I. osnovna škola Bjelovar bila je domaćin važnog predavanja naziva: „Ekranizam – bolest modernog doba“. Predavanje je održala dr. Marina Šimunović, neurologinja kojoj je cilj bio upoznati roditelje s pojavom ekranizma, njegovim simptomima, dugoročnim posljedicama i mogućnostima prevencije. Dr. Šimunović je kroz konkretne primjere iz prakse ukazala na važnost uravnoteženog korištenja tehnologije te ponudila savjete kako uspostaviti zdrave digitalne navike u obitelji. Osim sa stručnog aspekta, ovu temu je približila i iz perspektive majke trojice sinova.
– Brojne su negativne posljedice prekomjernog korištenja ekrana te je to danas veliki problem. Inače sam majka tri sina te se svakodnevno borim s tim problemom, kao i što se vi borite – započela je predavanje dr. Marina Šimunović.
DEFINICIJA EKRANIZMA
Ekranizam je pojam koji se sve češće spominje u kontekstu odgoja i obrazovanja djece. Riječ je o negativnim posljedicama pretjeranog korištenja ekrana – televizora, pametnih telefona, tableta i računala – osobito kod djece predškolske i školske dobi.
– Ekranizam je pretjerana izloženost djece različitim vrstama ekrana – mobitelima, tabletima, računalima… Pretjerano izlaganje ekranima može utjecati na njihov fizički, psihološki, emocionalni i socijalni razvoj. Svjedoci smo da su ekrani sastavni dio našeg života te bez njih više, zapravo, ne možemo živjeti, no njihovo prekomjerno korištenje može imati negativne posljedice pogotovo u razvoju – pojašnjava dr. Šimunović.
MOGUĆE POSLJEDICE PRETJERANOG IZLAGANJA EKRANIMA
Dugotrajna izloženost ekranima može utjecati na razvoj mozga, pažnju, govor, emocionalne vještine i socijalizaciju djeteta. Djeca koja previše vremena provode uz ekrane često pokazuju znakove smanjene koncentracije, nemira, problema sa spavanjem, pa čak i znakove slične autizmu, što dodatno otežava dijagnostiku i pravovremenu intervenciju.
– Važno je pronaći ravnotežu u svemu tome. Djeca bi trebala živjeti u stvarnom svijetu, a ne u tom virtualnom. Kroz druženje i iskustva trebala bi razvijati svoje tijelo, um i emocije. Ako djeca nemaju previše kontakta s drugim ljudima, s drugom djecom, ako nema neverbalne komunikacije te razine priče neće ići u ispravnom smjeru. Tada nastaju veći problemi – ističe dr. Šimunović.
Brojne su moguće negativne posljedice pretjeranog izlaganja ekranima, a dr. Šimunović je navela najčešće. Pretjerano izlaganje ekranima može:
- Usporiti razvoj mozga
- Smanjiti koncentraciju i pažnju
- Oslabiti razvoj socijalnih vještina i empatije
- Razviti ovisnosti
- Poremetiti spavanje
– Ono što su snimke magnetskih rezonanci pokazale je da osobe koje se pretjerano izlažu ekranima imaju manjak bijele tvari. To je zapravo dio živčanog sustava koji pomaže da naš mozak funkcionira brzo i učinkovito. Osobe koje su pretjerano izložene ekranima dokazano imaju manje bijele tvari i to osobito u prednjem dijelu mozga koji je zadužen za pažnju, kontrolu impulsa, donošenje odluka i rješavanje problema – navodi dr. Šimunović.
Istraživanja su pokazala još mnoštvo zanimljivih informacija o utjecaju ekrana.
– Snimke su pokazale, i to je danas u medicini jedan fenomen, da se određene regije mozga kod djece, odnosno osoba koje su pretjerano izložene ekranima dokazano strukturalno smanjene – kaže dr. Šimunović.
Pretjerana izloženost ekranima kod djece u razvoju usporava/odgađa razvoj mozga. Usporava se razvoj jezika i govora što se vidi kroz „siromašan“ rječnik, kašnjenje u razvoju govora i površno razumijevanje jezika.
– Oni razumiju pojedine riječi, ali imaju problem sa sastavljanjem rečenica. Ekrani su vizualno vrlo brzi te, na neki način, privlačni, ali jezikom siromašni. Djeca će naučiti izgovarati određene riječi, možda će ih i razumjeti, ali neće biti jezičnih struktura, odnosno oni neće razumjeti ironiju, emociju, humor nego će samo, eventualno, razumjeti što ta riječ znači. Neko dublje značenje jezika neće naučiti ako bude pretjerano izloženo ekranu – ističe dr. Šimunović.
Govor se ne razvija slušajući pasivno, već aktivnom komunikacijom – da nekoga nešto pitate i da netko vas nešto pita te da, zapravo, razgovarate.
ZNAKOVI OVISNOSTI O EKRANIMA
Dr. Šimunović navela je niz znakova koji upućuju na ovisnost o ekranima:
- Nedostatak kontrole – sve više vremena na mobitelu unatoč pokušajima ograničavanja
- Razdražljivost i ljutnja – kada nema pristup ekranu, dijete postaje nervozno, agresivno ili tužno
- Izbjegavanje drugih aktivnosti – gubi interes za igru, sport ili druženje s obitelji i prijateljima
- Problemi sa spavanjem – koristi ekran do kasno u noć, narušava san, uzrokuje umor
- Loše ocjene i slabija koncentracija – školske obaveze pate zbog stalne potrebe za provjerom mobitela
Navela je i probleme s kojima se djeca susreće pri prevelikoj izloženosti ekranima:
- Problem osamljivanja – postupna izolacija od drugih ljudi (aktivnosti na internetu privlačnija od onih u stvarnom životu)
- Problem uspoređivanja – narušene slike o sebi, nismo samopouzdanje (rezultat nerealnih informacija o fizičkom izgledu koje se često plasiraju na društvenim mrežama te postavljaju očekivanja koja su u stvarnosti teško ostvariva)
PREPORUKE
Nekoliko je važnih preporuka koje roditelji mogu i trebaju primijeniti kako bi djeca manje vremena provodila za ekranima:
- Postaviti granice – ne kao kaznu, već kao strukturu sigurnosti. Djeca trebaju okvir.
- Biti emocionalno prisutni – ekran ne može zamijeniti roditeljsku toplinu i regulaciju.
- Poticati komunikaciju – razgovarajmo o sadržajima koje gledaju. Tko su im uzori? Kako se osjećaju kad su na mreži?
- Pružiti alternativu – ne oduzimati ekran bez namjere već nuditi kvalitetne aktivnosti koje ispunjavaju potrebe za igrom, učenjem i povezivanjem.
Preporuke logopeda:
- Do druge godine života bez ekrana
- Od 2. do 5. godine: maksimalno 1 sat dnevno, uvijek uz prisutnost odrasle osobe
- Postavite jasna pravila o vremenu pred ekranom (npr. najviše sat do dva dnevno) – razvoj samokontrole
- Gledanje sadržaja na materinskom jeziku, zajedničko gledanje
- Redovito pričajte i čitajte, komentirajte – to su najjači alati za razvoj jezika
- Budite uzor – i sami ograničite korištenje mobitela pred djecom
- Pokret je važan – vodite djecu na planinarenje, u šetnju, na igrališta.
PROBLEM KORIŠTENJA MOBITELA U ŠKOLAMA
Na ovu važnu temu svoj kratak osvrt je dala i ravnateljica I. osnovne škole Bjelovar, Martina Supančić koja je istaknula kako se u zadnjih desetak godina sve više pojavljuju problemi koje je spomenula dr. Šimunović.
– Ovo što smo čuli mi doživljavamo svaki dan. Zadnjih desetak godina mi kao učitelji, odnosno prosvjetni djelatnici, smo primijetili da djeca imaju sve manje i manje koncentracije. Primjerice, učenici prvih razreda kada dolaze sve manje i manje su sposobni slušati, biti mirni… Sve više imamo emocionalnih problema kod djece. U zadnje dvije ili tri godine imamo i sve više problema s kontrolom bijesa. Djeca uzrasta 1. i 2. razred su jako osjetljiva na kritiku. Ako im kažemo da nešto nije dobro i da nešto treba ponoviti to kod njih izaziva izljeve bijesa, agresivne ispade i tako dalje. Mislim da je, uz ostale uzroke, i ekranizam jedan od njih – naglašava ravnateljica I. OŠ Bjelovar.
Ravnateljica dodaje kako su u školi imali problema s prekomjernim korištenjem mobitela te su ih odlučili zabraniti čime se problem smanjio.
– Ekranizam je sve više i više prisutan. Mi smo u školi prije nekoliko godina donijeli odluku da ćemo zabraniti korištenje mobitela u školi. Određeni problemi su se smanjili. Imali smo jako puno problema s nasiljem, elektronskim nasiljem itd. te se to malo smirilo. Djeca su sama shvatila da se moraju više družiti i da moraju više komunicirati jedni s drugim – istaknula je ravnateljica Martina Supančić.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 06/25 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti.
Tekst: Rahela Dedić, novinarka portala Bjelovar.info
Foto: Bjelovar.info
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
