Anamarija Pađan iz HPD-a Bilogora Bjelovar s nama je podijelila kako je nekolicina planinara iz Bjelovara uspješno osvojila najviši vrh Slovenije, Triglav koji se nalazi na nadmorskoj visini od 2864 metara. Interes pojedinih članova planinarskog društva bio je vidljiv prošle godine kad su planinarski vodiči osmišljavali plan izleta. Vodič Viktor Pajić odvažio se upustiti u organizaciju izleta te okupio ekipu od 20 planinara. Ipak, u osvajanje Triglava na kraju se zbog raznih obaveza članova odazvalo 15 planinara, 11 Bjelovarčana i četiri Zagrepčana.
Prije puta vodič je informirao ekipu koju obaveznu opremu ponijeti, koji su uvjeti na stazi i što ih na samom putu čeka. Raspoređeni u dva kombija, u pohod su krenuli na sam blagdan Velike Gospe 15. kolovoza u ranim jutarnjih satima. Vozili su se prema Rudnom Polju smještenom u blizini Bleda i Bohinja od kuda kreće jedna od mnogobrojnih staza prema vrhu Julijskih Alpa – Triglavu. Taktički je osmišljeno da se na sam vrh penje u srijedu kada je radni dan zbog manje gužve na planini s obzirom na popularnost ove destinacije, osobito ljeti. Od 15 članova ekipe s pet žena i deset muškaraca, samo je vodič već bio na Triglavu a za sve ostale je to bio prvi uspon na njega pa je uzbuđenje bilo osjetno u ekipi i pri međusobnom komentiranju uspona na vrh.
S Rudnog Polja na 1347 metara nadmorske visine ekipa je krenula malo poslije 9 sati. Na početku ih je dočekala šumovita staza s konstantnim laganim usponom. Da je Triglav posjećen mogli su vidjeti već na samom početku jer su se neprestano mimoilazili s planinarima koji su već silazili s vrha u podnožje. Na prvom dijelu staze na kojem se nalazi borova šuma susreće se mnogo krava koje uživaju u slobodnoj ispaši. Na prvom prijevoju bila je prva pauza za predah i okrijepu gdje se moglo uživati u pogledu na okolne planine i vrhove.
Od prijevoja do prvog planinarskog doma – Vodnikovog doma na Velem polju na visini od 1817 metara vodi planinarska staza koja obilazi planinu pa je uglavnom ravna i nezahtjevna za planinarenje. Tamo su planinarli imali dužu pauzu sa zadnjom prilikom za natočiti si boce s pitkom vodom za dva dana, sve do spusta na isto mjesto. Naravno, i dom podno vrha je opremljen hranom i pićem, no zbog toga što se do njega sve doprema helikopterom cijene su visoke pa 1,5 litra flaširane vode stoji pet eura.
Od Vodnikovog doma staza je strmija te se ekipa susreće s prvim sajlama i klinovima uz često mimoilaženje s drugim planinarima. Došavši do dijela koji se naziva Konjsko sedlo, gdje se razdvajaju staze prema domu Planika i domu Kredarica, ekipu je čekao veoma iscrpljujuć dio staze zvan Kalvarija sa stalnim usponom po kamenu sipar. Na Kalvariji se ekipa razvukla te je svatko mogao prilagoditi tempo hodanja sebi kako bi što lakše došli do vrha. U glavi je svima bio i limit jer ako se u domu ne pojavite do 17 sati rezervacije za spavanje, rezervirane mjesecima unaprijed, bi propale. No, bez opasnosti za smještaj svi članovi su do 16 sati stigli do planinarskog doma na Kredarici na 2515 metara nadmorske visine, gdje su se smjestili na zasluženi odmor.
Osvajanje Triglava zahtjeva korištenje sigurnosne opreme, pa je svaki član uz dovoljno vode za dva dana, vreću za spavanje, rezervnu odjeću i hranu nosio još i kacigu i sigurnosni pojas za samoosiguravanje za osvajanje vrha. U prosjeku su svi imali ruksake težine od 12 do 15 kilograma, a štapovi za planinarenje bili su im od velike pomoći.
Drugog dana ekipa je na planinarenje krenula nešto prije 6 sati. Nakon deset minuta hodanja do podnožja Malog Triglava počeli su s korištenjem opreme i prateći stazu do vrha. Kako kažu, bili su fokusirani na kopčanje pojasa, držanje za sajle i oprezno penjanje do vrha. Nakon sat i pol penjanja vrh je osvojen. Planinari su se ondje pojedinačno i grupno fotografirali i uživali otprilike pola sata prije samog silaska.
Iako ponosni na sebe zbog uspona, čekao ih je još zahtjevniji silazak prema domu. I u tome su uspjeli, a u planinarskom domu Kredarica ekipa je imala vremena za doručak i kratki odmor te za dogovor. Ekipa je složno prihvatila prijedlog vodiča Viktora te odlučila otići do planinarskog doma Planika koji se nalazi na 2401 metru nadmorske visine otkuda je također moguć polazak na sam vrh. Nakon kratkog odmora, ekipa je krenula do Vodnikovog doma na dužu pauzu gdje su nadopunili zalihe vode. Nakon pauze se bržim tempom vraćaju prema Rudnom polju. Tog su dana putem susreli vrlo malo ljudi pa su brzo došli do prijevoza i sretno se vratili svojim kućama.
Foto: HPD Bilogora
