Zavod za javno zdravstvo BBŽ i Narodna knjižnica „Petar Preradović“ Bjelovar su povodom obilježavanja Svjetskog dana šećerne bolesti, koji se svake godine obilježava 14. studenog, organizirali dva stručna predavanja. Predavanja su uz brojne građane posjetili i župan Marko Marušić te Vedran Trupac, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo BBŽ.
Jedno je održala med. Maja Marušić Marić, specijalistica interne medicine i subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije pod nazivom „Zašto je važno (na vrijeme) otkriti i liječiti šećernu bolest?“ te otkrila bitne informacije o postupanju s ovom bolesti, kako ljudi reagiraju u praksi te zašto je važno podignuti svijest o ovoj bolesti.
– Mogu spomenuti da imamo i Hrvatski dan šećerne bolesti 14. svibnja. Bitno je ovakve dane obilježavati akcijama, ali je bitno podignuti razinu svijesti o toj bolesti. Ono što vidim u svakodnevnoj praksi je da ljudi nisu dovoljno svjesni niti kritični, totalno su nekritični u pogledu svoje bolesti. Visoke razine šećera ih uopće ne zabrinjavaju. Nemaju nikakvih simptoma, ništa ih ne boli pa zato misle da ne moraju uzimati lijekove niti se kontrolirati. To s vremenom uzima maha te može doći do katastrofalnih posljedica i kroničnim komplikacija. Svakako je bitno promisliti o šećernoj bolesti, otkriti ju i na vrijeme te liječiti kvalitetno – pojasnila je Maja Marušić Marić.

Navela je i osnovne simptome koji upućuju na šećernu bolest.
– Šećerna bolest tipa 2 često nema nekakve posebne simptome, odnosno može imati nespecifične simptome koji zapravo ljude ne pobude na sumnji na bolest. Nekakav najčešći simptom bi bio učestalo mokrenje te žeđ, glad, nerijetko gube na tjelesnoj težini, zatim infekcije mokraćnih puteva, zamagljen vid, omaglice… – navodi.
Dotaknula se i podataka o oboljelima.
– Na razini cijele Hrvatske imamo za prošlu godinu podatke, a to skoro 400 tisuća registriranih oboljelih, a stvarno brojka je negdje oko 600 tisuća oboljelih. U našoj županiji je prevalencija nekakvih 11 % oboljelih. Dosta smo visoko što se toga tiče, peti smo po broju oboljelih u cijeloj Hrvatskoj – napominje.
Šećerna bolest pogađa sve dobne skupine.
– Tu ima i mlađih i onih starijih. Populacija je miješana, nema više onoga da je tip 2 starački dijabetes, a tip 1 mladenački. Sada je miješano zbog načina života, sve većeg broja pretile djece, imamo sve više bolesti tipa 2 što je poražavajuće jer je to bolest koja se može spriječiti. Do 50 % novootkrivenih u dječjoj dobi je tip 1 što je poražavajuće – naglašava.
Zadnja istraživanja pokazuju kako je bolest moguće dovesti u remisiju.
– Istraživanja pokazuju kako, na sreću, možemo natrag. Ako je osoba pretila preduvjet je da smršavi nekakvih 15 do 20 % svoje početne težine te je moguće da bolest uđe u remisiju. To je znanstveno dokazano, ali u praksi jako rijetko. Slabo su ljudi motivirani mijenjati išta u svojim ustaljenim životnim navikama. Treba nastojati održavati normalnu tjelesnu težinu, usvojiti zdrave prehrambene navike te održavati kretanje – pojašnjava.
Drugo predavanje održala je med. Iva Manestar, specijalistica psihijatrije i subspecijalistica socijalne psihijatrije pod nazivom „Mentalno zdravlje i šećerna bolest“ te pojasnila na koji su način povezani šećerna bolest te mentalno zdravlje.
– Šećerna bolest je jedna kronična bolest te općenito sve somatske tjelesne bolesti koje su dugotrajne kronične i iscrpljujuće sigurno da se održavaju na naše mentalno zdravlje. Najčešće se tu radi o visokim tjeskobama, generaliziranim poremećajima i depresijama. Primjećujem da ljudi koji obole od bilo koje bolesti da se to automatski odražava na mentalno zdravlje te tu treba ići s antidepresivnom terapijom. Svaka somatska bolest je jedan kronični stres. Automatski dolazi do promjene u neurotransmisiji mozga. Dobro došao je i psihoterapijski pristup, a tu je i fizička aktivnost, umjerena pravilna prehrana, stil života koji podržava zdrav način života je vijek dobro došao – potvrđuje Iva Manestar.