Narodne priče i bajke imaju brojne uloge u životu čovjeka. Može se reći da narodne bajke uvjeravaju ljude da je nekad davno bilo ljepše – bolesni su ozdravljali, slijepi dobijali vid, nijemi govorili, ružni postajali ljepšima, ludi pametnijima, a zlo je uvijek bivalo kažnjeno. Pripovijedajući bajke i priče, pripovjedači slušateljima dočaravaju sliku idealnog svijeta. Šaljive priče u kojima se često skriva poruga glupostima na koje nitko od nas nije imun imaju opuštajuću ulogu. Ono što je zajedničko svim usmenim pričama je da nude odgojnu poruku. U većini slučajeva ona nije izravno navedena, ali se njezina nit provlači od početka do kraja. Priča se kao odgojno sredstvo koristi od davnina, pa tako grčki filozof Platon još u 4. st. prije naše ere preporučuje priču kad je u pitanju odgoj mladih. Jedan je to od razloga što su u Medicinsku školu Bjelovar pozvali već profesionalne bjelovarske pripovjedačice. Rajna i Tina Gatalica nastavile su svoje aktivnosti vezane uz pripovijedanje i odlučile istražiti zavičajnu baštinu.
Naime, malo je poznato da i Bilogora ima svoje bajke i priče u kojima caruju vile, coprnjice, divovi i ostala čarobna bića. Velik je dio njih, nažalost, zaboravljen, jednim dijelom zbog nemara, neznanja, ali i srama. Tijekom 20. stoljeća vrijedni sakupljač narodnog blaga, etnomuzikolog i etnolog Zvonimir Lovrenčević Kvak oblikovao je bogati rukopis s brojnim zapisima kazivača iz okolnih sela Bjelovara. Ovaj neobjavljeni rad dostupan je jedino u Institutu za etnologiju i folkloristiku, a Rajna i Tina su ga pronašle i pripremile za pripovijedanje. Nakon šireg kruga slušateljstva koje je imalo priliku njihovo pripovijedanje slušati u Narodnoj knjižnici „Petar Preradović“, tu su čast dobili i učenici i nastavnici Medicinske škole Bjelovar. U programu pod nazivom „Vrijeme divova i vila” koji je održan u školskoj knjižnici u petak 16. studenog 2018. sudjelovao je i Bruno Laktaš. Bruno je učenik Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, svira dude, a njegova je mentorica nastavnica Alida Sokolović.
