Kod bjelovarskog Paviljona održano je okupljanje pod sloganom „Ako možeš – moraš, za one koji ne mogu!“. Sudionici su osam minuta šutnje posvetili Kristijanu, nepoznatim žrtvama i svima koji nemaju mogućnost podići svoj glas, a organizatorice su upozorile na potrebu promjena u sustavu i veću solidarnost društva.
Bjelovar se u subotu, 14. studenoga, pridružio okupljanjima koja su se pod sloganom „Ako možeš – moraš, za one koji ne mogu!“ održala u više hrvatskih gradova. Kod gradskog Paviljona u podne je održano osam minuta šutnje posvećenih Kristijanu, svim nepoznatim žrtvama i onima koji nemaju svoj glas.
Okupljanje su organizirale Ines Ban, Rada Makar-Radošević i Ivana Ivanušec, a nakon osam minuta šutnje uslijedio je i kratak govor. Poruka okupljanja bila je poziv na solidarnost, suosjećanje i promjene kako se slične tragedije ne bi ponavljale.
Na okupljanju je govorila Mira Radaković, koja je upozorila na, kako je istaknula, dugogodišnje probleme psihičkog zlostavljanja pacijenata na psihijatrijskim odjelima te na nedostatke u postupanju nadležnih institucija.
– Godinama smo svjedoci psihičkog zlostavljanja na odjelima psihijatrije. Ministarstvo zdravstva redovito zaprima prijave ljudi zbog nezakonitog postupanja prema pacijentima, dok Državni inspektorat, prema mojim saznanjima, ne izlazi na teren i ne obavlja svoj posao. Imamo velik broj zaposlenih u administraciji, a u zdravstvu nam nedostaje medicinskih sestara i liječnika. U ovom slučaju osoba o kojoj govorimo nije bila liječnik, nego stažist. Nikoga ne branim, ali Kristijan je jedna od žrtava sustava koji, smatram, ne funkcionira kako bi trebao – poručila je Radaković.
Razočaranje slabim odazivom građana
Jedna od organizatorica, Rada Makar-Radošević, nije skrivala razočaranje malim brojem okupljenih građana. Istaknula je kako ju posebno žalosti što se više ljudi nije odazvalo kako bi odalo počast Kristijanu i pružilo podršku svima koji su se našli u sličnim situacijama.
– Jako mi je žao što je ovako malo ljudi došlo podržati ovo okupljanje. Mogu reći da nas je šaka jada, koliko nas je malo. Ova tragedija govori sve, a ljudi sjede u kafićima i nitko se nije udostojio doći na nekoliko minuta i odati počast ovom mladom čovjeku. Svaki čovjek je isti, od krvi i mesa. Nema veze tko je, što je, je li prosjak, alkoholičar ili osoba s psihičkim poteškoćama. Ako smo ljudi, moramo pomoći – emotivno je poručila Makar-Radošević.
Dodala je kako je posebno razočarana slabim odazivom u gradu u kojem živi te smatra da bi ovakva okupljanja trebala potaknuti građane na razmišljanje o tome koliko se svatko može naći u situaciji kada mu je potrebna pomoć.
– Ovi ljudi koji su došli pokazali su kakvo srce imaju. Pokazali su da suosjećaju s Kristijanom i sa svima koji su prošli ili će prolaziti kroz slične situacije. Nitko od nas ne zna hoće li se on sam ili netko iz njegove obitelji jednog dana naći u bolnici i neće moći podići svoj glas. Zato sam ja tu jer mogu i moram zbog onih koji ne mogu – istaknula je Makar-Radošević.
„Ne znamo što nas sutra čeka“
Na važnost solidarnosti i potrebu da se o problemima u sustavu javno govori upozorila je i organizatorica Ines Ban. Kako je istaknula, odaziv građana na okupljanja kojima se upozorava na nasilje često je slab, što je posebno zabrinjava.
– U Bjelovaru nikada nije velik odaziv kada je u pitanju nasilje. Ne znam zašto je to tako. Valjda ljudi misle da se to događa negdje daleko i nekome drugome. Pitanje je koliko je ljudi dosad ubijeno i jesu li oni koji danas nisu došli svjesni da smo svi potencijalni pacijenti jer ne znamo što nas sutra čeka – kazala je Ban.
Osvrnula se i na slučaj Kristijana te izrazila nezadovoljstvo postupanjem institucija i načinom na koji se, prema njezinu mišljenju, reagiralo na događaje u zdravstvenoj ustanovi.
– Ne znam koliko su ljudi svjesni da je i njihovo dijete moglo biti na Kristijanovu mjestu. Smatram da je trebalo biti više odgovornih osoba obuhvaćeno istragom i da je trebalo poduzeti mjere kako bi se pacijenti zaštitili. Nije normalno da se ovakve stvari događaju u bolnicama i da se na njih ne reagira na odgovarajući način – poručila je Ban.
Posebno je upozorila na položaj osoba s psihičkim poteškoćama i onih koje zbog svojeg zdravstvenog stanja ne mogu same zatražiti pomoć ili upozoriti na neprimjereno postupanje.
– Kako se onda postupa prema osobama s mentalnim poteškoćama, osobito onima koje su takve od rođenja? Znamo da bolesne osobe u određenim trenucima mogu biti agresivne, ali zato postoje načini postupanja. Nasilje, gušenje i fizičko zlostavljanje ne mogu biti način rješavanja takvih situacija. Ako je čovjek sam došao potražiti pomoć, postavlja se pitanje kako je tek onima koji ne mogu govoriti i sami se zauzeti za sebe – rekla je Ban.
Dodala je kako smatra da je objava snimke događaja bila važna za otvaranje pitanja odgovornosti te istaknula da bi se pozornost javnosti trebala usmjeriti na zaštitu pacijenata i utvrđivanje odgovornosti.
Poziv na promjene i veću solidarnost
Okupljanje kod bjelovarskog Paviljona završilo je porukom da je potrebno više empatije, odgovornosti i odlučnosti u zaštiti najranjivijih članova društva.
Organizatorice su pozvale građane da ne okreću glavu od problema koji se mogu dogoditi bilo kome te da svojim glasom i prisutnošću podrže one koji se sami ne mogu zauzeti za sebe.
Poruka akcije „Ako možeš – moraš, za one koji ne mogu!“ tako je u Bjelovaru bila usmjerena na Kristijana, ali i na sve osobe koje ovise o pomoći drugih, uz poziv da se slične tragedije više nikada ne ponove.
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Foto: Bjelovar.info
