
U ponedjeljak, 13. rujna u atriju Gradskog muzeja Bjelovar održano je predstavljanje knjige Nade Brčić Crnogorac “Vrijeme promatranja”. Riječ je o pričama o samoći, porazima, umrlim ljubavima i iščeznuću ideala. Uz autoricu knjige, u programu su sudjelovali i urednik Josip Pandurić, književni kritičar Ivan Tomašić te Siniša Krpan iz Narodne knjižnice Petar Preradović kao moderator večeri. Predstavljanje knjige naše sugrađanke pobudilo je veliki interes od strane brojnih Bjelovarčana, koji su atrij muzeja popunili do zadnjeg mjesta.

Nada Brčić – Crnogorac rođena je u Županji 1952. godine, a po zanimanju je profesorica hrvatskog jezika. Autorica je zbirki pjesama Otvorena vrata iz 2000. godine i Jedrenjak kapetana Kuke iz 2018. Za najbolju kratku priču, 2013. godine je dobila nagradu Vranac. Predstavljena je u izboru hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015. godine. Živi u Bjelovaru.

Knjiga “Vrijeme promatranja” sadrži dvadesetak kratkih proza i kao da se okreće oko sintagme koju izgovara junakinja jedne od priča, misleći pritom na stanje svoje svijesti – naučene bespomoćnosti. Bilo da se radi o ženama srednjih godina koje pokušavaju promijeniti svoj život ili koje, s druge strane, pasivno promatraju kako im život curi kroz prste, bilo da se radi o umirovljeniku koji s činovničkom pedanterijom u bilježnicu prepisuje televizijski program ili o učenici koju majka maltretira zbog ocjena. Svi likovi su sapleteni u svoje egzistencije, s velikom sviješću o neuralgičnim točkama vlastita života, ali i s jednako velikim strahom od djelovanja i promjene. Bez obzira na to, pokušavaju li nešto učiniti ili pak ostaju pasivni, oni su živi, prepoznatljivi i opipljivi. Autorica ih povezuje nekim banalnim, svakodnevnim motivom koji u priči dobiva posvećeno mjesto, pretvarajući se u simbol slobode i otpora s jedne ili bespomoćnosti s druge strane. Autoričin osnovni pripovjedački gard rezultat je pomna promatranja svijeta oko sebe koje se svodi na tiho suputništvo u događajima koje opisuje i na suptilno bilježenje njihovih teško zamjetljivih, tek titravih momenata.

– Kratke priče nastajale su kada i moja poezija, praktički već za vrijeme studija. Primjerice, roman je vrlo kompliciran, zahtjeva određenu strukturu, planiranje, izmišljanje, dok su u mom slučaju priče dolazile same od sebe. Kada sam krenula sa pisanjem priče, nikad nisam unaprijed znala kako će se ona razvijati i kako će završiti. Dakle, nisam imala nikakav plan pisanja. Neki smatraju da inspiracija ne postoji, međutim ja imam iskustvo inspiracije. Kod mene fikcija kreće rasti od nekog osnovnog događaja, no sve ostane u formi kratke priče, možda iz razloga što zapravo nikada nisam imala puno vremena za sjedenje, izmišljanje i pisanje. Kratka priča je odlična forma za osobe koje dosta rade, imaju puno obaveza, obitelj i slično. Dobar dio priča smješten je u stvarnom trenutku. Priča “Mačka” nastala je na temelju stvarnog događaja jedne osobe, a inspirirale su me i određene situacije koje doživljavam za vrijeme putovanja, boravka u restoranu, nenamjerno slušajući priče osoba koje sjede blizu mene. Kada napišem priču, često ju pročitam, mijenjam riječi, pronalazim druge koje u tom trenutku bolje odgovaraju. Sa riječima svakako trebamo biti oprezni. Volim reći da mogu ubijati, poručila je autorica Nada Brčić Crnogorac.
