Bjelovarčani koji poznaju Marijana Javureka rekli bi da ga znaju kao dobrog i vrlo društvenog čovjeka s kojim se uvijek može popiti kavica, gemišt, dobro našaliti i napričati o raznim temama. Između ostalog, Marijan je glazbenik te jedan od članova Klape Bjelovar. Zaista je to sve točno i ne pobijamo niti jednu činjenicu. Marijan je čovjek za sve, bilo da je riječ o glazbi ili politici u kojoj se također okušao. Kao gradski vijećnik uvijek je bio aktivan u raspravama.
Ovaj poznati Bjelovarčanin odavno je dokazao da je zanimljiva osoba koja će svoje društvo iznenaditi dobrim stihom ili pjesmom koje se pjevaju već desetljećima.
Baš zbog tih pjesma smo gospodina Javureka željeli bolje upoznati i upitati od kuda dolazi takva bogata i zanimljiva inspiracija. U posve opuštenom razgovoru uz kavu, Marijan nam je otkrio način na koji stvara, doživljava glazbu, pjesme, ljude, život.
– Za Dječji festival “Kukuriček” sam napisao desetak pjesama. Snimljene su i jako dobro prihvaćene, a kao što pišem pjesme za djecu, redovito pišem i za Klapu Maslina, Žigu, našu Klapu Bjelovar. Petar, sin našeg poznatog opernog pjevača Tomislava Mužeka, također je na dječjim festivalima izvodio moje pjesme. Tu je i himna za bjelovarski Rukometni klub „Funta šrauba, opet gol, bjelovarski Rocandrol“, kao i pjesmu „Luka usred žitnih polja“, neslužbena himna našeg grada. Što se tiče dječje pjesme “Ću, ću, ću” o kojoj danas govorimo, napisao sam je prije pet godina i dosta dugo je stajala u ladici Tonija Eterovića, poznatog glazbenika i aranžera koji je ponosni vlasnik nekoliko Porina. Nazvao me prije Božića, snimili smo pjesmu i ona je izašla u božićnoj zbirci, zajedno za djelima poznatih hrvatskih kompozitora. To je za mene jedno veliko priznanje. S obzirom da živim u blizini pruge i svakodnevno vidim vlakove, često mi naviru sjećanja na djetinjstvo, pa sam shvatio da vlak zaslužuje imati jednu posebnu, veselu i simpatičnu pjesmu. Pjesma nije kič, već ima dublji smisao, kaže 70-godišnji Marijan Javurek.
Kako i sam kaže, s pisanjem nikada ne miruje, već uvijek razmišlja o novim stihovima, temama, tekstovima. Tako je u fazi nastanka pjesma koja će biti posvećena Omegama, odnosno pripadnicima te specijalne jedinice iz Domovinskog rata. Demo snimak je napravljen, a pjesmu bi s jednom od poznatih hrvatskih klapa trebao otpjevati Đani Stipaničev. Autor smatra da će pjesma biti jedna o ljepših i osjećajnijih, a ne onako tipična ratna.
– Cijeli život živim otvorenih očiju i otvorenog srca. Za mene to nije prolazak kroz život, već življenje života u pravom smislu. Uz brojne prijatelje, susrete i druženje s ljudima, upravo je to moja najveća inspiracija. Svako druženje i pozitivan pristup mogu dati jako puno. Često se znam našaliti kako u meni čuči jedno veliko dijete. Mislim da nije prošao niti jedan dan u životu, a da se barem pola sata nisam smijao i bio dobro raspoložen, bez obzira što se u tim trenucima događalo. Bogu sam napisao jednu lijepu zdravicu i na taj način mu se zapravo zahvaljujem jer me još uvijek ne treba. Ja sam s Bogom na ti, poručuje simpatični Bjelovarčanin koji će svoje sugrađane sasvim sigurno još dugo, dugo uveseljavati lijepim pjesmama.
