Albanija – prilično nepoznata zemlja za nas Hrvate o kojoj smo slušali razne priče. Dosta udaljena, ali ne toliko da bi bila nedostižna. Pradomovina naših sugrađana koji su svoj novi dom pronašli u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Sve navedeno te ideja o posjeti pčelara u zemljama iz kojih dolaze pripadnici nacionalnih manjina koje žive u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji potaknula je članove Pčelarskog saveza BBŽ da organiziraju posjet i iz prve se ruke upoznaju s albanskim pčelarima, zemljom, hranom, kulturom.
Za realizaciju ovako zahtjevnog putovanja nije dovoljna samo želja. Potrebna je potpora, upornost i sreća. Martin Gojanij, bivši predsjednik Zajednice Albanaca u BBŽ ponudio je pomoć kao prevoditelj te u organizaciji događanja u Albaniji kako bi njihov posjet Albaniji bio edukativan, zanimljiv, poučan i ugodan.
Troškovi putovanja iziskuju znatna financijska sredstva. No, živimo u gradu i županiji u kojem i Grad i Županija vode brigu o pčelarima kroz razne javne pozive. Ovaj puta se Pčelarski savez BBŽ prijavio na javni poziv koji je raspisala Bjelovarsko-bilogorska županija te kojim se sufinanciraju edukativna putovanja. Nakon dobivene potpore nije bilo teško popuniti autobus sa zainteresiranim pčelarima i krenuti na put.
Za bazu izabran je grad Berat, sjedište Beratskog okruga, koji ima potpisan sporazum o prijateljstvu s Bjelovarom. Smješten 120 kilometara južno od Tirane turistički je to grad okružen nasadima maslina i povrća. Grad koji je zbog svoje jedinstvene i bogate arhitekture 1961. godine proglašen albanskim „gradom – muzejom“, a 2008. godine upisan je UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine.
Tako su 4. rujna 42 pčelara krenula iz cijele BBŽ na petodnevni put u domovinu samozatajnih pčelara o kojima nisu ništa znali i o kojima se gotovo ništa ne može pročitati niti na internetu.
U Beratu su im domaćini bili Fatlli Adilaj, ravnatelj regionalne uprave nacionalnog ureda za hranu, Gramos Cjapi te Selam Kalaj, predsjednik pčelara Beratskog okruga. Organizirali su posjet pčelarima i obilazak grada te su sve dane posjeta bili na raspolaganju.
Prvi susret s pčelama bilo je kod gospodina Skendera koji pčelari s 120 košnica od kojih 30-ak drži u svom dvorištu u urbanom dijelu Berata na udaljenosti ne većoj od kilometar od strogog centra grada koji vrvi turistima. Iako su susjedne kuće udaljene cca 3 metra od košnica, a veliki hoteli ne više od 300 metara, grad mu je izdao dozvolu za držanje pčela te nije jedini koji u gradu drži pčele.
Idućeg dana posjetili su još dva pčelara. Jedan u blizini grada Berata koji pčelari sa 150 košnica, a dugi kod grada Lushnje koji pčelari sa 600-tinjak zajednica od kojih se 200 nalazi u hladu paulovnija na pčelinjaku koji su posjetili, a druge se nalaze na višim nadmorskim visinama u planinama prema granici s Kosovom. Zbog suše u nižim predjelima mnogi pčelari svoje pčele sele u planine, na minimalno 500 metara nadmorske visine, na kojima raste nisko raslinje neophodno pčelama za skupljanje nektara i peludi za zimsko razdoblje.
Po riječima pčelara, u Albaniji se uglavnom pčelari s autohtonom albanskom pčelom, ali se kod nekih pčelara mogu naći križanci domaće i grčke ili talijanske pčele. U Beratskom okrugu ima oko 100-tinjak pčelara koji pčelare s oko 17.000 košnica. Prosječan broj pčelinjih zajednica po pčelaru duplo je veći od prosjeka u BBŽ.
Karakteristike albanske pčele je njezina mirnoća. Kod pregleda košnice, iako je bespašno vrijeme, uopće nisu imali osjećaj da se nalaze na pčelinjaku. Za ljude iz Hrvatske to je nevjerojatan osjećaj jer na našim pčelinjacima u bespašno vrijeme pčelar mora biti vrlo oprezan i obavljati samo nužne poslove. Ono što su zamijetili je da su zalihe meda u košnicama vrlo male te da je u tijeku prihrana šećernim sirupom u okviru koji se nalazi unutar košnice te pčelinjim pogačama. Prekid legla u zimskim mjesecima događa se kada ne zamedi grm koji cvjeta tijekom mjeseca listopada. Prema boji, albanska pčela vrlo je slična našoj kranjskoj sivoj pčeli. Prinosi su usporedivi s prinosima naših pčelara uz more zbog mediteranske klime i vrste vegetacije. Na okolnim bregovima, čak i na vrlo velikim strminama, nema šume, šikare niti neobrađenog zemljišta na kojem bi rasle razne biljke i grmlje korisne za pčelinju pašu, već je sve kultivirano maslinama. Samim time nisu vidjeli opožarene površine. U najboljim godinama prinosi ne prelaze 10 kilograma po košnici. To je i razlog zašto albanski pčelari pčelare s većim brojem košnica. Međutim, ono što su kod nas problemi, albanski pčelari kažu da kod njih nisu. Tu prvenstveno mislimo na prodajne cijene meda na malo i veliko. Med pakiran u staklenke od 900 grama prodaje se za 20 eura, a na veliko otkupna cijena nije manja od 15 eura po kilogramu. Pčelari kažu da s prodajom i otkupljivačima na njihovom području nemaju problema. Ono što se nameće kao pitanje: Kako to da se njihovim otkupljivačima isplati otkupljivati med po tako visokim cijenama od domaćih pčelara. Zašto ne uvoze jeftin med i “med” iz zemalja iz kojih se uvozi u Hrvatsku.
Državni poticaji po košnici iznose 10 eura, ali uz taj poticaj ne postoje druge potpore. Bili su vidno iznenađeni kada su im rekli da u Hrvatskoj imamo Sektorske intervencije u pčelarstvu te da pojedine županije i gradovi, što je kod na u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji slučaj, daju dodatne potpore.
Košnice s kojima pčelare su desetokvirne nastavljače uglavnom izrađene u kućnoj radinosti. Ono što ih razlikuje od naših je to što svaka ima svoj registarski broj. Nadalje, navode da matice sami proizvode za svoje potrebe, ali da ih po potrebi kupuju od drugih pčelara. Cijena matice je 50 eura što je za naše prilike jako puno, ali uzimajući u obzir cijenu meda na malo, omjer je kao i kod nas. Dva i pol kilograma meda treba dati za jednu maticu. Isto tako kažu da u Albaniji nema pčelara koji se bave isključivo proizvodnjom matica. Na njihovom području nemaju jake pčelinje paše. Uglavnom vrcaju mješavine meda u kojima u nizinskom dijelu prevladava kadulja, a u planinskom dijelu mješavine planinskog grmlja i bilja.
Domaćin nam je dogovorio i prijem kod predsjednika Beratsko okruga Donalda Molishtia. Bjelovarsko-bilogorsku delegaciju činili su Davor Taritaš predsjednik Pčelarskog saveza BBŽ, Zlatko Pavičić pročelnik upravnog odjela za poljoprivredu Bjelovarsko-bilogorske županije, Darko Janžek dopredsjednik Saveza, Dalibor Horvat tajnik Saveza, Biljana Taritaš članica Pčelarske udruge Bilogora te Martin Gojani.
Davor Taritaš je pozdravio sve nazočne u ime Bjelovarsko-bilogorskih pčelara. Izrazio je nadu da će pčelari iz Beratskog okruga imati priliku u sastavu delegacije Beratskog okruga posjetiti pčelarski sajam u Bjelovaru. Zlatko Pavičić je pozdravio sve nazočne u ime župana Marka Marušića i u svoje ime. Pozvao je domaćina na produbljivanje međusobne suradnje na području poljoprivrede kao i na području pčelarstva koje je vrlo važna poljoprivredne djelatnost u BBŽ, te je pozvao gospodina Molishtia da sa svojom delegacijom posjeti sajamske manifestacije u gradu Bjelovaru. Nakon izmjene poklona, zdravice i zajedničkog fotografiranja nastavili su dalje posjet prema planu.
Edukativno putovanje su iskoristili i za obilazak grada Berata. Povijesni dio grada s bijelim kućama koje imaju tisuće prozora smještene uz vrlo plitku te od pijeska mutnu rijeku Osum. Stari od novog dijela grada Berata dijeli litica na kojoj se nalazi stara utvrda i vidikovac s kojeg puca pogled na grad, okolna brda i u daljini visoke planine. U neposrednoj blizini nalazi se Muzej Onufri u kojem su sačuvana dva najstarija zakonika u Albaniji. Na povratku kući obišli su pješčane plaže u Draču te središte Tirane.
– Albanija je prekrasna zemlja koja nas je prije svega očarala ljudima. Gostoprimstvo, poštovanje i prijateljstvo koje smo doživjeli od domaćina ne može se iskazati riječima. To se, ako imate sreće kao mi, može doživjeti. Još jednom ću spomenuti gospodina Skendera u 70-im godinama kod kojeg je u posjet išlo zbog malog prostora samo šest pčelara. Toliko je bio uzbuđen i sretan što smo ga posjetili da nije znao što bi sve donio da nas počasti. I kada je stol bio pun svega još je nosio i pokušao nekako nagurati na stol. Gledajući slike pčelarskih štandova koje smo mu pokazali s bjelovarskih gradskih manifestacija samo je tužno uzdahnu i rekao: Europa. Siguran sam da će ovo putovanje svima ostati u nezaboravnom sjećaju i možda potaknuti i druge hrvatske pčelare posjetiti Albaniju – poručio je Davor Taritaš, predsjednik Pčelarskog saveza BBŽ.
Tekst: Pčelarski savez BBŽ
Foto: Pčelarski savez BBŽ
