Na ovogodišnjoj Smotri LiDraNo 2026. ponovno se pokazalo koliko je put do državne razine zahtjevan i neizvjestan. I dok brojni učenici na županijskoj razini predstavljaju iznimno kvalitetne radove, ograničen broj mjesta često znači da odluke ovise o nijansama koje nisu uvijek vidljive na prvi pogled.
Među radovima koji su ostavili snažan dojam svakako je komentar „Bez komentara – ali ipak komentar“ učenice 8. razreda Mihaele Nakić iz Osnovne škole Ivana viteza Trnskog u Novoj Rači. Iako nije prošao na državnu razinu, njezin tekst otvorio je važno i aktualno pitanje – kakav je danas jezik kojim govorimo i koliko se on mijenja pod utjecajem engleskih izraza u javnom prostoru.
Već prva rečenica, „Kad se vibe zaleti u kuhinju“, jasno uvodi čitatelja u temu na suvremen i upečatljiv način. Upravo kroz takav pristup učenica pokazuje kako su strani izrazi sve prisutniji u svakodnevici, osobito u medijima, ali i u govoru mladih. U tekstu ističe kako „govor koji slušamo svaki dan postupno postaje govor koji usvajamo“, čime upozorava na snažan utjecaj radija i drugih medija na način izražavanja.
Posebnu snagu tekstu daje osobna perspektiva i konkretni primjeri. U jednom trenutku autorica opisuje situaciju u kojoj baka, slušajući radio, zbunjeno pita: „Što on to govori? Zar više ne možemo reći naše riječi?“ Taj jednostavan prizor otkriva dublju dimenziju problema – jezik nije samo sredstvo komunikacije, nego i most između generacija.
Mihaela pritom ne odbacuje strane jezike, nego zagovara ravnotežu i svjesno korištenje hrvatskog jezika. Upozorava kako, ako govor postane mješavina hrvatskog i engleskog, takav način izražavanja s vremenom postaje „normalan“, čime se briše granica između prirodnog razvoja jezika i njegove pretjerane promjene. U tekstu nudi i konkretne primjere kako se strani izrazi mogu zamijeniti hrvatskima, čime dodatno potvrđuje promišljen i odgovoran pristup temi.
Snažne misli poput „Kad se jezik udalji od ljudi, ljudi se udalje od jezika“ dodatno produbljuju poruku, dok završnica jasno zaokružuje stav: „Jezik nije samo sredstvo sporazumijevanja. On je odraz poštovanja prema sebi i drugima.“
U vremenu brzih promjena i snažnog utjecaja medija, pitanje jezika postaje i pitanje identiteta, ali i odgovornosti onih koji ga svakodnevno koriste u javnom prostoru. Upravo zato, iako rad nije odabran za državnu razinu, njegova vrijednost ostaje neupitna.
Ovakvi tekstovi pokazuju da učenici promišljaju o suvremenim temama, razvijaju vlastite stavove i znaju ih jasno izraziti. Sudjelovanje na LiDraNu pritom ima važnu ulogu u poticanju kreativnosti, izražavanja i kritičkog mišljenja. Jer, kako je u radu istaknuto: „Jezik nije samo ono što govorimo. Jezik je ono što jesmo.“
Takvi radovi ne završavaju na Smotri – oni nastavljaju živjeti u svakodnevnom govoru, u razmišljanju i u načinu na koji biramo riječi koje nas predstavljaju.
Tekst i foto: Ante Ferk – učitelj hrvatskoga jezika
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
