Projekt koji je od samih početaka bio ispred svog vremena i koji je tijekom tri desetljeća prerastao u prepoznatljiv obrazovni događaj u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, ali i šire svakako su Dani slobodne nastave u Ekonomskoj i birotehničkoj školi Bjelovar. Sve je započelo 1993. godine, u vrijeme kada je Hrvatska bila u ratu, a školski sustav prolazio kroz velike promjene – iz socijalističkog obrazovanja prelazilo se na tržišnu ekonomiju. Dani slobodne nastave tako su prerasli iz pionirskog pothvata u suvremeni obrazovni model, a ove je godine u dva dana održano čak 16 zanimljivih predavanja.
Predavanja su, osim za učenike, otvorena i za javnost te možemo potvrditi kako je interes, i ove godine, bio velik. Raznovrsne teme tiču se života mladih, a važno pitanje potegnuo je ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu dr. sc. Boris Jokić. Predavanje „Ne vjeruj nikome – povjerenje i strahovi mladih (i onih malo starijih) u Hrvatskoj održano je u dva termina za čak 154 učenika.
Prvo pitanje koje je postavljeno na predavanju je: Što pokreće današnji svijet? Učenici su davali odgovore: Novac, tehnologija, ljudi…
– Neki ljudi će reći da današnji svijet pokreće ljubav. Neki pak ljudi smatraju da današnji svijet pokreće vjera. Neki, poput mene, smatraju da svijet dana pokreće optimizam. Puno više ih smatra da svijet pokreće novac. No, mislim da svijet danas pokreće strah – ovim je riječima svoje predavanje započeo dr. sc. Boris Jokić uz puštanje glazbe koju je povezao upravo s ovom temom.
Kroz predavanje je pojasnio čega se sve ljudi danas boje, a samo neki od odgovora su: tehnologije, umjetne inteligencije, migranata, ali i mladih.
– Mi istražujemo sve te stvari i znamo da je strah povezan s povjerenjem. Što je više straha, to je manje povjerenja. Što je manje povjerenja, to je više straha. Osim toga, istražujemo još jednu stvar, a to je kako informacije koje mladi ljudi dobivaju preko TikToka, javnih medija, različitih stvari… Kako one utječu na povećanje straha, na smanjenje povjerenja i kako je sve to povezano – naglasio je Boris Jokić.
ŠTO DANAS BRINE DJECU I MLADE U HRVATSKOJ?
Predavač je predstavio istraživanje provedeno u Hrvatskoj koje se tiče toga oko čega su mladi i djeca zabrinuti te od čega imaju strah. Istraživanje je pokazalo kako su strahovi različiti što ovisi o nizu faktora, a jedan od njih je i dob ispitanika.
– Istraživanje iz 2022. godine, koje je provedeno na učenicima prvih razreda osnovne škole, pokazuje sljedeće: Svi su govorili o koroni, a sada svi samo pričaju o ratu. Ukrajina je zamijenila koronu. Potom smo pitali treće razrede srednjih škola, kao i učenike sedmih i petih razreda osnovne škole čega se oni boje. Ponudili smo im odgovore da su zabrinuti oko bilo kakve pandemije, potresa, rata u Ukrajini, klimatskih promjena, ekonomske neizvjesnosti – naveo je Boris Jokić.
Odgovori učenika od deset godina pa do 17. godine života u Hrvatskoj su sljedeći:
- Što se tiče korone – nje se gotovo više nitko ne boji. Pandemija je prošlost za mnoge i ona nije razlog zabrinutosti.
- Što se tiče potresa to ovisi u dijelu u kojem dijelu zemlje živimo. Ukoliko ste u Zagrebu, Sisku, Petrinji taj strah je i dalje prisutan kod određenog dijela učenika.
- Posebno je zanimljivo da se učenici u Hrvatskoj boje rata u Ukrajini. U petom razredu osnovne škole 57,6 % učenika kaže da je zabrinuto ili izrazito zabrinuto vezano uz rat u Ukrajini.
Isto istraživanje je provedeno u Sloveniji i Srbiji te pokazuju da se tamošnja djeca i mladi puno manje boje rata u Ukrajini nego u Hrvatskoj. Predavač je napomenuo kako ovo nije bilo kakvo istraživanje već važno istraživanje u kojoj je sudjelovao svaki četvrti učenik u Hrvatskoj koji ima 16 godina.
Osim ovih strahova, mladi ljudi u Hrvatskoj kažu da su zabrinuti i za klimatske promjene, pri tome najviše njih u trećem razredu srednje škole. Dio mladih strahuje i od ekonomske neizvjesnosti. Kada pogledate te podatke i još k tome pribrojite istraživanje u kojem su bili uključeni učenici i mladi ljudi od 15. do 29. godine vidite da se u Hrvatskoj mladi ljudi najviše boje:
- Biti bez posla
- Lošeg zdravstvenog sustava
- Rata, bilo kakve vrste
- Niske mirovine
Osim ovoga, dio je zabrinut zagađenjem i klimatskim promjenama, prevelikim brojem izbjeglica i imigranata, a dio s negativnim učincima umjetne inteligencije.
STRAH OD STRANIH RADNIKA I UMJETNE INTELIGENCIJE
Strahovi s kojima se neki mladi danas suočavaju su strahovi od stranih radnika i umjetne inteligencije.
– O dolasku strane radne snage učenici u srednjim školama u Hrvatskoj imaju različita mišljenja. Postoje razlike u tome tko se čega boji. Stranih radnika najviše se boje oni koji smatraju da će im buduće radno mjesto biti ugroženo. Oni osjećaju strah i taj strah ne treba osuđivati – kaže Boris Jokić.
Primijetili smo napredak umjetne inteligencije te se brojni mladi boje upravo toga – da će ih umjetna inteligencija zamijeniti na radnim mjestima.
– Oni koji su iz srednje i više klase se zapravo boje drugih stvari, prije svega utjecaja umjetne inteligencije. Dva tipa poslova će zapravo u budućnosti biti i dalje prisutna. Tipovi poslova u kojima se radi manualno, rukama te koji nisu rutinski su oni koji u budućnosti neće biti ugroženi umjetnom inteligencijom niti robotizacijom. Manualni poslovi koji nisu rutinski će u budućnosti biti još traženiji nego što su danas. Nerutinski kognitivni poslovi će u budućnosti biti još važniji te njih umjetna inteligencija neće ugroziti. Umjetna inteligencija ugrožava dvije stvari: rutinske kognitivne poslove (npr. posao prevoditelja) te rutinske manualne poslove (npr. posao na traci u tvornici) – navodi Boris Jokić.
MOŽE LI SE LJUDIMA VJEROVATI?
U istraživanju je također bilo postavljeno pitanje može li se, općenito, vjerovati ljudima i treba li s ljudima u odnosu biti oprezan. Rezultati su sljedeći:
- 0,6 % 16-godišnjaka u Hrvatskoj smatra da se ljudima gotov uvijek može vjerovati
- 6,5 % smatra da se ljudima obično može vjerovati
- 44,8 % smatra da se obično treba biti oprezan u odnosu s ljudima
- 48,1 % smatra da gotovo uvijek treba biti oprezan u odnosu s ljudima.
Predavač Boris Jokić ističe kako je u Hrvatskoj najveći problem nepovjerenje, odnosno da ljudi jedni drugima ne vjeruju. 13-godišnjacima u Hrvatskoj postavljeno je pitanje kome uopće danas mogu vjerovati, a odgovorili su sljedeće:
- Samo roditeljima
- Prijateljima
- Rodbini
KOME MLADI NE VJERUJU?
Čak 40 % sedmaša smatra da se ne može vjerovati policiji. Otprilike isti postotak smatra da se ne može vjerovati učiteljima, svećenicima. Uz to, čak 62 % smatra da se ne vjerovati učenicima iz razreda. Potom se u Hrvatskoj posebno ne vjeruje susjedima. Ne vjeruje se niti znanstvenicima, a posebice se ne vjeruje političarima.
POTREBNA JE PROMJENA
Što škole mogu učiniti po pitanju straha i povjerenja pojasnio je predavač na primjeru jednog predmeta koji se provodi u 115 škola.
– U pozadini svega nalazi se strah. Sigurno se potrebno mijenjati jer to nije dobro za Hrvatsku. Mijenjanje nikada nije jednostavno. Mijenjanje sebe nije jednostavno, a mijenjati ovdje društvo je posebno teško. Ovdje ljudi ne vjeruju u promjenu. Ovdje ljudi ne vjeruju da je potrebno mijenjati sebe i da je moguće promijeniti društvo. No, to je moguće napraviti na primjeru škole. Predmet ŠiZ se trenutačno provodi u 155 škola u RH te sudjeluje gotovo dvije tisuće učenika. Mi smo ga osmislili i jedino se provodi u Hrvatskoj. U tom predmetu nema sadržaja. Učenici dolaze na predmet bez sadržaja. Oni sami određuju što će biti sadržaj predmeta – pojasnio je Boris Jokić učenicima Ekonomske i birotehničke škole Bjelovar.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 06/25 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti.
Tekst: Rahela Dedić, novinarka portala Bjelovar.info
Foto: Bjelovar.info
