
ZBOGOM, PRIJATELJICE NAŠA, Kako se oprostiti od tebe kad ne možemo doći na tvoj posljednji ispraćaj, donijeti ti cvijeće i izreći HVALA za sve što si učinila za druge i za nas. Sama spoznaja da si nas napustila tužna je i bolna. U tvom velikom srcu bilo je mjesta za svakoga, u tvoju kuću svatko je mogao doći i ako nije imao gdje, mogao je i ostati. Sjećanja naviru…. Rat, Bedem ljubavi i moje prijateljstvo s tobom. Bila si mi tako obična a posebna. Vedra i jednostavna, bila si na usluzi svima, majčinski brižna i iznad svega nekako svoja. Sve je bilo moguće, spontano i uvijek si bila s nama. Svaki moj dolazak kod tebe pamtim po bilježnici koju si mi pokazivala sa puno radosti što je napisao tvoj mali Jure, voljela si nećake Darka, Tenu, Slavicu, Ljiljanu, Ružu, Stipu…… sve si voljela i male i velike, prijatelje i neprijatelje. Uvijek si mi govorila da smo svi mi Božji ljudi. Pamtit ću svaki naš susret u tvojoj kući, bolnici i Vita novoj. Sve prolazi, a ostaje samo sjećanje i spoznaja da si ostavila traga u mome životu i sviju nas koji smo te poznavali. Hvala ti draga prijateljice na svakoj lijepoj riječi, na svemu što si nam ostavila i dala. Sad si na nekom boljem mjestu sa svojim sinom Bernardom i suprugom Martinom. Neka te dragi Bog nagradi za sve što si dobro napravila. Bila si dio naših Života. Hvala ti. Počivala u miru Božjem. Tvoja Iva i članice Bedema ljubavi.