Potpis koji može značiti sigurnost ili gubitak doma: Što starije osobe moraju znati prije ugovora o uzdržavanju

U vremenu kada starost za mnoge više ne znači mir, nego neizvjesnost, pitanje tko će se brinuti za nas kada više ne budemo mogli sami postaje jedno od ključnih životnih pitanja. Sve veći broj starijih osoba žive sami– bez djece u blizini, bez svakodnevne pomoći obitelji, suočen s rastućim troškovima života, visokim cijenama domova i dugim listama čekanja za institucionalnu skrb.

U takvim okolnostima, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju mnogima se nameću kao logično rješenje. No, postavlja se pitanje – predstavljaju li oni doista sigurnost ili mogu postati zamka iz koje se teško izlazi?

O jednoj od najosjetljivijih tema starije dobi, raspolaganju imovinom u zamjenu za skrb, razgovarali smo s mag. iur. Miljenkom Radović. Sugovornica upozorava kako starije osobe često nisu dovoljno informirane te da se oporuka i dalje prečesto predstavlja kao jedini način raspolaganja imovinom. Istodobno, o ugovorima o uzdržavanju govori se premalo ili prekasno, kada su odluke već donesene ili mogućnosti sužene.

Upravo zato ova tema otvara niz važnih pitanja o pravnoj sigurnosti, informiranosti i zaštiti starijih osoba u sve izazovnijim životnim okolnostima. Koliko su danas zapravo česti ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, pojasnila nam je mag. iur. Miljenka Radović.

– Mišljenja sam da starije osobe nisu dovoljno upoznate s prednostima sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Usporedo sa sklapanjem ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, čest način raspolaganja imovinom i dalje je oporuka. Starijim osobama oporuka se često predstavlja kao jedini način raspolaganja imovinom i istovremeno kao sigurnost za kvalitetnu brigu u starosti. U posljednjih desetak godina porastao je broj sklopljenih ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u odnosu na broj sklopljenih oporuka. Ne postoje podaci o broju sklopljenih ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, ali je izmjenama Zakona o obveznim odnosima iz 2024. godine uveden nacionalni Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Navedeni registar vodi Hrvatska javnobilježnička komora, što će omogućiti praćenje broja sklopljenih ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Tko se najčešće odlučuje na sklapanje takvih ugovora?
– U pravilu o sklapanju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju razmišljaju osobe bez bliže rodbine, odnosno osobe koje žive same. Bez obzira na njihove socijalne kontakte, svjesne su da moraju osigurati sigurnu starost, a ujedno i kvalitetno raspolagati svojom imovinom. Ako su uz to još i osobe s invaliditetom, tada još ranije žele riješiti svoj status.

Što ljude najčešće potiče na sklapanje ovakvih ugovora?
– Osnovno je egzistencijalno pitanje kako proživjeti svoje stare dane, a činjenica je da je životni vijek stanovništva sve duži, tako da se taj problem javlja kod većeg broja osoba. Jedan od većih životnih problema je usamljenost, koja nije tipična samo za starije osobe. Isto tako, tu je i pitanje porasta troškova života, a oni su vezani i uz potrebu liječenja starijih osoba. Kada govorimo o nedostatku institucionalne pomoći, tu se prvenstveno misli na porast cijene smještaja u domovima za starije osobe. Porast cijena vezan je uz nedostatak domova u vlasništvu županija, odnosno jedinica lokalne samouprave, koji bi mogli osigurati uslugu po pristupačnoj cijeni, adekvatnoj visini mirovina.

Koje su ključne razlike između doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja?
– Osnovna i najbitnija razlika između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju jest trenutak prijenosa imovine, u pravilu nekretnine, na davatelja uzdržavanja. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju to je u trenutku sklapanja ugovora, dok je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon smrti primatelja uzdržavanja.

Koliko je teško raskinuti ugovor ako skrb izostane?
– Navedena situacija javlja se prvenstveno kod sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tada nekretnine prelaze na davatelja uzdržavanja u trenutku sklapanja tog ugovora. Osnovno pitanje je sam raskid tog ugovora. On se u pravilu ne raskida sporazumno, nego je za to potrebna pravomoćna odluka suda, a znamo kako naše sudstvo funkcionira. Primatelj uzdržavanja traži raskid ugovora kada ostaje bez skrbi, a dom i nekretninu nema već samim sklapanjem takvog ugovora. U velikom broju slučajeva primatelj uzdržavanja umre prije nego što se sudski raskine takav ugovor.

Koje su najčešće zlouporabe u praksi?
– Zlouporabe ugovora mogu biti i s jedne i s druge strane, ali su najčešće kod davatelja uzdržavanja. Davatelj uzdržavanja prestaje s onim oblikom pomoći i uzdržavanja koje je obećao prilikom sklapanja ugovora, a što je različito od slučaja do slučaja. Može se raditi o potrebi pomoći u kući, brizi o liječenju, njezi, dostavi namirnica, plaćanju troškova, plaćanju boravka u domu, zajedničkom životu i slično. Još je gora situacija kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tu je osnažena pozicija davatelja uzdržavanja, koji to iskorištava i stalno postavlja pitanje: „Ti si mi prenio nekretninu, pa što još hoćeš?“

Postoji li danas sustav nadzora nad izvršavanjem obveza iz tih ugovora?
– S obzirom na stalne probleme i zlouporabe ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, zakonodavac je ipak napravio određene promjene u provođenju istih. Jače je istaknuta uloga javnih bilježnika, koji su dužni prilikom sklapanja ili ovjere ugovora prije svega pročitati isti te detaljno i ugovarateljima razumljivim riječima upozoriti na prava i obveze koje proizlaze iz ugovora. Dodatno trebaju provjeriti neposrednim pitanjima jesu li obje ugovorne strane razumjele prava i obveze koje za njih proizlaze iz ugovora. To je posebno istaknuto kod sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Javni bilježnik dodatno je dužan upozoriti na trenutak prijenosa vlasništva te objasniti ugovarateljima razliku između ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Isto tako, dužan je ukazati na prednosti osnivanja osobne služnosti i pridržaja prava stvarnog tereta. Uveden je institut osobne služnosti, i to služnosti stanovanja koja se upisuje u zemljišne knjige, što znači da se na nekretnine koje prelaze u vlasništvo davatelja uzdržavanja upisuje pravo služnosti. Također, primatelj uzdržavanja može odrediti da se u njegovu korist na nekretnini osnuje stvarni teret uzdržavanja. To su značajne novosti koje ipak ograničavaju preprodaju nekretnina koje su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Novost je i u tome što su dane naznake što sve može biti sadržaj ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Potrebno je odrediti mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovu stambenom prostoru, u stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, u specijaliziranoj ustanovi ili u drugom odgovarajućem smještaju), obvezu prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba, kao i snošenje troškova režija i pogreba primatelja uzdržavanja. Uvedeno je i ograničenje u broju sklopljenih ugovora koje može imati davatelj uzdržavanja, i to istodobno s najviše tri primatelja uzdržavanja. Broj sklopljenih ugovora provjerava se u Registru ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju prilikom ovjere ili sklapanja ugovora. U Registar se upisuju podaci o sklopljenom ugovoru, izmjeni ugovora, raskidu ugovora, pokrenutom postupku radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnosti ili poništenja ugovora, načinu pravomoćnog okončanja postupka te prestanku obveza po ugovoru ispunjenjem.

Na što građani trebaju posebno paziti prije potpisa? Koliko detaljno ugovor treba opisivati obveze?
– Osnovno je da vode računa o vremenu prijenosa nekretnine na davatelja uzdržavanja. Isto tako, trebalo bi specificirati obveze davatelja uzdržavanja koliko je to najviše moguće. Poželjno je točno odrediti obveze koje traži primatelj uzdržavanja. Međutim, te obveze moguće je precizno odrediti u trenutku sklapanja ugovora, a životne situacije se mijenjaju. Ovi ugovori sklapaju se na neodređeno vrijeme te su promjene očekivane, pa je poželjno da se u promijenjenim okolnostima sklope izmjene i dopune ugovora.

Koje biste zakonske izmjene odmah predložili?
– Određene zakonske izmjene, koje sam prije napomenula, donesene su u cilju zaštite primatelja uzdržavanja. Ono što bi bilo bitno promijeniti jest radikalna izmjena zakona, i to na način da se briše institut dosmrtnog uzdržavanja. On unosi zabune i stvara podlogu za zlouporabe. Činjenica je da je taj institut uveden naknadno i da stvarno nema potrebe da ostane u našem sustavu.

Što biste poručili starijim osobama koje razmišljaju o potpisivanju takvog ugovora?
– Ne treba izbjegavati sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Oni ipak pružaju određenu sigurnost i primateljima i davateljima uzdržavanja. Ako su sklapani i u cilju osiguranja vlasništva nad nekretninama koje će davatelj uzdržavanja steći nakon smrti primatelja uzdržavanja, ne mogu se pobijati. Promjene koje su donesene ipak daju veću razinu sigurnosti i zaštitu od zlouporaba.