Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar, prigodnim je programom u srijedu 14. ožujka obilježila 70 godina rada škole. Riječ je strukovnoj školi koja odgaja i obrazuje učenike za uspješan život i svijet rada u području trgovine i ekonomije, dok je njezina vizija djelovati kao moderna europska strukovna škola u kojoj odgovornost za ostvarenje postavljenih ciljeva preuzimaju učenici, svi djelatnici, ali i roditelji te lokalna zajednica.
U uvodnom dijelu programa, o samom početku rada u KTŠ-u govorila je umirovljena profesorica matematike Darinka Bojčić, koju mnogi od milja zovu dobrim duhom škole, ponajviše zbog neprekidnog i vrlo aktivnog sudjelovanja u radu škole.

– U Komercijalnoj i trgovačkoj školi sam provela punih 30 godina. Sjećam se kako je na samom početku moga rada školu pohađalo jako puno učenika, što ne čudi jer okolni gradovi nisu imali svoje trgovačke škole. U Bjelovaru su se tako obrazovali učenici iz Koprivnice, Đurđevca, Križevaca, Hercegovca, Garešnice, Grubišnog Polja i slično. U KTŠ-u sam se uvijek osjećala lijepo, uvaženo, ravnopravno i prihvaćeno. S obzirom da je bilo jako puno učenika iz okolice, u Bjelovaru je postojao Dom učenika u trgovini u kojem su čak stanovali i srednjoškolci iz Vodica pored Šibenika, prisjetila se uvažena profesorica Bojčić.
Što jubilej Komercijalne i trgovačke škole znači za vodstvo, djelatnike te sadašnje i buduće učenike, pojasnila je ravnateljica.

– Zanimljivo je spomenuti da u Bjelovaru još od 1864. godine postoji obrazovanje za prodavače, jer su trgovina i sajmovanje u našem gradu i županiji zaista duga tradicija. Sljedeće godine ćemo imati čak 160 godina od samog početka takvog obrazovanja. Demografija je nažalost učinila svoje, pa tako za niti jednu srednju školu ne postoji prevelika navala. Trogodišnje obrazovanje za prodavača više nije atraktivno kao nekada, no mislim da su taj segment zamijenili komercijalisti s dva strana jezika i velikim brojem zanimljivih stručnih predmeta. U tom pogledu, iz godine u godine imamo nekoliko desetaka učenika više koji su zainteresirani za upis, a ne možemo ih primiti, ističe Nataša Vibiral.
Kroz brojne projekte, Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar trudi se svojim djelatnicima i učenicima osigurati što kvalitetnije uvjete za rad, učenje i napredovanje.
– Prošle godine smo kao prva škola u županiji dobili Erasmus akreditacije, što znači da do 2027. godine za 15 do 20 učenika godišnje imamo osiguran odlazak na dvotjednu praksu u inozemstvo. U ovom trenutku provodimo 13 različitih projekata, a u nekima sudjelujemo kao partneri, dodaje ravnateljica.
KTŠ trenutno pohađa 253 učenika, u njoj je zaposleno 29 nastavnika, dva stručna suradnika te osam djelatnika iz domene administrativno – tehničkog osoblja.
U jednom trenutku školu je pohađalo čak 420 učenika, što je i najveći broj ikada.

– Danas radim kao vjeroučiteljica u OŠ Velika Pisanica, a u periodu od 2013. do 2017. sam pohađala Komercijalnu i trgovačku školu, smjer komercijalist. Kada djecu u osnovnoj školi pitam što žele biti kada odrastu, obično čujem ista zanimanja. Djevojčice žele biti liječnice, medicinske sestre ili učiteljice, a dječaci policajci, vatrogasci. Kada je stiglo moje vrijeme upisa u srednju, znala sam da ne postoji škola za vjeroučiteljice, pa sam upisala KTŠ. Bila sam prva generacija online upisa u srednju školu za koju me vežu jako lijepe uspomene, posebno u pogledu izvannastavnih aktivnosti i raznih projekata, a tu su naravno bili i vrlo zanimljivi predmeti. S obzirom da sam putovala i u Bjelovar stizala čak četiri sata prije početka nastave, moram priznati da je ponekad bilo vrlo teških i napornih dana, poručila je nekadašnja učenica Antonia Kristić dodavši kako se svaki trud tijekom školovanja itekako isplati.
Bivša učenica je ovom prilikom napomenula da profesori u KTŠ-u nikada nisu radili razliku između učenika iz grada i onih sa sela. U Komercijalnoj i trgovačkoj školi nema podcjenjivanja, diskriminacije ili omalovažavanja.
– Svi smo bili jednako vrijedni i bitni, a od profesora smo dobivali ogromno razumijevanje, toleranciju i podršku. U svojoj srednjoj školi nisam bila samo broj, već učenica s imenom i prezimenom. Vrlo važno je napomenuti da smo od razrednice i svih profesora uvijek dobivali povratnu informaciju o našem radu, trudu i uspjehu. Osobno sam dvaput bila predložena za nagradu Fonda “Boža Tvrtković”. Ta nagrada mi je bila vjetar u leđa, najviše u smislu da ne posustanem za vrijeme studija, a kasnije i tijekom života, kazala je Kristić.