepši trenutak do sada kućni session sa Ornette Colemanom u njegovom stanu u New Yorku.
B Radio si i s našim glazbenicima, s Tamarom Obrovac npr. Imam osjećaj da se pojavom nove generacije 90-tih počelo nešto kuhati i da sada imamo dosta etabliranih glazbenika, imamo dosta festivala, samo je problem što nemamo širu klupsku scenu u HR. Kakva je, po tvom mišljenju, naša jazz scena u odnosu na europsku?
Stanje hrvatskog jazza ostalo je nažalost isto kao i prije 10-tak godina. Tamara Obrovac, Elvis Stanić, Black coffe, Boilers, Zagreb jazz portrait… S obzirom na krajnje demotivirajuće stanje, pojavila su se tek neka rijetka imena poput Joa i Lele Kaplowitz, Elvisa Penave, Maje Savić, Tihomira Hojsaka…
B Ove nas je godine napustio naš velikan Boško Petrović. Kako je bilo raditi s njim? Svirati u njegovu klubu?
Ostali smo bez velikana. Od Boška sam učio o svemu. Kako pričati sa sponzorima, menadžerima itd. Moj početak bavljenja jazzom vezan je uz Boška. Omogućio mi je kad sam bio vrlo mlad svirati sa Queenom, Pedersonom, Drewom…
B Kako je biti sin poznatih roditelja? Pomaže li ili odmaže u onom čime se baviš? Da li ti je lakše i opuštenije raditi vani gdje još nisi toliko popularan kao ovdje?
Biti djete poznatih može biti i opterećenje, ali i preduvjet za lakše probijanje na scenu. Moji su roditelji, na sreću, ostavili krajnje pozitivan i umjetnicki i ljudski pečat na ovim prostorima te ne krijem da su mi pretežno vrata otvorena. Što nikakao ne znači da i dan danas ne vježbam 4-5 sati dnevno.
B U Bjelovaru ćeš biti po drugi put u kratko vrijeme. Imaš neku poruku za čitatelje bjelovar.info portala?
Točnije, u Bjelovaru sam 3. put u kratkom razdoblju. Nakon koncerta s Vesnom Pisarović uslijedio je i nastup na humanitarnom koncertu gospodina Gredelja. Pozivam publiku da dođe u što većem broju jer rijetko se dešava da ovakvi muzičari, mislim pritom na Scoota i Archera, nastupaju po našoj zemlji, a da to nisu veliki jazz festivali.