Na Dječjem odjelu Narodne knjižnice Petar Preradović, u srijedu 16. ožujka održana je još jedna u nizu “Spikaonica”, ovog puta na temu obilježavanja Tjedna mozga, koji je dio svjetske akcije organizacije “Dana Alliance for Brain Initiatives” s ciljem promocije znanja o mozgu i bolestima mozga.
Na ovotjednoj Spikaonici tako je više riječi bilo o utjecaju digitalne tehnologije na živote mladih koji pred ekranima provode veći dio dana, pogotovo za vrijeme održavanja online nastave u razdoblju pandemije.
– Velika je razlika da li se nastava odvija uživo ili putem ekrana, posebno u trenucima kada učenik dobije zadatak i prima određene informacije. Kod online nastave, najveći je problem je izostanak neverbalnih signala koji djeci inače omogućuje bolje usvajanje gradiva, učenje i pamćenje. U nastavi na daljini dijete troši puno više vremena za shvaćanje što se od njega zaista traži. Tada dolazi do mentalnog zamora koje je specifičan za takav oblik nastave, rekla je Vedrana Viljević – Barić, stručna suradnica i profesorica psihologije.
Također, gošće su razgovarale o tome kako je prijelaz nastave u virtualno okruženje utjecao na snalaženje učenika, pojavu poteškoća pri tom procesu i kakve su moguće posljedice na psiho – socijalno sazrijevanje djece. Između ostalog, naglasak je stavljen i na izazove, probleme te prednosti nastave u virtualnom okruženju.
– Ova tema je prilično individualna i ovisi o nekoliko faktora, posebno o obiteljskoj atmosferi u kojoj se učenik nalazi. Netko voli biti kod kuće i boraviti s članovima obitelji, dok neki jedva čekaju odlazak u školu. Pri organizaciji online nastave svjedočili smo brojnim problemima. Iako su zahvaljujući digitalnoj tehnologiji neke stvari danas puno dostupnije, to ne znači da su djeca digitalno zrela i da pružene mogućnosti znaju koristiti na dobar i koristan način. U to se često uvjerimo kroz rješavanje praktičnih zadataka. Mislim da je i školarcima dosta digitalnih alata, pa tako i sami kažu kako im sve to postaje vrlo naporno. Tijekom pandemije smo od djece često puta čuli da se raduju povratku u školu. Djeca su zbog korona krize bila zakinuta za puno toga. Sada se napokon polako vraćamo u normalnu i svi puno bolje funkcioniramo, pojasnila je Nina Plažanin, profesorica psihologije u Komercijalnoj i trgovačkoj školi u Bjelovaru.
Aktivnosti vezane za Tjedan mozga, u svijetu su iz godine u godinu sve intenzivnije, dok ga u Hrvatskoj mahom organiziraju Hrvatsko društvo za neuroznanost te Hrvatski institut za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
– Moje kćeri pohađaju osnovnu školu, treći i osmi razred, pa sam danas, osim iz uloge profesorice mogla govoriti i kao roditelj. Sigurna sam da se većina učenika više pronalazi u nastavi u školi. U današnje vrijeme digitalne prednosti zaista postoje, no nadam se da ćemo razne komunikacijske kanale koristiti sve manje, odnosno samo kada je to zaista potrebno. Tehnologija nam pomaže pri odrađivanju edukativnih igrica, mozgalica i kvizova znanja, no potpuna digitalnost ne bi trebala doći u obzir, smatra Mirela Alebić, profesorica njemačkog jezika i književnosti i opće lingvistike.
Kako su na samom početku učenici prihvatili online nastavu i s kojim su se točno problemima susreli, kako nastavnici, tako i učenici te njihovi roditelji, pojasnila je ravnateljica OŠ Veliko Trojstvo.
– U početku samog prelaska na online nastavu, kod učenika je vladala početna euforija jer su svi dobili tablete kojima su se jako veselili. Već nakon tjedan, dva počeli smo nailaziti na razne probleme, od pucanja internetske veze, “smetnje” ukućana, višečlanih obitelji koje puno toga nisu mogle ili uspjele poloviti, do toga da su se roditelji morali odricati poslova i zanemarivati druge obaveze. Naravno, bilo je i pozitivnih pomaka, jer su učitelji i učenici uvidjeli svoje digitalne vještine, no činjenica je da ne postoji adekvatna zamjena za održavanje nastave u školi. Učenici na taj način slušaju jedni druge, druže se, razgovaraju i svakako da tako bolje uče i usvajaju gradivo. Mislim da smo iz tih nastalih situacija uvidjeli koje su pozitivne strane nastave uživo, zaključuje Sanja Vranješević.
Učenici sedmih razreda, osim što su na “Spikaonici” čuli mnoga zanimljiva stručna saznanja, aktivno su sudjelovali igrajući igre “Digitalna tehnologija za mene je….” i “Pusti me da se odmorim” te rješavajući prigodne mozgalice i zagonetke.
– Meni je malo bolja online nastava, jer se tada više čujem s prijateljima. Ipak, gradivo se puno bolje usvaja i obrađuje kroz nastavu uživo. Ukoliko će u budućnosti biti veći broj zaraženih, neka nastava i dalje bude online. Sigurnost svih nas ipak bi trebala biti na prvom mjestu. Ne računajući online nastavu, na internetu provodim oko sat i pol dnevno, najčešće na kraju dana. Surfam, posjećujem društvene mreže, komuniciram s prijateljima. Nakon osnovne škole namjeravam upisati srednju Tehničku školu, smjer računalni tehničar, kazao je Marko, učenik sedmog razreda.
