U sklopu poziva Građanske inicijative “Prava i slobode”, na okupljanje pod nazivom “Prosvjed protiv mjera”, u Bjelovaru se u petak 12. studenog u večernjim satima okupilo oko 500-tinjak ljudi.
Prosvjed je započeo u središnjem gradskom parku kod bjelovarskog paviljona, nakon čega se formirana kolona uputila prema zgradi Gradske uprave Grada Bjelovara, Centru za socijalnu skrb, Bjelovarsko – bilogorskoj županiji i Zavodu za javno zdravstvo Bjelovarsko – bilogorske županije.
Okupljeni su nosili lampione i svijeće koje su zapalili na paviljonu te ispred svih navedenih ustanova. Kako su sami prosvjednici poručili, zapaljeni lampioni su simbol borbe protiv tame u koju nas uvode COVID potvrde. Također, tijekom šetnje mogle su se čuti snažne poruke poput: “Ne damo našu djecu”, “Bjelovar, probudi se” i “Doći ćemo opet”.
Važno je naglasiti kako su u koloni bili građanke i građani koji rade u školama i raznim drugim ustanovama, pa i onima ispred kojih su ostavljeni lampaši.
– Ja se protivim cijepljenju i ne želim se cijepiti. Zaista za to imam puno razloga, a jedan od njih je pravo na izbor, jer cijepljenje nije obavezno. Mnogo je ljudi koji su nakon cijepljenja doživjeli nuspojave. Osobno poznajem osobe koje se nakon cijepljenja ne osjećaju dobro. Strah me je i mislim da nas putem novih mjera jednostavno prisiljavaju na cijepljenje. Nemam nikakvih zdravstvenih problema, zdrava sam i smatram da mi cjepivo ne treba. Iskreno, ne vjerujem u njegovu kvalitetu, niti dugotrajnu zaštitu od virusa. Nemam apsolutno ništa protiv osoba koje se odluče na cijepljenje, čak ih ima i u mojoj obitelji. Ukoliko je naša vlast odlučila da cijepljenje bude stvar svakog pojedinca, neka nam onda svima omoguće ista prava. Imam školarce, ne pada mi na pamet da se cijepe. Inače se bavim ugostiteljstvom, u stalnom sam kontaktu sa ljudima i ako se do sada nisam zarazila, zaista ne znam kada ću. Djeca trebaju redovito ići u školu, družiti se s vršnjacima, uživati u odrastanju, socijalizirati se. Mnoga djeca ne razumiju ovu situaciju, ali su svakodnevno dio nje. Kćer mi ide u osmi razred, nakon online nastave je umorna, bole ju oči, sve ju to jako umara, a i sama iskreno kaže kako nije sigurna da li je išta na taj način naučila. Vjerujem u postojanje virusa i mislim da je pušten namjerno. Smatram da njegova opasnost nije takva kakvom ju vlast i mediji prikazuju, poručuje 36-ogodišnja Ružica.
– Cjepiva se ne bojim, no ne želim ga primiti iz principa. Poznajem dosta zdravstvenih djelatnika koji mi redovito dolaze u salon. Jedna liječnica me cijelo vrijeme maltretirala s pitanjima kada ću se cijepiti, zašto to već nisam napravila i slično, da bi mi prije nekoliko dana rekla kako ne postoji nikakva šansa da primi treću dozu. Dakle, ako mi to kaže jedna liječnica, što da ja više mislim? Mnogi se zdravstveni djelatnici nisu cijepili, niti to namjeravaju učiniti, a u velikom su riziku od zaraze, kaže frizerka Anita.
