U kušaonici OPG-a Bačak u Velikom Trojstvu sinoć je održana radionica “Izrada kovrtanja – od brašna do korice” pod vodstvom Ivanke Šabarić, u čemu joj je pomogao nećak Stjepan Fijačko.
Romana Diebalo Šimić, voditeljica LAG-a Sjeverna Bilogora istaknula je kako je ujedno riječ o animacijskoj radionici za izradu lokalne razvojne strategije te pojasnila cilj ove radionice.
– Cilj je da ljudi upoznaju i vide ono čime su se nekada ljudi bavili što mi imamo za pravo za prezentirati na našem području. U novootvorenoj kušaonici OPG-a Bačak će gospođa Ivanka Šabarić predstaviti i pokazati kako se mijesi kovrtanj, kako to treba napraviti da bi ljudi mogli to napraviti kod kuće – najavila je.
Bila je pomalo razočarana slabim odazivom ljudi.
– Nažalost, na radionicu se nije odazvalo onoliko ljudi koliko smo mi očekivali, ne znam koji je razlog, ali dosta smo ljudi pozvali. S druge strane, voljeli bismo s današnjim danom, ako sve to uspije kako smo mi zamislili, pokušati upisati kovrtanj kao nematerijalnu kulturnu baštinu – navela je voditeljica LAG-a. Razlog malenom odazivu ljudi možda leži u činjenici da je radionica održana na samo Valentinovo, no u planu je nova radionica izrade kovrtanja na kojoj bi odaziv mogao biti veći. Nadaju se organizatori kako će ljudi prepoznati da bi se kovrtanj trebalo sačuvati od zaborava.
Govorila je Diebalo Šimić i o ostalim aktivnostima LAG-a Sjeverna Bilogora na kojima se radi.
– Trenutno imamo izrade animacijskih radionica na području svih devet jedinica lokalne samouprave koje obuhvaćamo. Mi moramo napraviti novu lokalnu razvojnu strategiju, moramo uvrstiti nove projekte i tu trebamo ljude. Ide pristup odozdo prema gore, što više ljudi, što više udruga i gospodarstvenika da nam kažu svoje ideje što planiraju i što bi radili u idućem razdoblju. Ide pomalo, možda kad ljudi više čuju za ovu radionicu i kad se to prepozna, možda bude više posjetitelja – napominje.
Na jučerašnjoj radionici glavnu je riječ vodila Ivanka Šabarić iz Martinca koja je poznata po svom umijeću izrade kovrtanja.
– Sve što znam o kovrtanju ću prenijeti na druge. Jedan bilogorski kovrtanj treba puno ljubavi i volje, a onda su tu i namirnice – brašno, mlijeko, ulje, sol, šećer, germa i ukrasi koji dolaze na kraju i jaje koje se gore premaže kako bi dobio zlatnu boju – ističe.
Otkrila nam je i recept za izradu kovrtanja.
– Za jedan kovrtanj treba kilogram brašna, odnosno pet pregršti. Jedna pregršt ostaje za ukrase, tu ide sedam decilitara mlijeka, žlica šećera, šaka soli i 0,3 decilitra ulja, jedna kocka germe i jedno jaje za premazati kovrtanj – kaže gospođa Ivanka.
Nekad je kovrtanje pekla u krušnoj peći u koju ih stane po šest odjednom, no danas za tolikom količinom nema potrebe jer se kovrtanje prestalo donositi na svečanosti poput krstitka ili svatova. Nažalost, kod mladih nema puno volje da se nauče izradi kovrtanja, no gospođa Ivanka to je znanje prenijela na svoju djecu, nećaka, ali i unuče.
Upravo joj je nećak, Stjepan Fijačko iz Martinca jučer pomagao u radionici. Ispričao nam je odakle ljubav prema kovrtanju.
– Ja sam po struci turističko-hotelijerski komercijalist, a ljubav prema pekarstvu i kompletnom kuharstvu i gastronomiji imam od malih nogu – rekao je.
Upitali smo ga i je li teško napraviti kovrtanj i koji mu je najdraži.
– Sve je u početku teško dok se ne stekne određena praksa. Svi su mi jednako dragi, ali najčešće pečem klasični kovrtanj jer je on najtradicionalniji – naglašava.
Tajna kovrtanja uglavnom leži u onome što je oku nevidljivo.
– Najveća tajna je puno ljubavi i dobro zamiješeno tijesto jer kad date svoju energiju, to će tijesto biti puno bolje i puno strpljivosti – otkriva Stjepan. Radionici izrade kovrtanja prisustvovao je samo jedan muškarac, Željko Bajza koji nam je ispričao što ga je privuklo da dođe.
– Volim fino papati, a vidio sam kovrtanj već puno puta na našim događanjima pa nekad i doma mijesim kruh i u tome je čar, a i da vidim nešto novo i zanimljivo i naučim – kazao je Bajza u čijoj se obitelji kovrtanj nikad nije radio ili se barem on toga ne sjeća.
Na radionicu je stigla i Mirjana Kovačić.
– Inače plešem u KUD-u Veliko Trojstvo i uvijek kad bismo negdje išli, kad bismo htjeli nekome nešto pokloniti tradicionalno, onda smo zamolili gospođu Ivanku da nam ispeče kovrtanj. Sad se ukazala prilika da i ja sudjelujem na jednoj takvoj radionici jer sama nisam nikad pekla kovrtanj i mislim da će biti jako zanimljivo. Možda će i moj kovrtanj nekad ići nekome na poklon ili negdje se pokazati – kaže.
Svoje znanje možda će prenijeti i na unuku.
– Imam unuku od 15 godina i mogla bih je naučiti jer je ona zainteresirana za raditi kolače pa možda i ona bude htjela to nekad preuzeti. U svakom pogledu nastojimo održati bilogorsku tradiciju i da se Bilogora spominje i da je možemo prezentirati u lijepom svjetlu – zaključila je gospođa Mirjana.
