U znak sjećanja na pokojnog liječnika Anđelka Višića, u nedjelju 13. studenog na groblju Svetog Andrije u Bjelovaru, odana je počast polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Počast je odala delegacija Opće Bolnice Bjelovar, predstavnici Grada Bjelovara, Bjelovarsko – bilogorske županije, kao i predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, predstavnici i članovi NK Bjelovar te članovi obitelji i prijatelji pokojnog Anđelka Višića, poznatog bjelovarskog specijaliste gastroenterologije.
Podsjetimo, na današnji dan prije 31 godinu Anđelko Višić poginuo je kao hrvatski dragovoljac u mjestu Bastajski Brđani vršeći svoju profesionalnu dužnost, pomagajući ranjenim pripadnicima Zbora narodne garde. U znak sjećanja na pokojnog prijatelja i liječnika, djelatnici Opće bolnice Bjelovar svake godine njegovu godišnjicu smrti obilježavaju polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na njegovom posljednjem počivalištu i komemorativnim skupom u Bastajskim Brđanima.
Okupljenima se danas ispred groba pokojnog liječnika obratila Sanela Grbaš Bratković, ravnateljica Opće bolnice Bjelovar koja je prigodnim riječima nazočne podsjetila na profesionalan rad i ratni put nikad prežaljenog liječnika Višića.
– Okupili smo se danas kao ranijih godina, da odamo počast kolegi. Anđelku Višiću, dr. med. koji je na današnji dan prije 31 godinu za domovinu Hrvatsku dao najdragocjenije – svoj život!
Teško je danas prihvatiti neugodnu istinu smrt koja uvijek dolazi prerano iznenada, u svojstvu neugodna posjetioca nepobitni je dokaz da je sve završilo, da je nestala posljednja nada da je svemu došao kraj.
U maglovitom jesenjem sutonu u bespućima hladnoga Papuka kolega Anđelko Višić je izgubio svoj mladi život vršeći svoju posljednju humanu liječničku dužnost.
Nestao je tiho iz naše sredine u želji da pomogne ranjenima i unesrećenima, ali tuga i bol nisu u suzama riječima, već u našim srcima, gdje će on zauvijek imati posebno mjesto. U tišini vječnog mira dalje ga prate naše misli jer još uvijek u srcu nosimo njegovu dobrotu, snagu poštenje kao veliku vrijednost njegovog života.
Dr. Anđelko Višić se rodio 1948. godine u Bjelovaru, gdje je stekao osnovno srednje obrazovanje, a Medicinski fakultet je završio 1971. godine u Zagrebu. Od tada je neprestano radio u našoj bolnici. U veoma kratkom rekordnom roku položio je ispit iz interne medicine, a ubrzo nakon toga poslijediplomski studij iz gastroenterologije hepatologije.
Bio je vrstan dijagnostičari nadahnuti praktičar, pa je pripadao u onu grupu liječnika koji su bez mnogo dijagnostičkih pomagala uspijevali postaviti brzu i točnu dijagnozu. Svojom stručnošću smirenošću je bio izrazito cijenjen medu suradnicima pacijentima.
Početkom Domovinskog rata, točnije 4. studenog 1991.godine, je dragovoljno pristupio 55. samostalnom bataljunu Bjelovar, a već idućeg dana je s braniteljima otišao na ratište u Ivanovo Selo nedaleko Grubišnog Polja.
Kada je 13. studenog 1991. godine, nakon oslobođenja sela Bastajski Brđani, nedaleko od Grubišnog Polja, s prve linije bojišta stigla dojava kako ima ranjenih hrvatskih branitelja kojima je hitno potrebna pomoć, kolega Anđelko Višić je s ostalim kolegama žurno krenuo sanitetskim vozilom u pomoć ranjenim pripadnicima Zbora narodne garde iz Bjelovara Grubišnog Polja.
Nakon saniranja ranjenika, sanitetsko vozilo krenulo je prema bazi, a potom su naišli na neprijateljsku zasjedu. Vozilo je izrešetano mitraljeskim mecima, a dr. Višić je poginuo na licu mjesta. Bio je prvi liječnik koji je poginuo na prvoj liniji bojišnice u Domovinskom ratu.
Vrijeme prolazi, ali sjećanja ostaju. Kaže se da heroji ne umiru sve dok traje sjećanje na njih, Nama, njegovim suradnicima ostaju uspomene na njegov kratak život dijela koja nam je ostavio.
Kolega Anđelko Višić je položio svoj život za svoju domovinu koju je neizmjerno volio, za svoju djecu za sve nas. Primjer je bezuvjetne ljubavi hrvatskog čovjeka prema svojoj domovini to ljubavi koja ne pita za cijenu i ne posustaje pred žrtvom. Njegovi sinovi, koji su tada bili još mali, odrasli su samo uz majku, bez očinske ljubavi, zbog planova zlih ljudi koji su željeli prisvojiti nešto što nikada nije bilo i nikada neće biti njihovo.
Ovo je prilika da se podsjetimo da je Republika Hrvatska stvorena na hrabrosti i žrtvi naših branitelja. Miješaju se osjećaji tuge zbog poginulih branitelja i nevinih civila, kao i osjećaji ljutnje zbog počinjenih stravičnih zločina, ali osjećaji ponosa što smo imali istinske heroje koji su branili svoju domovinu.
Želim istaknuti kako nam žrtva kolege Anđelka Višića mora biti i obveza da doprinosimo tome da njegovo ime ostane trajno urezano u našem sjećanju, ali i u kolektivnom sjećanju našeg grada u kojemu je rođen, u kojemu je živio i kojega je volio! Opća bolnica Bjelovar će u vrlo bliskoj budućnosti nositi njegovo ime.
Otišao je iznenada, bez pozdrava, ali zauvijek ostaje u našim srcima, mislima i molitvama. Njegova žrtva je utkana u temelje Hrvatske države i neka bude misao vodilja svim budućim hrvatskim naraštajima, a njemu neka dragi Bog podari zasluženi vječni mir.
Vječna mu slava hvala!
