Predstavljeni plan SDP-a i Možemo! za gospodarenje otpadom izazvao je reakciju HSLS-a. Mirko Budiša, potpredsjednik HSLS-a i v. d. zamjenika direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, smatra da je riječ o politički atraktivnom, ali nedovoljno razrađenom programu koji otvara više pitanja nego što nudi konkretnih odgovora.
Budiša ističe kako Hrvatskoj svakako trebaju nova i kvalitetna rješenja u gospodarenju otpadom, no upozorava da prije velikih najava i milijardama izraženih ulaganja treba jasno definirati što je potrebno izgraditi, koliko će pojedini sustavi stajati, gdje će se nalaziti, tko će njima upravljati i tko će snositi troškove njihova rada.
Prema njegovoj ocjeni, plan SDP-a i Možemo! uglavnom odgovara na pitanje što bi sve trebalo izgraditi, dok istodobno zanemaruje niz važnih stručnih, financijskih i provedbenih pitanja. Dodaje kako program u najvećem dijelu predstavlja nastavak postojećih projekata, mjera i zakonskih obveza, uz nekoliko organizacijskih i infrastrukturnih prijedloga koji se već nalaze u planovima.
Posebno upozorava na izostanak cjelovitog rješenja za opasni otpad
Kao jedan od najvećih nedostataka programa Budiša izdvaja izostanak cjelovitog rješenja za gospodarenje opasnim otpadom. Smatra da se program uglavnom bavi komunalnim otpadom, dok je uspostava nacionalnog sustava za opasni otpad, uključujući kapacitete za obradu, energetsku oporabu i konačno zbrinjavanje, gotovo potpuno zanemarena.
Pritom upozorava da najava značajnih sredstava za sanaciju crnih točaka ne može zamijeniti uspostavu sustava koji će spriječiti nastanak novih. Bez takvog sustava Hrvatska će, smatra, i dalje ovisiti o izvozu opasnog otpada i kapacitetima drugih država, uz visoke troškove i rizike za okoliš.
Razlika od 495 milijuna eura između najavljenih ulaganja i financiranja
Posebno problematičnom smatra i financijsku konstrukciju programa. SDP i Možemo! najavljuju ukupna ulaganja od 1,8 milijardi eura, dok su za prvi mandat predstavili izvore financiranja u iznosu od 1,305 milijardi eura.
– Dakle, razlika iznosi čak 495 milijuna eura, odnosno 27,5 posto ukupne vrijednosti programa! Za gotovo pola milijarde eura ulaganja nije jasno prikazano kada će se realizirati, iz kojih će se izvora financirati i tko će preuzeti buduće financijske obveze – upozorava Budiša.
Dodaje kako ni za predviđenih 1,305 milijardi eura nije dokazano koliko je sredstava stvarno slobodno raspoloživo, koliko je već vezano uz postojeće projekte, a koliko ovisi o budućim i neizvjesnim prihodima. Naglašava da to samo po sebi nije dokaz financijske neodrživosti programa, ali jest ozbiljan nedostatak njegove vjerodostojnosti.
Deset ključnih primjedbi na plan SDP-a i Možemo!
Budiša je iznio i deset konkretnih primjedbi na predstavljeni program, ističući područja za koja smatra da nisu dovoljno stručno i provedbeno razrađena.
1. Izostavljena su važna pitanja sustava
Osim opasnog otpada, plan prema njegovoj ocjeni nedovoljno obrađuje pitanja nusproizvoda, ukidanja statusa otpada, oporabe, prostornog planiranja lokacija za gospodarenje otpadom te korištenja komposta, biostabilata i mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.
Smatra da se previše pozornosti posvećuje prijedlozima koji dobro zvuče prilikom predstavljanja, a premalo stručnim i provedbeno najzahtjevnijim dijelovima sustava.
2. Podaci o uvozu otpada koriste se kao politički argument
Brojka od 871 tisuće tona uvezenog otpada, smatra Budiša, može zvučati dramatično ako se ne objasni što sve obuhvaća prekogranični promet otpada. U njemu se, pojašnjava, nalaze sekundarne sirovine, goriva za oporabu i druge vrste otpada.
Ističe kako ozbiljna politika mora razlikovati što se uvozi, zbog čega i pod kojim uvjetima, umjesto da se brojke koriste bez potrebnog konteksta.
3. Brojka od 955 nezakonitih pošiljaka ne znači 955 ilegalnih uvoza
Budiša upozorava i na način interpretacije podatka o 955 nezakonitih pošiljaka. Riječ je, pojašnjava, o različitim vrstama nepravilnosti, među kojima su i pošiljke iz Hrvatske bez propisane dokumentacije.
– Ali očito je politički puno zahvalnije izgovoriti brojku 955 i pustiti javnost da sama zaključi kako su stotine ilegalnih kamiona samo prošle hrvatsku granicu – navodi Budiša.
4. Šest stotina milijuna eura Fonda nije slobodan novac
Osvrnuo se i na tvrdnje o 600 milijuna eura „neutrošenog“ novca Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Objašnjava kako stanje novčanih sredstava nije isto što i raspoloživi višak jer je velik dio novca već vezan uz ugovorene i višegodišnje obveze.
– To znam iz prve ruke. Reći da Fond ima 600 milijuna eura koji samo stoje i čekaju da ih netko pametniji potroši politički je efektno, ali financijski jednostavno nije točno. Treba razumjeti materiju – poručuje.
5. Hrvatski problem nije samo količina otpada, nego način njegova zbrinjavanja
Prema Budišinim riječima, Hrvatska po količini komunalnog otpada po stanovniku nije iznad prosjeka Europske unije. Stvarni izazovi nalaze se u udjelu odlaganja, recikliranju, izgradnji i dovršavanju infrastrukture te učinkovitosti sustava.
Ističe kako država već provodi investicije, gradi centre za gospodarenje otpadom, financira lokalnu infrastrukturu i postupno rješava probleme koji su se gomilali desetljećima.
6. Dio predstavljenih novosti već je zakonska i europska obveza
Budiša smatra da se kao nove političke ideje predstavljaju ciljevi i mjere koje Hrvatska već mora provoditi.
Među njima su recikliranje 60 posto otpada do 2030. i 65 posto do 2035. godine, prevencija nastanka otpada, ekomodulacija naknada za ambalažu te načelo prema kojem bi oni koji više odvajaju trebali manje plaćati.
– Predstaviti ih kao novi politički koncept otprilike je kao najaviti da ćemo od sutra poštovati zakon i proglasiti to reformom – ističe.
7. Brojke o novim postrojenjima nisu dovoljno argumentirane
Planom se predviđa izgradnja šest sortirnica, 25 do 30 kompostana i šest do osam bioplinskih postrojenja. Budiša smatra da takve brojke, bez prethodne analize tokova otpada, potrebnih kapaciteta, lokacija, logistike i troškova, ne mogu biti dokaz optimalnog rješenja.
Naglašava kako se broj postrojenja ne može određivati prema tome koliko dobro izgleda na prezentaciji, nego na temelju stručnih analiza i stvarnih potreba sustava.
8. Javno vlasništvo nad infrastrukturom nije jamstvo učinkovitosti
Kritizira i zahtjev da sva infrastruktura za gospodarenje otpadom bude u javnom vlasništvu, smatrajući da takav pristup više govori o ideologiji nego o stvarnim potrebama sustava.
Ističe kako ni europski propisi ni hrvatsko pravo ne određuju da je javno vlasništvo samo po sebi jamstvo kvalitetnog sustava. Privatni operator nije automatski špekulant, kao što ni javni operator nije automatski učinkovit.
Prema njegovu mišljenju, ključni kriteriji trebaju biti zakonitost, stručnost, nadzor, cijena i rezultati.
9. Uvoz otpada ne može se jednostavno učiniti neisplativim
Budiša smatra da prijedlog prema kojem bi Hrvatska trebala jednostavno učiniti uvoz otpada neisplativim pokazuje nerazumijevanje europskog prava.
Prekogranične pošiljke otpada uređene su europskim propisima, zbog čega Hrvatska ne može proizvoljno postavljati prepreke na zajedničkom tržištu.
Upozorava da bi Hrvatska, kada bi druge države postupale prema istom načelu, mogla imati ozbiljne probleme sa zbrinjavanjem opasnog otpada. Rješenje vidi u kvalitetnom nadzoru i sankcioniranju nezakonitosti, a ne u populističkim zabranama.
10. Tvrdnja da iza kante ne postoji javni sustav nije točna
Na kraju se osvrnuo i na tvrdnju da „iza kante nema javnog sustava“, koju smatra dobrim političkim sloganom, ali ne i realnim prikazom stanja.
Podsjeća da sustav već postoji kroz javnu uslugu, reciklažna dvorišta, centre za gospodarenje otpadom, Fond, jedinice lokalne samouprave i sustave posebnih kategorija otpada.
Priznaje da sustav nije dovršen niti je jednako učinkovit u svim dijelovima Hrvatske, ali smatra pretjerivanjem tvrditi da ne postoji. Vlada i nadležna tijela, dodaje, upravo rade na njegovu dovršavanju, izgradnji infrastrukture i rješavanju dugogodišnjih problema.
„Sustav se ne gradi od konferencije za medije do konferencije za medije“
Zaključno, Budiša naglašava kako nitko ne tvrdi da je hrvatski sustav gospodarenja otpadom idealan, ali smatra da postoji velika razlika između upozoravanja na probleme i stvaranja dojma da prije predstavljanja plana SDP-a i Možemo! nitko nije znao da Hrvatska treba više reciklirati, manje odlagati i graditi infrastrukturu.
Ističe kako Vlada Republike Hrvatske, Fond, jedinice lokalne samouprave i drugi dijelovi sustava već provode niz projekata usmjerenih upravo na rješavanje tih problema.
– Može i mora brže, ali sustav se ne gradi od konferencije za medije do konferencije za medije – poručuje.
Od SDP-a i Možemo! umjesto, kako kaže, još jednog popisa želja očekuje konkretne odgovore o cijeni pojedinih rješenja, analizama na temelju kojih su određeni potrebni kapaciteti, lokacijama budućih postrojenja, pravnim preprekama i načinu na koji će se sve to financirati.
– Papir, kao što znamo, trpi svašta. Zato bih od SDP-a i Možemo! umjesto još jednog popisa želja radije vidio ozbiljne odgovore: koliko njihova rješenja pojedinačno koštaju, a ne mahati milijardama, na temelju kojih analiza su određeni kapaciteti, gdje će biti smještena postrojenja, kako će riješiti pravne prepreke koje sami stvaraju i tko će sve to na kraju platiti. Tek tada možemo razgovarati o programu. Do tada je ovo više politička prezentacija nego ozbiljan plan gospodarenja otpadom – zaključuje Mirko Budiša, potpredsjednik HSLS-a.
Izvor: Priopćenje – Mirko Budiša, potpredsjednik HSLS-a
Foto: HSLS – skupstina.zagreb.hr / Ilustracija
