U četvrtak, 8. rujna u Kusonjama se obilježava godišnjica pogibije dvadesetorice hrabrih branitelja. Točno prije 31 godinu u Kusonjama, selu nedaleko Pakraca, dogodio se jedan od najstrašnijih zločina počinjenih u Domovinskom ratu u kojem su poginuli pripadnici „A satnije“ Bjelovar. Godišnjica ove tragedije bila je prilika da posjetimo Klub „A satnije“ i iz prve ruke saznamo kronologiju događanja. Predsjednik Mladen Sabolović, dopredsjednik Damir Horvat i tajnik Perica Drmić ponosno pokazuju Zid sjećanja na kojem su fotografije poginulih i preminulih suboraca. S njega nas promatraju mladići koji su, onda kada je bilo najpotrebnije, stali u obranu domovine i za nju dali ono najvrijednije, svoj život.
Akcija počinje 8. rujna 1991. godine
Sve je započelo u kolovozu i rujnu te ratne 1991. godine kada velikosrpska agresija poprima pravo lice svojih crnih namjera, a to je uništiti sve što je hrvatsko. Žestoko se napada po cijelom hrvatskom teritoriju. U to vrijeme, Pakrac se nalazi u nepovoljnom položaju okružen sa svih strana paravojnim velikosrpskim snagama potpomognutih takozvanom JNA. Grad je bio pred padom, a branile su ga slabe policijske snage i domaći branitelji. Zato se prema Pakracu 2. rujna 1991. godine upućuje „A satnija“ Bjelovar Zbora narodne Garde koju su činila dva voda, a cilj im je bio ojačati obranu grada.
Dolaskom u Pakrac „A satnija“ ZNG Bjelovar zauzima položaje u Vladikinom dvoru te preuzima položaje prema Gavrinici gdje su jake neprijateljske snage. Satnija uspješno odolijeva i odbija napade te čak pokušava preuzeti inicijativu da bi neprijatelja odbacila iz rubnih dijelova grada.
Dana 5. rujna 1991. godine radi se uspješno izviđanje prema selu Kusonje odakle su najviše dolazile provokacije, i nažalost, do branitelja su došle pogrešne informacije kako je selo slabo branjeno te se mislilo neutralizirati neprijatelja i doći do neophodnog naoružanja za daljnja borbena djelovanja.
Odlučeno je da će 8. rujna 1991. branitelji krenuti u selo Kusonje improviziranim vozilom (TOP 1) te njime uči što dublje i postaviti obranu. Međutim, četničke snage znale su da pripadnici „A satnije“ dolaze u Kusonje te je kasnijom istragom utvrđeno da im je dojavljeno za akciju. Zbog toga su neprijateljske snage imale dovoljno vremena da jakim snagama i velikim naoružanjem dobro pripreme zasjedu.
Kada je oklopno vozilo ušlo u Kusonje do kućnog broja 55 biva neutralizirano. Branitelji izlaze iz vozila i ulaze u kuću broj 55 i organiziraju obranu. U neravnopravnoj borbi koja je trajala cijeli dan i noć četničke snage uspijevaju osvojiti kuću u kojoj se nalazi vod „A satnije“ Bjelovar.
Suborci se ne napuštaju
Snage ZNG-a i policije u više navrata pokušavaju probiti obruč oko opkoljenih suboraca te su u par navrata došli nadomak, ali pripadnici „A satnije“ koji su bili u kući još su uvijek sposobni za borbu. Iako pozvani u proboj i sigurnu slobodu, odbijaju napustiti svoje ranjene i poginule suborce. Ova ljudska i nadasve hrabra odluka sve ih je koštala života. No nije se moglo ni zamisliti razmjer zločina koji će nad njima biti počinjen.
9. rujna 1991. godine ostaju bez streljiva, no odbijaju se predati. Neprijatelj minira kuću i prisiljava ih na predaju. Šestorica preživjelih izlaze iz kuće i predaju se. Tada počinje krvavi pir. Četnici sve žive i ranjene izvlače na cestu i nemilosrdno i zvjerski muče satima iživljavajući se nad nemoćnim ratnim zarobljenicima i ranjenicima. Nakon što su ih sve likvidirali, trpaju ih u vozila i odvoze u masovnu grobnicu na mrcilište, u Rakov Potok gdje ih zakapaju s mrtvim životinjama.
Trinaest pripadnika A satnije poginulo je u borbi, šest se živo predalo i njih su četnici mučili i likvidirali, a jedan pripadnik pogiba u pokušaju proboja. Broj ubijenih neprijateljskih snaga je bio višestruko veći. Ovim zločinom počinjenim nad ratnim zarobljenicima prekršeno je svih 426 članaka Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima. Ovo je bila prva masovna grobnica u Domovinskom ratu.
Pogreb koji će Bjelovar zauvijek pamtiti
Nakon duge potrage i neizvjesnosti pronađena je masovna grobnica i 28. i 29. siječnja 1992. godine izvršena ekshumacija. Tijela su prevezena na Sudsku medicinu u Zagreb i nakon dovršene obdukcije i potvrde strašne istine, ratnici „A Satnije“ vratili su se u svoj Bjelovar i ondje pokopani 5. veljače 1992. godine na ispraćaju kakav Bjelovar ne pamti.
Ovo je jedan od najtragičnijih događaja u Domovinskom ratu. Ne samo što su to bili mladi ljudi pred kojima je bio cijeli život, već i zbog načina na koji su ubijeni. Teško je u povijesti pronaći događaj koji je u sebi imao toliko zla, mržnje, neljudskosti i postavlja se pitanje kako čovjek to može učiniti čovjeku?
Prvi ultramaraton
Iz Kluba „A satnije“ Bjelovar poručuju: „Naše suborce koji su nas zadužili, nikada nećemo zaboraviti. Njima u čast svake godine odajemo dužno poštovanje i pijetet. Ove godine s udrugom „Heroji ne umiru SMŽ“ i Atletskim klubom Borik organiziramo Ultramaraton „Heroji A satnije ne umiru, Bjelovar – Pakrac 77MK“.
I nakon više od četvrt stoljeća od ratnih događanja ne blijedi sjećanje na bivše suborce i prijatelje. Članovi Kluba „A satnije“ obilaze njihova posljednja počivališta, polažu cvijeće i svijeće na mjestima stradanja te kod spomenika hrvatskim braniteljima prigodom obilježavanja državnih praznika. To je najmanje što mogu napraviti u sjećanje da dečke koji su za domovinu dali svoje živote. Svima njima, neka je vječna slava i hvala!
Po ovom događaju snimljen je igrani film “Broj 55” koji je u Puli osvojio Veliku zlatnu arenu
Hrvatski ratni akcijski film Broj 55 redatelja Kristijana Milića snimljen je upravo prema istinitom događaju iz ratne 1991. godine i stradanju hrvatskih branitelja u Kusonjama. Ovaj film smatra se jednim od ponajboljih modernih ratnih filmova s tematikom Domovinskog rata koji je osvojio brojne nagrade. Već prvim prikazivanjem u pulskoj areni na Pulskom filmskom festivalu donosi mu 8 Zlatnih arena, uključujući i onu najvažniju, Veliku zlatnu arenu za najbolji film 2014. (sk)
