Od osnivanja 105. brigade do njezine nemjerljivosti u Domovinskom ratu govorilo se na 25. godišnjici osnutka te predstavljanja knjiga Stjepana Ivanića – Lice i naličje Domovinskog rata
Povodom 25. godišnjice osnivanja 105. brigade Hrvatske vojske i 260. obljetnice Grada Bjelovara i Dana bjelovarskih branitelja u subotu 24. rujna, 2016. godine u bjelovarskoj Školsko- sportskoj dvorani okupili su se pripadnici 105. brigade, predstavnici Grada Bjelovara Bjelovarsko-bilogorske županije, brojni ugledni gosti te prijatelji i građani grada Bjelovara.
Nakon govora i sjećanja na prve dane osnivanja 105. brigade u bjelovarskom Domu kulture predstavljena je druga knjiga Stjepana Ivanića, prvog zapovjednika 105. brigade Hrvatske vojske pod nazivom „Lice i naličje Domovinskog rata“.
O 25. godišnjici osnivanja 105. brigade Hrvatske vojske Stjepan Ivanić je rekao: „ Pozdravljam sve prisutne branitelje i drage goste koji su svojim prisustvom uveličali naš jubilej – dvadeset pet godina ustroja 105. brigade HV-a. Posebno pozdravljam sve članove poginulih branitelja i ovom prigodom izražavam iskrenu sućut“.
Ivanić je nastavio riječima: „Dragi moji suborci i prijatelji, Hvala vam na domoljublju, odlučnosti, hrabrosti i požrtvovan-osti jer ste u veoma teškim uvjetima, psihofizički nepripremljeni, ne-uvježbani i skromno naoružani uložili ogromni trud, napor i žrtve, a za to niste tražili nikakve privilegije i povlastice.
– Mi, pripadnici 105. brigade ponosni smo na naš učinak u Domovinskom ratu. Svi iz bivše, sadašnje i buduće vlasti, trebaju znati da to nismo uradili zbog njih i za njih, već za boljitak domovine i njenih građana. Moram naglasiti da iz naše brigade nema nestalih, a sve poginule i ranjene tijekom borbenih djelovanja izvlačili smo, pa makar borbenim djelovanjem imali i nove žrtve. U zoni odgovornosti 105. brigade nije se dogodio niti jedan zločin,, niti je ijedan pripadnik 105. Brigade odgovarao za ratni zločin čime smo iskazali našu moralnu veličinu i ljudskost. Nažalost, iz redova 105. brigade poginula su 92 branitelja, a 350 je ranjeno. Do momenta mobilizacije brigade 12. listopada, 1991. godine imali smo 26 poginulih pripadnika, Nakon donošenja ukaza o mom postavljanju za zapovjednika 105. Brigade od 29. srpnja, 1991. pristupilo se brzom ustroju postrojbi brigade. Najveći problem je bio nedostatak oružja i streljiva. Naoružavanje pripadnika 105. brigade bilo je samo naša briga i problem, a najviše moj, naglasio je Stjepan Ivanić i nastavio da su tijekom ustroja, niže postrojbe učestvova-le u borbenim djelovanjima na prostoru Bjelovara, pa i šire.
-Od 14. do 29. kolovoza dio snaga 105. brigade borbeno je bio angažiran u Podravskoj Slatini. Za njihovo naoružanje, nedostajalo je 22 komada oružja za 25 pripadnika koja su bila upućena na to mjesto, pa smo oružje uzeli od policije u Đurđevcu. Problem sa oružjem se nastavio. 2. rujna uputili smo u Pakrac „A“ satniju i opet problem nedostatka oružja- Kusonje. 13. rujna angažirane su dvije nekompletne satnije iz brigade u borbenim djelovanjima u Zrinskim Brdima, sa ciljem oslobađanja ranjenog, a zatim zarobljenog zapovjednika 1. bojne brigade 105. Branka Turkovića. Ovu akciju do najsitnijih detalja razradio sam osobno, izvedene je veoma uspješno i to zarobljavanjem njihova tri pripadnika i prodiranjem dva kilometra u dubinu njihove obrane, rekao je Ivanić i nastavio o svim borbenim djelovanjima 105. brigade, na području Daruvara, Doljana, Lipika, selo Dobrovac, selo Gaj do 29. rujna kada u Bjelovaru nakon ovladavanja vojarne, stupaju u posjed oružja dostatnog za naoružanje jednog korpusa HV.
Ovdje je Ivanić naglasio da su pripadnici 105. u rujnu i listopadu 1991. ustrojili 8 baterija topništva od oružja zaplijenjenog od JNA u Bjelovaru i Križevcima, kao i dvije oklopne bojne od tenkova zarobljenih u Bjelovaru.
-No, većinu toga su nam oduzeli i dali drugima da se kite našim perjem, a dio zaplijenjenog oružja od JNA, kaminom je odvezeno iz vojarni u Bjelovaru u nepoznatom pravcu.
Ivanić je rekao i to da je za-poviješću 12. studenog, 1991. godine, 105 brigada dobila zadaću da iz Bjelovara krenu prema istočnoj Slavoniji ( selo Stari Mikanovci) i da uđu u sastav snaga prema Vukovaru.
-Kako pokušaj proboja prema Vukovaru nije uspio, 105. brigada dobiva zadaću da brani prostor- selo Komletinci – Otok – selo Privlaka – Vinkovci. Poslije susretne borbe sa snagama agresora, 17. studenog, snage 105. brigade organiziraju obranu tog prostora i zaustavljaju daljnje napredovanje snaga agresora, naglasio je Ivanić i podsjetio je sve prisutne na citat generala Tusa iz njegove prve knjige „Da se ne zaboravi“.
Također je rekao da je detaljan opis svih ovih događaja o kojima je govorio prikazan u njegovom drugom izdanju knjige „Lice i naličje Domovinskog rata“.
– U prvoj knjizi „Da se ne zaboravi“ pisao sam o povijesti Domovinskog rata, o tom vremenu i tim uvjetima. Druga je nastala u razgovoru s braniteljima, o pravoj istini koja se događala, a koja je uvijek prikrivana. Nažalost, ta istina je utjecala na tijek Domovinskog rata. Teško je izdvojiti što je najvažnije u knjizi, ako nešto izdvojim onda sve drugo gubi smisao, rekao je Stjepan Ivanić i naglasio da sve ono što piše u knjizi je istina, dokazano i argumentirano.
Petar Stipetić, stožerni general i recenzent knjige“ Lice i naličje Domovinskog rata“ rekao je da knjiga govori o događanjima o kojima se do sada malo pisalo i malo govorilo.
-Govori o problemima s kojima su se branitelji sretali u početnom periodu Domovinskog rata, o problemima koji su nastali kasnije tijekom rješavanja statusa branitelja, te osobni doživljaji i zapažanja Stjepana Ivanića, zapovjednika 105. brigade HV-a. Čitatelji će u ovoj knjizi naći puno stvari koje su gurane pod tepih i skrivene od javnosti. Stjepan je nakon 25 godina osjetio potrebu da ukaže na to i da hrvatska javnost zna što se dogodilo. To je uglavnom sadržaj knjige, vrlo interesantna i čitka, i vjerojatno će zainteresirati široki krug čitatelja, rekao je Stipetić i dodao da svakako treba knjigu pročitati.
