
Gospođa Ljubica Prekrat i njezin suprug Josip nedavno su proslavili 65. godišnjicu braka, a ponos je tim veći što su oboje, ruku pod ruku zakoračili u deveto desetljeće života. Velika je to sreća, kako za supružnike, tako i za njihovu kći Jandraku, sina Zdravka, snahu Nadu i unuka Dominika. Kako i priliči, svečanost povodom proslave velikog pira održana je u krugu obitelji i prijatelja, jer kako i sami kažu, riječ je o pravom obiteljskom prazniku.
Ljubavna priča Ljubice i Josipa iz Palešnika brakom je okrunjena davne 1957. godine u crkvi Svetog Kralja u Hercegovcu, u vrijeme kada se na vjenčanje i liječniku putovalo konjima i zaprežnim kolima, kada su petrolejka i svijeća bile jedino svjetlo u kući i kada su ljubav, sloga i zajedništvo predstavljali najveće bogatstvo.
– Naše vjenčanje je zaista bilo davno. Živjeli smo teško, radili od jutra do mraka i odgajali dvoje djece koja nam i dan danas pruženu roditeljsku ljubav vraćaju trostruko. Od toga vremena puno se stvari promijenilo, danas se živi potpuno drugačije. Nažalost, često svjedočimo i manjku brige za stare roditelje koji odlaze u razne domove, ponekad upitne kvalitete. Smatramo da smo najsretniji ljudi na svijetu jer još uvijek živimo u svojoj obiteljskoj kući. Na tome smo zahvalni sinu Zdravku i snahi Nadi koji nas svakodnevno posjećuju i brinu o svim našim životnim potrebama. Ljudima u našim godinama treba topla ljudska riječ uz kavicu, čaj, važni su nam redoviti odlasci liječniku i ponešto materijalnog dobra. Imamo i predivnu osjećajnu kćer Jadranku, koja nažalost živi u dalekoj Danskoj. No, to nas ne sprječava da se telefonom čujemo svaki dan. Dođe nas vidjeti i posjetiti kada god može, pa makar i na tri dana. Ni u snu nismo sanjali da će nam naša obitelj pripremiti svečani ručak i nezaboravan dan za pamćenje, kaže 83-godišnja Ljubica.
Gospodin Josip Prekrat desetljećima je bio jedini i najpoznatiji stolar u moslavačkom kraju. Svojim rukama je napravio više od tisuću prozora, vrata, pa i lijesova. Bila su to teška vremena, ali obogaćena smijehom, radošću, istinskim životnim vrijednostima. Tadašnje generacije skoro nikada nisu razmišljale o razvodu kao što je to uobičajeno u današnje vrijeme.
– Kao mladi, bili smo jako ljubomorni jedno na drugo, ali to je očito sastavni dio našeg braka koji je doživio 65 rođendan. Dragom Bogu smo beskrajno sretni i zahvalni što nam je podario sina i kćer koju su uz nas uvijek kada nešto trebamo. Uz njihovu nesebičnu pomoć se borimo i protiv boleština koje su nam donijele godine, poručuje gospodin Prekrat.

Što se tiče dugovječnosti, Josip nam kroz šalu kaže kako ne postoji poseban recept, ali svakako svakodnevno preporučuje jednu čašicu domaće šljivovice ili orahovca, a nije na odmet ni čaša domaćeg vina, najbolje iz vlastite brajde.
– Zaista mogu reći da supruga i ja imamo sretan, ispunjen život kojeg najviše krase naša djeca, šestero unučadi te praunučad, poručuje majstor Joco.
Na kraju obiteljske svečanost, kći Jadranka istaknula je posebnost svojih roditelja.
– Brat Zdravko i ja smo imali prekrasno djetinjstvo, bezbrižnu mladost i roditeljsku podršku kroz cijeli život, doslovno u svim životnim situacijama. Kako sam ja fizički daleko od svojih roditelja, neopisivo sam zahvalna bratu Zdravku, snahi Nadi i nećaku Dominiku koji su uvijek uz njih, istaknula je Jadranka.