Za Bjelovar se veže urbana legenda kako je to grad s najvećim brojem kafića po stanovniku i kada biste htjeli obići sve kafiće u Bjelovaru trebali bi potrošiti 14 dana, a svaki bi dan trebali proći 14 kafića. Je li tako bilo oduvijek i u koje se to kafiće zalazilo nekada porazgovarali smo s našim, nešto starijim, sugrađanima.
Prvo što je Boži palo na pamet bila je „Gradska kavana“. Za one mlađe nalazila se na mjestu današnjeg DM-a. Božo je tamo uvijek išao s ekipom jer je imala lijepu terasu i, koliko se sjeća, u njegovo vrijeme to je pored Mignona bio valjda jedini kafić u kojeg se ulazilo s korza. U noćnim satima bila su popularna mjesta Sedmica, H-8, Charlie i Panda. Od tih klubova, odnosno kafića preživio je jedino Charlie koji je posebno popularan među učenicima Tehničke škole u Bjelovaru.
U svojoj izjavi Dražen se nije značajnije razlikovao od Bože osim što je naveo neke klubove koji su, kako je to rekao, „trajali godinu ili dvije“ kao što je Krokodil ili Kapučino. Njemu osobno posebno je ostalo u sjećanju kako bi gotovo pri svakom izlasku u ranim jutarnjim satima netko iz društva išao do pekare Grgić gdje bi uzeli peciva ili burek jer se tijekom noći svakako ogladni.
Možda je najbolji odgovor dao Ivica koji je zaključio kako ima vjerojatno puno toga za ispričati, ali su mu te godine poprilično mutne i nejasne pa ne bi htio čitatelje dovesti u zabludu.
Osim izlazaka, starije generacije su svoje ljeto provodile kupajući se na bazenu ili okolnim jezerima kao što su Šoderica ili Čingi Lingi, igrajući nogomet, izlascima u kino i druženjem s prijateljima. Sve su to stvari koje se događaju i danas. Čak su izjavili kako vjeruju da se mlađe generacije ne druže toliko drugačije nego li oni iako nekih razlika sigurno ima. More je naravno uvijek bilo popularno, ali mnogi si tada to nisu mogli priuštiti. Na plaži su pročitali pokoju knjigu iako su bili iskreni kako nisu baš puno čitali preko ljeta. No, i dalje vjeruju kako su čitali više nego sadašnje generacije i da čitanje postaje sve rjeđi hobi. Kao njegova zamjena dolazi jedan trenutno poznatiji hobi, koji oni nisu imali kada su odrastali, a to je korištenje društvenih mreža.
Sada da odgovorimo i na pitanje: Što su to točno pili naši stari? Po njima se izlasci nisu mijenjali pa tako niti pića. Pili su se standardni sokovi kao Coca-cola, Cockta, Fanta ili pak Spezi, za koji mlađi ne znaju. Za one koji su htjeli nešto žešće, to jest alkoholno, tu je bilo sve standardno – od piva, gemišta, bambusa pa do juice-votke. Jedan od najzanimljivijih odgovora bio je gusti sa šlagom za što sam došao u napast probati, ali bojim se da bi me danas konobari čudno gledali.
Na kraju ispada da su razlike između generacija minimalne. Uglavnom se mijenjaju mjesta izlaska, ponekad samo nazivi kafića, dok pića ipak ostaju ista, osim ako ste se ponadali gustome sa šlagom.
Tekst: AV
