Kada slušam starije kako pričaju o svom djetinjstvu uvijek se mora spomenuti penjanje – na trešnju, neki krov, ma bilo gdje… I uvijek je zaključak kako to današnja djeca i oni stariji ne rade. Možda su u pravu, ali s druge strane danas je penjanje sport za koji se dobar dio nas ne može pohvaliti kako su ga ikad isprobali. Vjerojatno velika većina Bjelovarčana i ne zna kako u Bjelovaru djeluje i pravi penjački klub. Jedan od njihovih članova je Jan Malogorski, osamnaestogodišnjak koji pohađa Tehničku školu Bjelovar. Svoj interes za penjanje i ovu vrstu sporta Jan je jednostavno sažeo.
– Pa… U osnovnoj školi nas je razrednica vodila kako bi se kao razred penjali na vodotoranj – kaže nam Jan koji je to odradio čak nekoliko puta te se tada krenuo zainteresirati za ovaj sport.
Pridružio se bjelovarskom Sportsko-penjačkom klubu Grip i ovo će mu biti četvrta godina kako se bavi penjanjem. Penjanje mu je vrlo zanimljiv sport koji iziskuje koordinaciju cijelog tijela, ali i dobro razmišljanje tijekom penjanja.
– Osim toga tu je i socijalni aspekt, društvo je odlično. Naravno, bitno je da osoba nema strah od visine, a ostali dijelovi penjanja se polagano savladavaju – dodao je.
Mali problem je što, nažalost, u Bjelovaru nemaju gdje trenirati u vrijeme hladnijih dana jer jedino mjesto gdje mogu trenirati je vodotoranj na Boriku. Što se tiče natjecanja još se kao klub nisu uspjeli organizirati, no u tijeku su pripreme i organizacijsko preslagivanje kako bi mogli sudjelovati. Penjanje mu je omogućilo različite avanture po Hrvatskoj gdje je mogao pokazati svoje vještine, a izdvojio je i svoje najdraže mjesto.
– Bio je to Krk Portafortuna gdje je bila predivna stijena. Naravno, penjao sam se na Kalniku koji inače svi kažu da je užasan za penjati, ali nam je najbliži pa često boravim tamo – pojašnjava.
Osim penjanja bavi se i taekwondoom u Taekwondo klubu Fox. Taj sport trenira već dvije i pol godine, a konkretno se bavi freestyle formom.
– Tijekom tog vremena što sam sudjelovao na natjecanjima bilo je tu uspona i padova. Imao sam razdoblja kada sam konstantno osvajao prva mjesta i neko vrijeme gdje nikako da pobijedim – potvrđuje.
Sve te aktivnosti uspijeva uskladiti sa školom bez ikakvog problema.
– Na kraju mi odlično i dođu te aktivnosti da se malo ispušem i raščistim misli, a tu sam također upoznao dosta novih ljudi – kaže.
Kada je netko aktivan kao Jan onda ne staje na jednom hobiju. U školi se tijekom robotike, koju pohađa i sudjeluje na raznim projektima, upoznao s 3D modeliranjem i printanjem čime se također bavi u slobodno vrijeme. Radio je na različitim projektima modeliranja – od nekih jednostavnih kao što je izrada maskica za mobitel pa do kompliciranijih koje koristi na robotima tijekom robotike.
– Trenutno ne radim ništa preko ljeta, ali se lagano smišlja ideja za biznis vezan uz 3D printanje – otkriva.
Na kraju razgovora Jan se još jednom popeo na vodotoranj, a budući da u blizini nije bilo ni jedne trešnje ostao sam u podnožju zadivljen njegovom vještinom i lakoćom kojom svladava visine.
Teskt: AV
Foto: Privatni album – Jan Malogorski
