Vijest o odlasku glazbene legende Mate Miše Kovača rastužila je generacije njegovih obožavatelja. No, koliko dubok trag ostavljaju njegove pjesme, najbolje svjedoče upravo osobne i obiteljske priče. Jednu takvu, posebno toplu i emotivnu, napisala je desetogodišnja Petra Pavlinić, učenica 4.a razreda, posvetivši je svojem djedu Petru Kanešiću i uspomenama koje ih neraskidivo povezuju uz Mišinu glazbu.
Za malu Petru Mišo Kovač nikada nije bio samo glazbena zvijezda koju sluša na radiju ili gleda na televiziji. Njegove pjesme postale su dio njezina odrastanja, ali i posebna poveznica s voljenim djedom.
Sve je počelo kada je imala samo četiri godine. Dok su njezini vršnjaci uživali u crtanim filmovima, djed joj je pustio pjesmu „Svi pjevaju, a ja ne čujem“. Prepoznatljivi Mišin glas odmah joj je prirastao srcu, a od tada su njegove pjesme postale nezaobilazan dio njihovih zajedničkih trenutaka.
Mišine pjesme bile su dio svakog obiteljskog dana
Kako Petra opisuje u svojem pismu, Mišo se slušao svakoga dana, za Božić, Novu godinu i u brojnim drugim obiteljskim prigodama. Djed bi pojačao glazbu, a ona bi mu se ponekad pridružila u pjesmi.
„Svaki dan, Božić, svaka Nova godina, uvijek Mišo. Djed bi mi uvijek pojačao glas na Mišine hitove poput ‘Ostala si uvijek ista’, ‘Na tvojoj ruci prsten’, ‘Ako me ostaviš’, ‘Poljubi zemlju’… Ponekad bih i ja s njim zapjevala. Suze bi mu tekle na te pjesme, ali od sreće. Uvijek sam vidjela neko svjetlo mladosti u njegovim očima kada bi pjevao. To nisu bili samo tonovi i riječi, sve je to izlazilo iz dna njegove duše i srca“, napisala je Petra.
Posebno mjesto u njezinu sjećanju zauzima proslava djedova 70. rođendana. Tom su prigodom svi članovi obitelji odjenuli majice s Mišinim likom, a uz prigušena svjetla, dječji smijeh i dobro poznate pjesme nastala je uspomena koju Petra i danas čuva. Najviše pamti djedov iskreni osmijeh i sreću koja je ispunila njihov dom.
„Ostavio je pjesme, kazete, stihove i prekrasna sjećanja“
Vijest o odlasku glazbenog velikana rastužila je cijelu obitelj, a posebno djeda, kojemu su Mišine pjesme značile mnogo više od glazbe. No, Petra mu je svojim riječima pružila utjehu kakvu može donijeti samo iskrena dječja ljubav.
„Ali deda moj, ne brini, nije Mišo otišao samo tako. Ostavio je nešto iza sebe – pjesme, kazete, stihove, prekrasne tonove i povijest za našu malu državu. Ali ono najbitnije: ostavio nam je prekrasna sjećanja“, poručila je desetogodišnja Petra.
Njezino pismo puno je više od prisjećanja na omiljene pjesme jednog velikog glazbenika. To je priča o ljubavi unuke i djeda, o trenucima koji postaju najdragocjenije uspomene i o glazbi koja povezuje generacije.
A upravo je u tome i snaga Miše Kovača – njegove pjesme ne žive samo na pozornicama i radijskim postajama, nego i u obiteljskim domovima, u zajedničkom pjevanju, suzama radosnicama i uspomenama koje se prenose s koljena na koljeno. Zahvaljujući takvim trenucima, Mišin glas nastavit će živjeti i u srcima onih koji tek odrastaju.
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Izvor i foto: Privatni album
