Najčešća dilema jest strah da će pozivanje svećenika značiti “kraj”, jer mnogi i dalje pogrešno nazivaju bolesničko pomazanje “posljednjom pomasti”, kaže fra David Sedlar.
Palijativna skrb nije samo briga za tijelo, nego i za dušu. U suradnji zdravstvenih djelatnika i duhovnika rađa se cjelovit pristup čovjeku — onaj koji poštuje njegovu fizičku, emocionalnu i duhovnu dimenziju. Duhovna skrb pomaže bolesnicima da pronađu mir, obiteljima da se nose s gubitkom, a svećenicima da prodube svoje poslanje u službi života i vjere.
O važnosti duhovne dimenzije u palijativnoj skrbi razgovarali smo s fra Davidom Sedlarom, gvardijanom i župnikom župe sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru, koji već godinama pastoralno djeluje među teško bolesnima — u bolnicama, domovima za starije i obiteljima koje prolaze kroz teške životne trenutke.
„Duhovnost u palijativi pomaže čovjeku da se pripremi za susret s Bogom“

– Duhovnost u palijativnoj skrbi ima iznimno važnu ulogu, osobito za nas vjernike. Kada čovjek dođe na palijativu, u hospicij ili ostane kod kuće očekujući kraj života, potrebno mu je mnogo više od lijekova i fizičke pomoći. Tada duhovna podrška postaje most između patnje i prihvaćanja, između boli i nade. Kroz razgovor, bolesničko pomazanje i ispovijed, svećenik pomaže čovjeku da spremno prihvati bolest i žrtvu, poput Krista, kako bi u vječnosti pronašao mir i ljubav – pojašnjava fra Sedlar.
„Svećenik donosi mir i osjećaj da čovjek nije sam“
Duhovna skrb u praksi, kaže fra David, odvija se jednostavno, ali s dubokim značenjem.
– Na poziv bolesnika ili obitelji, svećenik dolazi u bolnicu, hospicij ili dom, udjeljuje sakramente ispovijedi i bolesničkog pomazanja te zajedno s njima moli. Ti su trenuci posebni – donose mir, utjehu i svijest da čovjek nije sam u svojoj patnji. Duhovna skrb nije samo u sakramentima, nego i u razgovoru, suosjećanju i tišini. To je prisutnost koja daje snagu i bolesniku i obitelji – ističe.
„Bolesničko pomazanje nije sakrament smrti, nego života i ohrabrenja“
Fra David naglašava kako i dalje postoji pogrešno shvaćanje u narodu.
– Mnogi se boje pozvati svećenika jer misle da to znači kraj. No, bolesničko pomazanje nije „posljednja pomast“, nego sakrament života. Njegova svrha je dati bolesniku snagu, povjerenje i mir, da se prepusti Božjoj volji – jer ne znamo ni dana ni časa kada će nas On pozvati k sebi.
„U tišini i molitvi obitelji nalaze utjehu“
Duhovnik ne pruža utjehu samo bolesnicima, nego i njihovim obiteljima koje prolaze kroz proces gubitka.
– Najvažnije je slušati i suosjećati. Ljudi u tim trenucima trebaju nekoga tko ih neće osuđivati, nego tko će jednostavno biti uz njih. Često nije potrebna riječ – dovoljno je biti prisutan u tišini i molitvi – kaže fra David.
Dostojanstvo do posljednjeg daha
– Duhovna podrška pomaže bolesniku da osjeti kako nije zaboravljen, nego voljen i poštovan do posljednjeg daha. To je srž ljudskog dostojanstva – poručuje fra Sedlar.
Suradnja liječnika i svećenika – put prema cjelovitoj skrbi
Suradnja između zdravstvenih djelatnika i svećenika, kaže, ključna je u palijativi.
– Kada obje strane razumiju svoju ulogu, tada bolesnik prima potpunu skrb – i za tijelo i za dušu. Zdravstveni djelatnici liječe, a duhovnici tješe i ohrabruju. Zajedno, oni čine ono najvažnije – vraćaju čovjeku mir.
„Duhovna podrška treba doći odmah, ne tek na kraju“
Fra David apelira da se duhovna skrb ponudi već pri samom početku liječenja.
– Nema potrebe čekati pogoršanje stanja. Duša traži mir od samog početka bolesti. Najvažnije je da bolesnik zna da mogućnost duhovne skrbi postoji – hoće li je prihvatiti, njegova je odluka, ali mora znati da nije sam.
„Svaki susret s bolesnikom jača vjeru u uskrsnuće“
Na kraju, fra David priznaje kako i svećenici kroz palijativu duhovno rastu.
– Palijativa nas uči strpljenju, suosjećanju i vjeri. Kad vidimo čovjeka koji, iako svjestan blizine smrti, zrači mirom – i nama postaje lakše. Svaki takav susret potvrđuje da život ne završava smrću, nego prelazi u puninu Božje ljubavi.
Palijativna skrb, u kojoj se medicinska i duhovna briga isprepliću, vraća smisao ljudskosti i suosjećanja. U trenucima kada tijelo slabi, a duša traži mir – riječ, molitva i prisutnost često znače više od terapije. Jer, kako kaže fra David Sedlar:
– Duša je bitnija od tijela – a istinski mir dolazi tek kada i jedno i drugo pronađu svoje mjesto u Božjim rukama.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 06/25 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Promocija zdravlja i poticanje zdravstvene kulture -Multidisciplinarni pristup skrbi za palijativne bolesnike: Ublažavanje patnji u svakodnevnom životu
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala Bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala Bjelovar.info
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Foto: Bjelovar.info





