Slaven Bandur nastavnik je gitare, rođen 4. svibnja 1970. u Bjelovaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Iz trećeg pokušaja upisao je Muzičku akademiju u Zagrebu – područni odjel Split.
– Poslije srednje škole išao sam u vojsku, tadašnju JNA, a po odsluženju vojnog rok kada sam se vratio u Bjelovar nakon tjedan dana zaposlio sam se u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog Bjelovar. U to vrijeme nije bilo puno gitarista, a ja sam u tom trenutku bio prvi baš završen gitarist. Zatim je krenuo rat pa sam bio u policiji, pa malo u vojsci i na kraju po osnivanju vojnog orkestra priključio sam se istome te iz njega sam prešao na Muzičku akademiju u Splitu. Neopisiva je bila ta promjena iz Bjelovara u Split. To je totalno drugačiji mentalitet i trebalo mi je nekoliko mjeseci da se priviknem uopće na to kako ljudi funkcioniraju. Na kraju kada rezimiram stvari imao sam pet prelijepih godina – započinje svoju priču Slaven Bandur.
Za vrijeme studiranja je radio u Splitu u školi Josip Hatze, u Makarskoj glazbenoj školi i na ljetnim školama gitare na Hvaru i Braču, sve kao nastavnik gitare da bi se 1998. vratio u Bjelovar. Od 2014. do 2023. radio je u Garešnici, a nakon toga prešao je u Vrbovec gdje se nada da će nastaviti svoju pedagošku karijeru.
ŠTO SE DOGODILO U ŽIVOTU NAŠEG GLAZBENIKA DA JE ZAVOLIO FOTOGRAFIRANJE
Fotografiranje je otkrio, na neki način, slučajno.
– Kada sam bio na odvikavanju od alkohola u zajednici Milosrdni Otac u Međugorju otkrio sam fotografiju. To je jednom našem fratru bio hobi i volio je makro fotografije. Pokazao nam je te neke svoje snimke i ja sam rekao “wow”. Nisam odmah krenuo s time već par godina kasnije. Prvo sam krenuo fotografirati s mobitelom. Imao sam onaj Nokia 808 Pureview koji je tada bio najjači mobitel s 40 megapixela kamerom i s njim mi je bilo jako lijepo fotografirati. Zatim mi je došao u ruke fotoaparat kojeg mi je posudila prijateljica Tamara. Kasnije sam nabavio Nikon D7200 kojeg još danas koristim – kazao je Slaven.
Najviše voli fotografirati prirodu, ali sudjelujući u GuruSots natjecanju isprobao je dosta drugih tehnika i tema.
– GuruShots je dosta popularna igra po cijelom svijetu. Divno je što se mogu uspoređivati sve kulture, odnosi, kadar, svjetlo, tema, obrada, sve se može vrlo kvalitetno iznalizirati. Vrlo je širok raspon tema. Bavim se ovim nekih 7 do 8 godina. Postoji i timska igra, a timovi se uglavnom formiraju na nacionalnoj osnovi. Postoje timovi iz cijelog svijeta, među kojima i nekoliko timova iz Hrvatske – rekao je Slaven koji je dio hrvatskog tima Cro girls&boys.
Ozbiljnije se fotografiranjem počinje baviti 2016. godine. Sve svoje fotografije ima spremljene te, kako kaže, kronološki poredane.
– Radim photo session i portrete. Tu je i jedna zanimljiva foto priča gdje smo buduća mama u devetom mjesecu trudnoće, njezina kuma i ja putovali po Bilogori po raznim mjestima za fotografiranje. U tom putovanju obišli smo mnoge ljepote Bilogore i bilo je baš zabavno. Slikao sam čak vjenčanja i krstitke, ali samo za najbliže, za novac nisam. Okušao sam se u Photoshopu, ali sam zaključio da ću tako provesti puno više vremena na računalu, a koje mogu provesti vani na zraku, u šetnji i fotografiranju. Koristim osnovne računalne alate da bi malo nadodao oštrine – nastavio je Slaven opisujući svoj život fotografa.
– Bilo je odlično kada je započela korona i kada sam upoznao svoju suprugu Katarinu. Zajedno smo prošli cijelu Bilogoru i Podravinu, uzduž i poprijeko. Sretali smo malo ljudi, a priroda je bila predivna. Sve je cvjetalo i bilo je puno bubica i svega, a s nama je išao i fotoaparat. I njoj smo nabavili jedan Nikon Coolpix fotoaparat tako da mi je u punom opsegu mogla praviti društvo. Ispočetka joj je to bila neka vrsta rekreacije, ali se ispostavilo da i sama ima smisla, odnosno talenta za fotografiranje, tako da nam je na kraju to postao pravi obiteljski hobi – govori Slaven te dodaje detalje iz svog fotografskog života.
– Par savjeta od kolega, nešto se pročita, a većinu stvari o fotografiranju sam naučio kroz ove godine i uspoređujući svoje fotografije s drugima na GuruShots. Sve se krene nekako od malog prema većem, dok se čovjek ne opusti i onda mu kadar sam naleti – kazao je.
– Imao sam samostalnu izložbu u Gradskoj knjižnici u Bjelovaru prošle zime koja je prošla vrlo dobro. To je bilo okupljanje prijatelja i rodbine. Sudjelovao sam i na Bilokliku, jer sam od samog početka uživao u fotografiranju naše Bilogore.
GLAZBA I FOTOGRAFIJA
Slavenu je glazba na neki način životni poziv jer pored toga što mu je to profesija, glazbom se kao i fotografiranjem bavi i u slobodno vrijeme.
– Predajem klasičnu gitaru u školi, svirao sam u raznim bendovima bas gitaru. Radim svoju glazbu, bavim se duhovnom glazbom i sviram po katoličkim seminarima i duhovnim obnovama. U glazbenu školu sam krenuo tek u šestom razredu, ali sam onda odjednom položio više razreda. Gitara mi je odmah sjela u ruke, stavili su me na koncerte, nastupe i priredbe.
– Također sam glumio, a išao sam i s Goranom Navojcem u razred u srednjoj Glazbenoj školi. Počeli smo se družiti i zajedno smo radili predstave u školi, u tadašnjem omladinskom domu. Sjećam se da smo napravili jedan mjuzikl, što je bilo iznenađenje. Sad se s kazalištarcima nalazim na BOK festu gdje sviram na svečanom otvaranju i ostalim okupljanjima – kazao je Slaven te dodao da svira tamo gdje zna da je društvo dobro i gdje je njemu to gušt.
– Davne 1991. išli smo obnoviti bjelovarski DIXIELAND Band koji se kasnije pretvorio u Sigma Jazz Band. Sigma Jazz Band je dvije tri godine nastupao posvuda u Hrvatskoj i inozemstvu. Bilo je to ratno vrijeme i borili smo se za priznanje Hrvatske, pa smo svirali po Europi i putovali autobusom s hrvatskim zastavama, također smo došli s hrvatskom zastavom ispred Europskog parlamenta. Okupljali bismo se na probu kada bi odsvirala prva zračna uzbuna, to je bio znak za probu u tada novoobnovljenom Domu kulture – pričao je Slaven te se sjetio da je sa Željkom Trogrlićem u duetu “Apfelstrudel” svirao sedam-osam godina po Bjelovaru i okolici i kako kaže, došlo je do zasićenja.
– Svijet gitaristike je jako napredovao. Kompozicije koje sam svirao na akademiji sada se sviraju u srednjoj školi. Također je tehnika građenja gitara jako skočila u kvaliteti. Ja sam ih imao desetak, a prva je bila iz Muzičke naklade. Sada se vrlo kvalitetna gitara može naći jeftino, a tada to baš i nije bilo tako. Skup hobi je i fotografiranje, pogotovo objektivi, ali na kraju nije uvijek bitno imati skupu opremu, koliko je bitno imati neku vještinu i znati je koristiti. To je uvijek bilo tako, neko može imati neku jeftiniju gitaru, ali je on tehnički nadaren – naglasio je naš glazbenik i fotograf Slaven Bandur.
MOLITVA I PISANJE PJESAMA
Pisanje pjesama Slavenu je došlo u sferi obraćenja u vjeri.
– Molitva me je mijenjala tijekom vremena. Svirao sam u Kristoforima jednu godinu. U toj cijeloj priči po nadahnuću Duha Svetoga jednostavno ti dođe, stvori se u tebi pjesma. Jednostavno prođe kroz mene na papir i sjednem u studio i snimam – istaknuo je.
Njegove pjesme mogu se naći na soundcloudu i na YouTubeu.
BORBA S OVISNOŠĆU O ALKOHOLU I NOVI ŽIVOT
Kao poseban segment života Slaven navodi svoju borbu s ovisnošću o alkoholu i put kojim se odupro toj ovisnosti stvorivši si novi život.
– Alkoholizam je posebna priča, odnosno posebno poglavlje mog života. Predsjednik sam kluba liječenih alkoholičara Bjelovar od 2018. do danas. U Bjelovaru se vrlo rano kreće s alkoholizmom, mi smo poznati alkoholičarski kraj. S akoholom je krenulo u srednjoj školi, a kada je počeo rat, to je lagano prešlo u depresiju zbog svih tih okolnosti i tako je sve to otišlo u krivom smjeru. Na poslu i sve ostalo je bilo super, ali se depresija sve više pogoršavala. Htio sam promijeniti svijet, ali nisam mogao, nisam znao da kako bi promijenio svijet, trebam promijeniti sebe. Brak mi je propao, došlo je do razvoda. Otišao sam na liječenje u bolnicu. To je zapravo više seminar o štetnosti alkohola koji traje vrlo kratko, nekih 3 tjedna. Vratio sam se među iste ljude u Bjelovar i to je bilo osuđeno na propast. U jednom trenutku života sam se zapitao – imali li kakvog smisla uopće, tu se nešto treba promijeniti. Kad mi je umrla sestrična od raka došlo je do konačne promjene. I sa savjetima nekih dobrih ljudi i moje tetke, otišao sam u Međugorje u zajednicu Milosrdni otac. Nisam znao kud idem, ali nisam imao što više izgubiti. Dvije godine sam bio u zajednici i to me sasvim promijenilo. Kako sam se vratio u Bjelovar, uključio sam se u rad Kluba liječenih alkoholičara. Klub je neizostavan dio svakoga tko treba podršku i tko je prošao kroz pakao ovisnosti. Trenutno imamo 24 člana, ali broj konstantno varira. Klub daje pomoć bilo koje vrste i dosta ljudi zna nazvati telefonom, kako bi nekome svojem bliskom pomogli – govorio je Slaven o izazovnom razdoblju svog života.
PRIČA O SPORTU
Slaven kaže kako za sport nikada nije imao vremena.
– Teško se baviti sportom kada sam vježbao gitaru po 4 ili 5 sati dnevno, a danas od sporta okopavam vrt paradajz, papriku i luk. Trenutno također betoniram dvorište. S druge strane, na hodočašća idemo konstantno, zadnje je bilo za pedesetnicu u Međugorju. Zvali su me da sviram s jednim bendom iz molitvene zajednice „Kraljice apostola“ iz Zaprešića. Svirali smo za djecu s posebnim potrebama i za osobe s invaliditetom. Sada u 9. mjesecu imam svjedočanstvo i slavljenje u Čepinu kraj Osijeka. I onda opet u Međugorje koje mi je postalo drugi dom – govorio je zadovoljno Slaven te dodao više o svojim izletima.
– Planinario sam kada smo pokrenuli molitvenu zajednicu u Bjelovaru. Sjeli bi u auto ili autobus i otišli na Svetu Geru, Ivanščicu, Kalnik, Velebit, u stvari svugdje po Hrvatskoj. Na svim putovima nas je pratio fotoaparat. Bilo je bitno samo da je dobro društvo – zaključio je o svojim „sportskim aktivnostima“.
NAŠ GLAZBENIK VOLI I ČITANJE
– Krenuo sam čitati od 3 razreda i to sa stripovima. U zadnje vrijeme čitam slikovnice, ali sam pročitao jako puno knjiga. Nekada sam gutao knjige, sjećam se da sam trilogiju Gospodara prstenova pročitao u tjedan dana. U zadnje vrijeme čitam duhovnu literaturu, a prije sam čitao znanstveno-fantastične romane kao što je „Vodič kroz galaksiju za autostopere“ od Douglas Adamsa ili pak neko djelo od Roberta Asprina. Također sam čitao klasike. Sad kad se vratim na stripove opet vidim fenomenalno kadriranje u njima – navodi Slaven o još jednom od hobija u svojem životu.
SVIJET JE PREDIVAN OKO NAS
Na kraju nam je Slaven rekao još malo više o fotografijama i fotografiji.
– Nije uvijek istinito da slika govori tisuću riječi, nekada se treba malo objasniti fotografija. Ali sve to ovisi o tome kome i gdje se objavljuje. Ja obično znam staviti naslov ili neki kratki šaljivi komentar. Ali to isto ovisi o osobnosti osobe, neki znaju staviti cijele postavke slike s čime je fotografirano i koje su bile postavke. Ja više volim razmisliti o onome duhu fotografije, koje ću osjećaje prenijeti, to je ta ljepota stvaranja. Svijet je predivan oko nas. Nažalost, ljudi su preopterećeni lošim vijestima i to zaborave ili ne vide. Često mi se desi da vidim neki lijepi cvijet u nečijem dvorištu, to onda uslikam i pokažem im, a oni kažu kako je predivno i pitaju, a gdje je to? I kad im kažem da je to tu kod njih, oni su iznenađeni. Oko nas ima puno predivnih stvari i samo treba otvoriti oči i eto fotografije – kaže Slaven.
KADA NEŠTO VOLIŠ, BAVI SE TIME!
Za sam kraj, iz svog cjelokupnog životnog iskustva, Slaven poručuje.
– Kada nešto voliš bavi se time. Jedini pokazatelj da nešto voliš je to koliko vremena potrošiš na to… Ako kažeš da nešto ili nekoga voliš, a ne potrošiš vrijeme s time ili s tom osobom, sve pada u vodu. Za budućnost nemam planova, samo održati volju i moliti se svaki dan Bogu.
Foto naslovna: Bjelovar.info
FOTOGALERIJA: Slaven Bandur – privatni album
