U Bjelovaru je po prvi puta organizirana i održana konferencija pod nazivom „Kako se može i kako se ne može inficirati HIV-om“. U bjelovarskoj gradskoj vijećnici tako su se 22. veljače okupili brojni liječnici, predstojnici, pročelnici bolnica i zdravstvenih ustanova, kao i pravnici te sociolozi. Događaj je održan pod pokroviteljstvom Grada Bjelovara, a u organizaciji dr. Željke Russo. Nakon službenog dijela, odnosno predavanja, sudionici su mogli samim predavačima postavljati pitanja za ovu temu. Povod za održavanje konferencije bio je slučaj HIV pozitivnog Bjelovarčanina, Maria Lemšića, kuhara koji je bio zaposlen u II. osnovnoj školi. Zbog velikog pritiska roditelja i neinformiranosti velikog broja građana, održana je konferencija kako bi upravo stručne osobe rastumačile na koji se način moguće zaraziti HIV-om, te na koji ne, o kakvoj je bolesti riječ, koliko je opasna u školskoj kuhinji, kakav je odnos društva prema HIV pozitivnim osobama i slično.
– Danas je bio cilj da svi poslušamo mišljenje struke, odnosno da stručnjaci potvrde da je moja viremija nemjerljiva i kao takva osoba sam nezarazan, čak i u nezaštićenom spolnom odnosu, a osobito nisam zarazan u pripremi hrane u školskoj kuhinji ili u društveno socijalnom kontaktu. Virus HIV-a je jedan vrlo osjetljiv virus, koji izvan ljudskog organizma umire gotovo istog trena. Svoju situaciju sam želio podijeliti s javnošću, jer ona traje od 2013. godine. Sve do danas se nisam uspio neometano vratiti na posao i trpim jednu jako veliku stigmu i diskriminaciju. Želim se prvenstveno boriti za svoje pravo, ali i za prava svih ostalih oboljelih od HIV-a u RH. Najveća želja bila mi je dobiti podršku obitelji, odnosno roditelja, sestre i njezine obitelji. Komentara naravno ima različitih, U početku sam najviše nailazio na pozitivne komentare i podršku okoline, no posljednjih dana događaju se vrlo ružne reakcije, posebno na internet portalima. Što se tiče postavljanja dijagnoze, smatram da kada to čovjek iskusi sa bilo kojom bolesti, nije nimalo ugodno. Spoznaja da sam ja odjednom svrstan u tu kategoriju, stvorila je jedan veliki šok. Međutim, kada prvotni šok prođe i kada dobijete prvu stručnu podršku, polako se počnete vraćati u normalu. Bitno je krenuti sa terapijom i prihvatiti da život ide dalje. Puno puta me znaju pitati, da li sam ja bio dužan obavijestiti poslodavca o svojoj bolesti. Ne postoji niti jedan zakonski okvir koji nalaže da sam ja to obavezan napraviti. Trenutak kada je ravnateljstvo II. osnovne škole saznalo da sam HIV pozitivan, za mene je bio još jedan šok. Pomislio sam kako imam siguran posao, da sam izgradio kuću, da je moja bolest i zdravstveno stanje pod kontrolom, a ubrzo doživite kako vas poslodavac odmah želi maknuti sa radnog mjesta. Zato je motiv današnje konferencije, prvenstveno edukacija šire bjelovarske javnosti, osobito djece koja se hrane u školskoj kuhinji, rekao je Mario Lemšić, bivši kuhar II. osnovne škole u Bjelovaru.
– U Hrvatskoj se godišnje zabilježi oko 95 slučajeva novooboljelih od HIV infekcije, u posljednjih pet godina. Do sada je ukupno, od 1985. godine do listopada 2017. zabilježeno 1 500 osoba. U posljednjih nekoliko godina bilježi se blagi porast novih dijagnoza infekcija HIV-om, što djelomično objašnjavamo i boljim, bržim otkrivanjem. Za samu osobu je dobro kada se bolest otkrije rano, jer ju je moguće pravovremeno početi liječiti. Tako se sprečavaju komplikacije i zaustavlja se razvoj bolesti. Za sada ne postoje lijekovi kojima se u potpunosti može izliječiti infekcija HIV-om. Ljudi koji uzimaju terapiju i odlaze na redovite kontrole, mogu živjeti sasvim normalnim životom, doseći normalnu starosnu dob kao i osoba koja nema tu bolest. Osobe koje su redovito na terapiji, puno teže mogu nekoga zaraziti i imaju nemjerljivu količinu virusa u krvi. HIV se dakle prenosi spolnim putem, s majke na dijete i direktnim unosom virusa u krvotok. U situacijama socijalnog kontakta, odnosno u radnoj okolini, tijekom razgovora, grljenja, vožnje u javnom prijevozu, boravka u istoj prostoriji, HIV se ne može prenijeti. Osoba koja radi na radnom mjestu kuhara, ne predstavlja rizik za druge osobe, rekla je Tatjana Nemeth Blažić, specijalist epidemiolog iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
– U Hrvatskoj i okolnim državama, HIV infekcija se najčešće javlja kod muškaraca koji imaju spolne odnose sa drugim muškarcima. Više je razloga tome. Riječ je o odnosu koji je više traumatski pa se virus lakše prenese, a drugi je što je manji izbor partnera, pa se lakše naiđe na HIV pozitivnu osobu. Ako se HIV otkrije na ranije i ako je osoba na terapiji, ona nikada u biti neće dobiti ono što mi zovemo AIDS. U posljednje vrijeme čak i izbjegavamo koristiti taj naziv, jer je dosta neprecizan. Osobe koje su u kasnoj HIV infekciji puno su se kasnije testirale i bolest je kod njih već uznapredovala. Tada je liječenje puno teže, a smrtnost veća. Od posljedica HIV infekcije, u Hrvatskoj u prosjeku tijekom jedne godine umre oko deset ljudi. Velik je broj slučajeva gdje jedan partner ima HIV infekciju, a drugi nema i nikada se s njom ne zarazi. Također, imate i partnere koji su u braku i jednostavno nemaju spolne odnose. Osoba koja redovito uzima propisane lijekove, tijekom spolnog odnosa bez zaštite nije zarazna. Takve situacije u Hrvatskoj viđamo već više godina. Tijekom predavanja sam spomenuo i situacije kada su HIV pozitivne žene rađale negativnu djecu, ne samo jedno, nego i nekoliko njih. U Hrvatskoj imamo manjak iskustva sa spoznajama o HIV-u, pa mnogi često reagiraju putem psihe, ne razmišljajući o mogućnostima ili nemogućnostima zaraze ili opasnosti. Ljudi najčešće kada se uvjere da se taj virus ne može lako prenijeti, krenu drugačije razmišljati i ponašati se. Srećom, u Hrvatskoj je jako mali broj zaraženih. Roditelji djece u ovom slučaju nema nikakvog razloga za strah, čak i da se gospodin Lemšić poreže tijekom rada u kuhinji, kao što ne postoji razlog da primjerice HIV pozitivno dijete pohađa školu ili vrtić. Mi ovaj virus poznajemo zadnjih 30 godina i nisu se stvorili novi putevi prijenosa. Zna se kojim putem se HIV jedini i isključivo može prenijeti., rekao je Josip Begovac, predstojnik Klinike za infektivne bolesti „Fran Mihaljević“.
