Prije točno godinu dana u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji počeo je s radom mobilni palijativni tim. Bila je to svojevrsna prekretnica u dosadašnjem načinu skrbi o stanovništvu u ovoj, po njihovoj životnoj dobi, jednoj od najstarijih županija u Hrvatskoj. Unatoč tome, ranije politike nisu našle za shodno da takav vid pomoći građanima koji boluju od neizlječivih bolesti učine što prije dostupnijom. Čak naprotiv, palijativna skrb u bjelovarsko-bilogorskom kraju uspostavljena je kao posljednja u državi, tek s dolaskom nove, aktualne županijske vlasti. Danas već mobilni palijativni tim ima zavidan broj bolesnika o kojima skrbi na različite načine, ali smatraju njegove članice da ima prostora za napredak. Glavna zamjerka je što im liječnici opće medicine u nedovoljnoj mjeri prijavljuju bolesnike kojima bi mogle olakšati često i posljednje dane života i omogućiti im ono što najveći broj njih želi, umrijeti u vlastitom domu. Od ožujka ove godine mobilni palijativni tim raspolaže s čak dvije liječnice. U njemu je liječnica Ljiljana Žunić, iz ambulante Doma zdravlja opće prakse u Siraču. Timu je na raspolaganju dva puta tjedno, ponedjeljkom i srijedom prijepodne. Od ožujka ove godine pridružila im se i Branka Muić, specijalistica urologinja, u mirovini, koja palijativne bolesnike obilazi ostale dane u tjednu, utorkom, četvrtkom i petkom.
Ova poznata urologinja odlučila je biti aktivna i u mirovini.
– Nakon završenog Medicinskog fakulteta zaposlila sam se u Domu zdravlja i radila u općoj praksi dvije i pol godine. Potom sam otišla na specijalizaciju koju sam završila 1990. godine i od tada sam radila u bjelovarskoj bolnici. No, sada nakon 42 godine radnog staža i umirovljenja odlučila sam se pridružiti palijativnom timu. Ovo je dosta drugačiji posao od onoga koji sam radila u bolnici, ali istovremeno me jako ispunjava. Brzo se zbližimo s ljudima koji trebaju našu pomoć i njihovim obiteljima. Ubrzo shvate da smo im svima pomoć, često i psihološka. Dok sam radila urologiju u bolnici, provodilo se kurativno liječenje, a ovo su bolesnici kod kojih je akutno liječenje završeno i potrebna im je palijativna skrb. Radi se o težim bolestima kod kojih je neminovni kraj unutar kratkog vremena. Prošla sam sve edukacije koje su bile potrebne za javljanje na natječaj, dakle tečaj palijativne medicine prvog stupnja. No, i dalje kao tim se usavršavamo i to je također lijepa strana ovog posla. Ne mogu reći da sam bila zaključana u bolnici, ali nakon ovog rada proširila sam vidike – priča dr. Muić i dodaje kako dok nije radila na terenu nije ni uvidjela koliko različitih medicinskih pomoći pacijenti imaju kod kuće.
Međutim, i dr. Muić misli da bi preporuke kolega liječnika iz obiteljske medicine o skrbi palijativnog tima trebale biti češće.
– Čini nam se da stanovnici s garešničkog i čazmanskog područja su posebno nedovoljno upućeni u to da nam se mogu obratiti za pomoć. Stoga apeliram na liječnike da sve palijativne bolesnike obavijesti o toj mogućnosti i mi ćemo se vrlo rado odazvati – poziva dr. Muić.
Najteže joj pada, kaže, skrb o djeci s neizlječivim bolestima.
– Išla sam na razne edukacije i najteže mi se suočiti s prizorima bolesne djece. No, kada vidite njihova ozarena lica i kako se igraju dok primaju kemoterapiju i u vama se probudi nada, ma koliko bili svjesni da je izlječenje gotovo nemoguće – iskrena je dr. Muić.
Promjenu, u odnosu na ono što je naviknula u dosadašnjem radu, opisuje i medicinska sestra u palijativnom timu Maja Bundalo Jurković. Iako iskusna i kao instrumentarka u najtežim operacijama i ona ističe posve drugačije iskustvo.
– U bolnici nikada nisi sam. Možeš se u svim trenucima osloniti na pomoć kolega i pri ruci ima svu potrebnu aparaturu. No, ovdje se moraš osloniti na samu sebe i ono što je još teže na posve drugačije uvjete od bolničkih. Ljudima pomažemo u njihovim kućama i moramo se znati prilagoditi svakakvim situacijama i upravo je to onaj dio našeg posla koji možda na prvu ne računaš kao najteži, a ubrzo shvatiš kolika je odgovornost na jednom čovjeku – dijeli svoje iskustvo Bundalo Jurković.
Od 3. srpnja prošle godine, od kada je oformljen mobilni palijativni tim pri bjelovarsko-bilogorskom Domu zdravlja, do početka ovogodišnjeg srpnja provedeno je 520 postupaka. Najzastupljeniji su oni koji se odnose na savjetovanje, edukacije i podršku palijativnom bolesniku i obitelji. Njih je gotovo 400. Ostatak se odnosi na prve i kontrolne posjete kao i na podršku u žalovanju.
– Na dan 1. srpnja u registru palijativnih bolesnika koji vodim upisano je ukupno 232 bolesnika, a živih u skrbi je trenutačno 100 – doznajemo od Marije Vranar, koordinatorice za palijativnu skrb županijskog Doma zdravlja.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 02/24 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala bjelovar.info
