Javna tribina pod nazivom „Zdravstvo za sve“ održana je u četvrtak 19. rujna u prostorijama stranke Demokrati u Bjelovaru. Tribinu je organizirala Regionalna podružnica Sjeveroistok, na čelu s potpredsjednicom stranke Bojanom Hribljan, a tribini su sudjelovali predsjednik Demokrata Mirando Mrsić, Spomenka Avberšek i sindikalni povjerenik Miroslav Pranjić iz Opće bolnice Bjelovar.
Predsjednik Mirando Mrsić rekao je da je Demokratima kao relativno mladoj stranci bitno na ovaj način se promovirati sa svojim programom i dati do znanja javnosti kakav sustav žele napraviti i kako ga unaprijediti. Čovjek im je prvi u fokusu, i zbog toga su svjesni da je zdravstvo nezaobilazna tema. Hrvatski zdravstveni sustav trebalo je davno unaprijediti, ali ova Vlada u potpunosti je to propustila napraviti.
– Mi smo zemlja koja najviše izdvaja po stanovniku za zdravstvo. Tako visoka izdvajanja trebala bi rezultirati izvrsnom zdravstvenom zaštitom, međutim to nije tako. Povrh svega tu su i sve veće liste čekanja. To dokazuje da ne treba samo ulupavati novac u sustav već da ga treba reformirati. Najveći problem je bolnički sustav. Previše je bolnica na našem prostoru. Primjera radi, grad Chicago sa 11 milijuna stanovnika ima pet bolnica, a mi sa 4,5 milijuna stanovnika imamo 64 bolnice. Međutim, u to nitko ne dira jer su svi svjesni da će onaj tko dirne u to izgubit iduće izbore. Sustav bolnica mora biti racionalan, i ne mogu raditi svi sve. Upravo zbog toga imamo i manjak liječnika i manjak medicinskih sestara. Sve reforme su išle na sanaciju gubitaka, međutim bolnice mjesečno troše 150 milijuna kuna i to je nemoguće nadoknaditi – objašnjava Mirando Mrsić.
Program koji Demokrati zastupaju je Štamparov model, što znači da Domove zdravlja treba vezati u bolnički sustav, podići ih na višu razinu, opremiti ih specijalističkim uređajima i staviti specijaliste na raspolaganje, a bolnice specijalizirati za onu kazuistiku koju područje traži. Višak bolničkih kapaciteta bio bi prebačen na palijativnu skrb, hospicij, i glavnu skrb prebaciti na sustav dnevnih bolnica. Tako bi trebalo ustrojiti cijeli sustav i urediti sve bolnice, što bi posljedično manje koštalo a bilo bi puno efikasnije. Mrsić tvrdi da će nas na to na kraju prisiliti sama financijska situacija jer nijedna garnitura Vlade to neće napraviti, samo što će nažalost do toga doći tek kad preopterećeni sustav bude rezultirao žrtvama.
– Slijedeći problem je problem primarne zdravstvene zaštite, a to je da je omogućena koncesija te da liječnici koncesionari imaju bitno veće plaće no kolege koji su ostali u Domovima zdravlja. Pogubna ideja ministra Kujundžića da svi odu u koncesije dovela bi do gašenja Domova zdravlja. Srećom, kako nastavlja Mrsić, ona se ne ostvaruje.
– Zalažemo se za slovenski model, a to je izjednačavanje plaća. Kad imate istu plaću nema više jagme za koncesijama, i tako sad u Sloveniji imate i pad broja koncesija jer zapravo nema lukrativnosti. Borit ćemo se za te ideje kroz naš program i smatramo da je to nešto na čemu ćemo moći okupiti i druge stranke – rekao je uvodno Mrsić.
S napuštanjem sindikata i ulaskom u Demokrate Spomenka Avberšek nastavila se zalagati za socijalni razgovor između stranaka i sindikata. Socijalno partnerstvo u stranci zahvaljujući i njenim idejama započelo je od samih početaka stranke. Dijalog je na tribini nastavila i sa, kako kaže, svojim povjerenikom Miroslavom Pranjićem. Slaže se s Mrsićem oko problema koji postoje u zdravstvenom sustavu. Zdravstveni sustav je javno dobro, a kad se u njemu osjeti miris novca onda, kako kaže, vrag dolazi po svoje.
– Imamo bolnice koje funkcioniraju samo dopodne jer popodne se radi kod privatnika. Izgubili smo čovjeka u tome svemu, pacijenti zbog lista čekanja prije nažalost umiru no što dođu na red na pretrage. Mi se bavimo samim sobom, a nismo tu za one za koje trebamo biti. Demokrati će se boriti za strogo odvajanje javnog od privatnog. Protiv privatnika nemamo ništa, neka rade svoj posao, neka si budu konkurencija međusobno. Borba će biti teška jer nema jačeg lobija od liječničkog, ali ne može biti rješenje plaćati pretrage i razmišljati kako platiti kruh istovremeno – poručila je Spomenka Avberšek, te dodala kako se nada da će doći i do toga da ravnatelji bolnica jednog dana budu ekonomisti koji će znati raspolagati s novcem i prepoznati tko doista radi među zaposlenicima.
Temu je nastavio Miroslav Pranjić iz Samostalnog sindikata zdravstvene i socijalne skrbi koji se osvrnuo na aktualne pregovore između Vlade i sindikata te rekao kako oni nisu vođeni u dobroj vjeri od samog početka, već sa figom u džepu o strane Vlade. Vlada u godinu dana nije uspjela u pregovore uključiti liječnike. Sindikat ih je uključio preko medicinskih sestara kako bi mogli sudjelovati, gotovo četiri mjeseca se pregovaralo, dogovor je postignut početkom srpnja, i drugi dan je Vlada parafirano odbila potpisati.
– Poslije toga uslijedili su godišnji a nakon njih pregovori su krenuli ispočetka. Išli smo puno brže, došli ponovo do istog problema a to je kolektivni ugovor i vrednovanje dodataka. Na kraju smo tražili da nas primi i premijer zajedno s ministrom i da on to parafira. Trenutno pregovaramo o osnovici za iduću godinu, koeficijente, regres i božićnicu, i nadamo se da će to sad biti potpisano ovih dana. Izborili smo 7% povećanja kroz pregovore. Čak je i ministar priznao da smo bili skromni ali rekao je kako se u ovom trenutku više ne može – izvijestio je o tijeku pregovora Pranjić.
Dodaje kako je na mirnom prosvjedu i u Bjelovaru bilo vidljivo da ima puno nezadovoljnih sustavom, pogotovo nezdravstvenih djelatnika, međutim pregovori teku s još jednim sindikatom koji ima samo zdravstveni kadar.
Bolnički sustav trebalo bi vratiti u portfelj države. Županije to teško financiraju i nemaju sve jednake mogućnosti. Ipak, to treba napraviti na drugačiji način, a ne ovako kako je dosad vođeno. Sindikati imaju moć i znaju sustav pa bi mogli to obavljati i imati odgovornost. U skandinavskim zemljama sindikati vode i mirovinske fondove. Oni bi mogli napraviti potrebne promjene, od uvjeta rada do samih bolničkih uvjeta. Bolnice ne treba zatvoriti ali ih treba prenamijeniti.
Također je javna tribina ukazala na nelogičnosti oko dežurstava koja traju 24 sata. Prvenstveno u pregovorima s Europskom unijom, pri pristupanju prilagođavali smo se njihovim pravilima. Kako oni ne poznaju dežurstva već smjene od 8 sati, mi smo dežurstvo definirali kao rad.
– Rad od 24 sata realno nije moguć jer osoba postaje opasna. Dežurstvo je u zakonu definirano kao prisustvo a ne rad. A sada je dežurstvo ušlo u redovit fond sati. Ako deset dežurstava od 24 sata daje 240 sati, onda se tu radi o 50 do 60 prekovremenih što znači da satnicu odmah morate povećati za 50% a onda to ukupno izađe preko dvije plaće. Naravno da sustav to ne može izdržati i isplaćivati. To treba zabraniti. Ja jesam za da se čovjeku plati koji radi. Ali ovo nije moguće izvoditi. Također treba uvesti i kontrolu rada jer realno, ima onih koji potežu i za druge i onih koji nema ni na radnom mjestu. Rad se može kontrolirati a onima koji ne rade treba odbiti od plaće. Ne možemo funkcionirati da nas ima koji ne rade i dobiju istu plaću kao i oni koji pokrivaju njihov rad. I treba reći konačno istinu o tome – zaključila je Spomenka Avberšek.
To je također jedan od bitnih razloga zašto su liste čekanja sve veće. Većina dijagnostika i u bjelovarskoj bolnici radi samo dopodne. Na pitanje kako riješiti taj problem navela je primjer kako je KBC Rijeka imao rješenje svojevremeno, međutim potrajalo je svega 4 mjeseca. Iako se dokazalo da je moguće pratiti rad cijela struka se digla protiv tog prijedloga i protiv ravnatelja. Pritom ističe kako taj problem kreće od menadžmenta pa nadalje. Istovremeno, u drugim zemljama i privatno nikome od njih ne bi palo na pamet odlaziti s radnog mjesta prije vremena. Na tragu toga Demokrati se zalažu i za strogo odvajanje javnog rada od privatnog, odnosno onemogućavanje da onaj tko dopodne radi u bolnici popodne radi privatno, ali kao preduvjet tome navode obavezno povećanje plaća radnicima u javnom zdravstvu. Pacijente pak najviše pogađa taj osjećaj nepravde koji je osjetljiv, gdje se jasno osjeća drugačija kvaliteta djelatnosti, pa čak i odnosa prema pacijentu, kad dolaze u bolnicu u odnosu na to kad dolaze privatno.
Tribina je potrajala i potaknula još brojna pitanja i nelogičnosti koje muče korisnike zdravstvenog sustava a sudionici su davali jasne odgovore utemeljene primarno na brizi za pacijenta. Kako je ovo jedna od gorućih tema o kojoj se treba svakako nastaviti raspravljati i ukazivati na probleme te tražiti rješenja pokazala je i činjenica da su i nakon završetka službenog dijela nastavljeni razgovori. Time su Demokrati uspješno ukazali na problem, a čini se da su spremni i za konkretna rješenja što je na trenutnoj političkoj sceni svakako osvježavajuće.
