Obilježiti pedeset godina mature velika je stvar. Tada se susretneš sa svojim nekadašnjim kolegama iz razreda i prijateljima pa je to idealna prilika za prisjećanje školskih avantura. Tako je 50. godina mature u Bjelovaru proslavila tadašnja Škola učenika u privredi (ŠUP) – generacija 1974./1975.
Okupili su se u jednom bjelovarskom kafiću te se uputili ispred školske zgrade gdje su se fotografirali sa svojim razrednikom Zvonimirom Kovarikom za uspomenu i dugo sjećanje. Nakon toga su posjetili svoju učionicu te prigodno održali razredni sat, baš kao nekada u dobra stara vremena. Prisjetili su se svih učenika, onih koji su došli, ali i onih koji nisu te koji više nisu s nama.
– Upisali smo srednju školu – Školu učenika u privredi. Razrednik nam je bio gospodin Zvonimir Kovarik, a predavao je strukovne predmete. Bila je to trogodišnja škola i tada nije bilo četvrtog stupnja. To je bila zadnja generacija trogodišnjeg školovanja. Poslije toga smo se gotovo svi zaposlili te počeli raditi u svojim strukama. Tamo smo se obrazovali kao sada u Obrtničkoj školi. Obrazovali su se učenici za sve obrte. Mogli smo raditi svugdje – od mehaničara, autoelektričara, autolimara, elektromehaničara, bravara, strojobravara… Onda je bilo posla u svim firmama. Mogu reći da si mogao ponegdje i birati firmu u kojoj je možda bolja plaća. Danas je drugačija situacija – priča nam jedan od polaznika te generacije, Petar Kanešić.
Kažu kako su to bila drugačija vremena i da im se nije bio problem zaposliti.
– Ono je bilo jedno vrijeme, a ovo je drugo. Mi smo tada postali majstori i počeli odmah raditi. Razlika je u tome što smo tjedan dana išli u školu, a tjedan dana smo radili u firmama koje su nas uzele na praksu i mi smo bili ugovorima vezani za te firme. Tako da smo imali jako puno prakse i preko ljeta nismo imali puno praznika. Imali smo samo dva tjedna, sve ostalo se radilo u firmama u kojima smo učili zanat – dodaje.
U razredu ih je bilo čak 35 i to su bili samo učenici, nijedna djevojka nije pohađala taj smjer.
– Škola za učenike u privredi tada je bila muška škola i koliko se sjećam nismo imali nijednu djevojku ni u jednom razredu. Zato smo jedne godine organizirali ples, ali u suradnji s Ekonomskom školom kako bi na plesu imali i djevojke. Na kraju su došli na ples iz raznih škola. To je bilo nešto prelijepo i o tome se pričalo još mjesecima. Tamo sam upoznao i svoju tadašnju djevojku, sadašnju ženu. Ljubav traje i danas i to 45 godina, imamo dvije prekrasne kćeri i dvije unuke – prepričava.
Na proslave matura redovno dolazi i razredni kolega koji živi u Njemačkoj, a okupljaju se svakih deset godina.
– Danas nas se okupilo 19, a njih deset više nije s nama. Velika većina nas je u mirovini. Tu je i naš posebni kolega koji je direktno iz Njemačke došao ovdje. Svaki put kada imamo feštu on dođe. Nije mu nikada bilo teško potegnuti iz Njemačke u Bjelovar. Okupljamo se svakih deset godina, a ovo je peto okupljanje – kaže nam Kanešić.
Željko Kantolić živi u Njemačkoj, a na godišnjice mature dolazi redovno.
– Nakon škole sam odmah počeo raditi u Radniku gdje sam bio prvi autoelektričar. Onda sam nakon vojske otišao raditi u Križevce u radionicu. U Njemačku sam otišao ’85. godine. Iz svog majstorstva sam otišao u drugo majstorstvo. Završio sam za inženjera, radio sam na rashladnim sistemima svugdje po svijetu. Još uvijek sam u Njemačkoj. Svakih deset godina dolazim u Bjelovar. Lijepo mi je vidjeti ovu ekipu – rekao je Željko Kantolić sa suzama u očima.
– Puno nam ova druženja znače. Zajedno smo kao djeca stasali, bili zajedno, družili se. Putevi su nas odveli na razno razne strane… Ima nas od svuda – Bjelovar, Križevci, Rovišće, Đurđevac, Sirova Katalena, Patkovac, Nova Rača. Neki su otišli za Njemačku, Rijeku i tako – kažu nam.
Na obilježavanje 50. godišnjice mature stigao je i njihov razrednik Zvonimir Kovarik koji je napunio 84 godine.
– Drago mi je da ih vidim. Imam 84 godine i da pokucam o drvo dobro se držim. Stalno sam aktivan, stalno nešto radim, malo vinograd i tako. Uvijek sam s njima imao dobre odnose i to se vidi i sada. Svima je drago da se opet vidimo. Često me pozdravljaju, ja sam u toj školi radio 36 godina. To su generacije i generacije đaka – pojašnjava umirovljeni nastavnik Zvonimir Kovarik.
Ovaj aktivni umirovljeni nastavnik ima poruku za mlađe generacije.
– Kao mladi trebate se baviti sportom. Svaki bedak ima svoje veselje, a meni je to skijanje – kaže nam.
Ova generacija razmatra opciju da se ubuduće krenu okupljati svake godine jer ih je svake godine sve manje. Uživali su u ovogodišnjem druženju, a za mnoge je ono bilo vrlo emotivno.
