Bijele jastučnice, upaljeni lampaši i osam minuta šutnje obilježili su večerašnje okupljanje kod paviljona na Trgu Eugena Kvaternika. Bjelovarci su poslali poruku podrške obitelji Kristiana Josipa Periša, ali i svima onima koji se ne mogu sami izboriti za svoja prava i dostojanstvo.
Bjelovar je i ove subote, 21. studenoga, pokazao da suosjećanje, solidarnost i ljudsko dostojanstvo ne smiju ostati samo riječi. Kod paviljona na Trgu Eugena Kvaternika okupili su se građani kako bi pružili podršku komemoraciji za Kristiana Josipa Periša u Zagrebu te njegovoj obitelji, koja traži odgovore i promjene kako se slična tragedija nikada ne bi ponovila.
U tišini, uz bijele jastučnice i lampaše, okupljeni su poslali poruku da se ne smije okretati glava od onih kojima je potrebna pomoć, osobito kada su najranjiviji i kada ovise o sustavu koji bi ih trebao štititi.
Okupljanje su organizirale Ines Ban, Rada Makar i Ivana Ivanušec, a zahvalile su svima koji su došli podržati Kristianovu obitelj, ali i one koji često nemaju vlastiti glas i mogućnost boriti se za sebe.
Njihova poruka bila je jasna – ovo nije samo okupljanje zbog jednog čovjeka i jedne obitelji, već poziv na veću odgovornost, empatiju i poštovanje dostojanstva svakog ljudskog bića.
„Izlazimo kako više nitko nikada ne bi ostao sam i nezaštićen kad zatraži pomoć“, poručile su organizatorice, pozivajući i zdravstvene djelatnike te sve koji svakodnevno rade s pacijentima i štićenicima da se pridruže borbi za sigurniji i humaniji sustav.
Pet zahtjeva koji traže odgovore i promjene
Okupljanje je bilo mirno, bez političkih stranaka i transparenata, a u središtu su bili zahtjevi Kristianove obitelji, koja traži konkretne promjene u postupanju prema osobama nad kojima se provode mjere prisile.
Među pet zahtjeva nalazi se hitna izmjena zakona o prisili, kojom bi se zabranili gušenje i pritisak na lice te propisala obvezna prijava svakog sputavanja nadležnom povjerenstvu, a svake teške ozljede ili smrti policiji.
Obitelj traži i obvezan videonadzor svih prostorija u kojima se provode mjere prisile, uz mogućnost trenutačnog pregleda snimki i njihovo čuvanje najmanje šest mjeseci. Također zahtijeva ispitivanje svih zaposlenika koji su bili prisutni u prostoriji u kojoj se događaj zbio, kako bi se utvrdile sve okolnosti i provjerila točnost izvješća.
Među zahtjevima su i nadzor HZZO-a i Hrvatske liječničke komore nad bolovanjima zaposlenika nakon Kristianove smrti te preimenovanje Klinike za psihijatriju u Jankomiru u Kliniku za psihijatriju Kristian Josip Periš.
Osam minuta šutnje i svjetlost lampaša
Posebno emotivan trenutak večerašnjeg okupljanja bilo je osam minuta šutnje, nakon kojih su okupljeni zapalili lampaše i njima okružili bjelovarski paviljon.
U toj tišini nije bilo potrebno mnogo riječi. Bijele jastučnice i svjetlost lampaša govorile su o podršci, sjećanju i želji da se čuje glas onih koji ga sami ne mogu dovoljno snažno podići.
„Ako možeš, moraš – za one koji ne mogu“ – poruka je koja je pratila okupljanje i koja je večeras u Bjelovaru dobila posebno značenje.
Jer iza svakog zahtjeva za promjenom stoji ljudski život, a dostojanstvo i sigurnost čovjeka ne smiju ovisiti o tome koliko je sposoban sam se izboriti za njih.
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Foto: Bjelovar.info





