Povodom proslave 45. godišnjice mature, u petak 19. svibnja u bjelovarskom Hotelu Art’earia okupila se generacija ’77./’78., nekadašnje klasične Ekonomske srednje škole. Iako ih je tada u razredu bilo čak 39-ero, čast da školske klupe dijeli s kolegicama pripala je samo jednom, jedinom učeniku.
– Uvijek se okupimo u jako velikom broju. Danas nas je 20-ero, a bilo bi nas i više da mnogi nisu bili spriječeni zbog bolesti ili nekih zdravstvenih problema. Zanimljivo je da smo imali čak četiri razrednika, no jedan nažalost više nije među nama. Nakon završetka škole, u Bjelovaru nas je ostalo živjeti i raditi puno, dok neki žive i u Zagrebu, Velikoj Gorici, Šandrovcu, Vrbovcu i drugim mjestima i gradovima. Bili smo jako složan razred, brzo smo pronalazili poslove, a bilo je i onih koji su išli na fakultet. Primjerice, ja sam maturirala 15. lipnja, a počela raditi već 1. srpnja. To su bila neka druga vremena, tehnologija nije bila toliko zastupljena, radilo se na uredskim strojevima koji su današnjim generacijama velika nepoznanica, kaže Vesna Godinić, predsjednica razreda i glavna organizatorica proslave godišnjice mature.
Iako se jako puno mladih odlučuje za upis u Ekonomsku i birotehničku školu, danas zanimanje ekonomist ipak nije toliko traženo kao prije. Tome je ponajviše doprinio ubrzani razvoj tehnologije, dok se ova generacija s nostalgijom prisjeća knjiženja plaća na tzv. tablama i stjecanja vještina rada na raznim uredskim strojevima.
– Neki iz našeg razreda su uspješni u raznim granama, od turizma, ugostiteljstva, ekonomije, do privatnog poduzetništva. Lijepo je spomenuti da nas je kolegica prije pet godina, za proslavu 35. godišnjice mature sve ugostila u apartmanima u Umagu. Zaista je lijepo što se i dalje družimo, čujemo, okupljamo S obzirom da godine doslovce lete, ubuduće ćemo se okupljati svake godine, dodaje Godinić.
Od završetka srednje škole, gospođa Snježana živi u Bjelovaru, a mirovinu je dočekala radeći u bjelovarskoj bolnici.
– Radila sam u računovodstvu u bolnici i sada uživam u zasluženoj mirovini. Srednje škole i kolega se uvijek sjećam sa sjetom i jedva čekam ponovno okupljanje. U naše vrijeme je posao ekonomista bio popularan, izazovan, a danas je puno toga zamijenila moderna tehnologija. To je tako i protiv toga se jednostavno ne može, poručuje Snježana.
I ovo druženje obilježila je vesela, ugodna atmosfera, uz nezaobilazno prisjećanje na srednjoškolske avanture, anegdote i događaje, kako u školskim klupama, tako i izvan njih. Naravno, okupljanje kolega nije proteklo bez sjećanja na one koje nažalost više nisu s njima, dok je po završetku pročitana pjesma razredne kolegice Evice Perec koja nije bila u mogućnosti sudjelovati na 45. godišnjici.
Pjesma autorice Evice {Perec) Fleković posvećena svojoj generaciji maturanata povodom obilježavanja 45. godina mature Ekonomske škole Bjelovar, šk.god. 1977/78.
GENERACIJA …
Došlo pismo Vesne naše, U zrak idu pune čaše!
Pet godina već je prošlo od kako je zadnje došlo.
Nazdravlja se do pol noći Sreću prate suzne oči…
Godina je puno prošlo od kako je prvo došlo.
Sve je rjeđa sijeda kosa, naočale povrh nosa.
Preko njih već svaka gleda smijemo se sve od reda. Ispod oka pogled kosi.. Ko Vukelja sad se nosi.
Bore krase lice naše proteza nam svima paše.
Sve jedna do druge sjeda obojana kosa sijeda.
Godine se evo broje štapovi u kutu stoje.
Nije šala ljudi moji šezdest peta već se broji.
Al nedamo se nek se zna za sve to je informacija
još godina nek puno prođe mi smo ista generacija.
