U Gudovcu pored Bjelovara je 28. travnja 1941. godine izvršen prvi masovni zločin u NDH. Tada je u Bjelovaru i okolnim naseljima iz svojih kuća odvedeno više od 200 stanovnika srpske nacionalnosti, koji su ubijeni u Gudovcu. Isto tako, tog je dana iz Grubišnog Polja odvedeno 560 Srba koji su odvedeni u logoru Danicu u Koprivnici i tamo ubijeni.
– Danas stojimo na mjestu gdje se dogodio strašan zločin. Nadamo se da se tako nešto više nikada neće ponoviti. Naš grad i županija su tada zavijeni u crno. Stoga, moramo i dalje nastaviti kulturu sjećanja i tekovine narodnooslobodilačke borbe i rata, rekao je na samom početku komemoracije srpskim žrtvama u Gudovcu Nenad Nekvapil, zamjenik predsjednika Udruge antifašističkih boraca.
Okupljenima se među prvima obratio izaslanik Saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske.
– Ovakvi događaji i takva mjesta bili su pravilo Nezavisne države Hrvatske. Grubišno Polje i Gudovac imali su nesreću biti među prvim stradalnicima NDH. Ovaj narod je bez optužnice, suda i presude uhićen u Grubišnom Polju, a potom od strane krvnika streljan u Gudovcu. Nažalost, ta brojka je iz godine u godinu postajala sve veća. Godine 1941. i 1942. godina bile su nemilosrdne. Mi sada imamo priliku i obvezu da kao antifašisti baštinimo tradiciju antifašističke borbe, posebno u današnje vrijeme kada se sa svih strana juriša na antifašističke tekovine. Ovu ćemo godinu iskoristiti na način da još jače i žešće ukažemo na pravu istinu narodnooslobodilačke borbe. Ova godine obilježavamo 80 godina od ustanka naroda i antifašističke borbe. Na nivou Republike Hrvatske bit će obilježen Dan pobjede i dan Europe, rekao je Rade Jovičić.
– Ovdje su se proveli organizirani sadizam i zlo. Imena stradalih ljudi su u Gudovac vraćena prije nekoliko godina. Nije upitno dostojanstvo žrtava, čak i kad su zaboravljene. Upitno je jedino dostojanstvo onih koji zaboravljaju ovakve strašne događaje i zločine, kratko je poručila Aneta Vladmirov, potpredsjednica SNV-a.
Komemorativnom skupu nazočio je i gradonačelnik grada Bjelovara.
– U našem gradu živi 21 od ukupno 22 nacionalne manjine i to je za mene kao gradonačelnika velika obveza. Danas u 21. stoljeću gajimo toleranciju, multikulturalnost i činjenicu da se svaka nacionalna manjina u našem gradu može deklarirati kao manjina i da živi jednako kao većina. To je demokracija. Živjeli smo i borili se da bismo došli do te situacije. U Gudovcu se prije 80 godina dogodio strašan zločin koji nosi poruku kako se nikada više čovjek prema čovjeku ne smije ponašati. Danas sam razmišljao o jednoj simbolici. U Gudovcu nešto kasnije otvaramo novi dječji vrtić, simbol života. Dakle, s jedne strane slavimo život, a s druge odajemo počast nevinim žrtvama. Mladim ljudima treba jasno reći istinu i na temelju toga ih odgajati. O zločinima treba govoriti kako se ona ne bi zaboravila. Nasilnim putem se ne mogu provoditi ideološke vizije, rekao je Dario Hrebak.
Vesna Teršelič iz Antifašističke lige i Udruge Documenta Gudovac posjećuje dugi niz godina, prvenstveno iz razloga kako bi se što više govorilo i slušalo o zločinu iz 1941. godine. U Gudovac nerijetko dođu i mladi ljudi sa željom da nauče i shvate što se na tom mjestu zapravo dogodilo.
– Teško je reći da li ovo bio prvi genocid, no sasvim sigurno je bio prvi korak u genocidu nad Srbima. Počinitelji su većinom došli iz Mačekove seoske zaštite i tek su koji dan prije dana zločina privedeni u ustaše. Oni nisu bili ustaše koji su se pripremali u kampovima u Italiji, već su dobili naredbu da pucaju na muškarce, što su na kraju izvršili. Ovaj kraj danas nalazi put za pamćenje ubijenih Srba. To je naša dužnost i zajedničkim snagama moramo pronaći način kako to prenijeti mlađim generacijama, poručila je Teršelič.
Dožupanica Bjelovarsko – bilogorske županije, Bojana Hribljan rekla je da se ljude tada dijelilo po nacionalnosti, vjeri i uvjerenjima.
– Danas smo se okupili kako bismo obilježili sjećanje nad žrtvama ustaškog zločina u Gudovcu gdje je započelo etničko čišćenje Srba, odmah nakon uspostave ustaške tvorevine NDH. Uhićenih je bilo 200, a 195 na mjestu ubijeno. Mržnja, nacionalizam i nasilje obilježja su koja u sebi sadrži fašizam. Zločin je počinjao 1941. godine, a prijepori traju i danas jer još uvijek nismo raščistili kako su fašizam i ustaštvo loši i sramoti iz naše povijesti. Antifašizam je stav koji mora biti politički stav svih modernih društava današnjice. To mora biti aktivno opredjeljenje svih nas. Moramo se zalagati za društvo bez mržnje, homofobije i rasizma koji su još uvijek uvelike prisutni. Nema rata bez zločina i nema rata koji se ne temelji na mržnji i podjelama. Nakon rata, pobjeda nosi gorak okus jer žrtve nitko ne može vratiti. Razoreni domovi nisu samo zgrade, već su to obitelji i prijatelji koji nose sjećanja, istaknula je zamjenica bjelovarsko – bilogorskog župana.
Gudovac je ovim povodom posjetila i Rada Borić, saborska zastupnica.
– Ovdje sam prvenstveno kao antifašistkinja, aktivistica za ljudska prava i mirovna aktivistkinja. Ovdje sam i kao predstavnica zeleno lijevog kluba, čiji su članovi antifašisti. U NDH za one slabije i različite nije bilo mjesta. Ovdje je posađeno 200 stabala u čast onima koji su u Gudovcu stradali samo zato jer su bili drugi. U današnje vrijeme ne smijemo dopustiti da nas se dijeli i moramo promijeniti odnos prema tome što je antifašizam danas i koje su današnje prijetnje od strane fašizma. Želim da sadimo sjeme prijateljstva, poštovanja, ljubavi i zajedništva, jer jedino tako naša zajednica može preživjeti, pojasnila je Borić.
Na samom kraju, kratki govor održala je Melita Mulić, savjetnica predsjednika Milanovića za ljudska prava.
– U ime predsjednika Zorana Milanovića prenosim najiskrenije izraze sućuti. Savjest i svijest, razlikovanje dobrog od zla prvo je što nas čini ili što bi nas trebalo činiti ljudima. Zato naša osuda zločina koji je ovdje počinjen manji je dio što kao društvo trebamo učiniti. Ljudske živote nikada nećemo moći vratiti, oni ostaju u nama kao trajna uspomena nasilno prekinutih ljudskih egzistencija, poručila je zaključila je Mulić.
Poznati glumac, građanski aktivist i saborski zastupnik, Vili Matula prigodno je pročitao dijelove iz antiratne poeme ‘Jama’, Ivana Gorana Kovačića.
