Bjelovarčanin Dario Jurčević 30-godišnji je fotograf. Njegove fotografije plijene pažnju, a on je za portal Bjelovar.info otkrio kako je sve krenulo, čime se sve bavi i zašto baš fotografija… Fotografijom se počeo baviti kroz novinarstvo. Završio je studij Novinarstva na Sveučilištu Sjever u Koprivnici, no ubrzo je shvatio kako novinarstvo nije ono čime se želi baviti.
– Novinar sam i završio sam novinarstvo u Koprivnici. Planirao sam biti sportski novinar, no onda sam vjerojatno trebao otići raditi u Zagreb, a u to vrijeme mi Zagreb nije bio na listi omiljenih destinacija. Sama ljubav prema fotografiji je započela kada sam se počeo baviti novinarstvom. Radio sam u lokalnom mediju i to mi je brzo postalo dosadno. Imam taj problem da moram stalno učiti nešto novo. Imao sam odlične kolege fotografe, a ja sam onaj tip osobe koji će stalno ispitivati i gnjaviti dok ti ne iscrpim svu energiju i dok ne naučim raditi ono što i ti znaš raditi. Krenulo je s običnim pressicama i brzo sam pohvatao vještine s fotoaparatom. Nisam si dao mira, želio sam da te fotografije i lijepo izgledaju. Imali smo alate za uređivanje fotografija pa sam se malo počeo igrati u tome. Pohvatao sam osnove, ali nisam bio zadovoljan niti s osnovama – započinje Dario svoju priču o fotografiji.
Kao novinar je radio u Varaždinu u kojem je pronalazio lijepe lokacije za fotografiranje. Danas kada pogleda te stare fotografije vidi napredak koji je postigao.
– U vrijeme dok sam bio novinar uvijek sam tražio lijepe lokacije gdje je priroda. Radio sam landscape fotografije i to mi se jako svidjelo. Mogao sam sate i sate provesti uređujući jednu fotografiju. To su bili počeci. Znao sam pronaći te fotografije tri četiri godine kasnije, ponovno ih urediti i onda su puno bolje izgledale. Tek tada vidiš koliko si napredovao i onda si zadovoljan – dodaje.
Nakon upoznavanja s osnovama fotografije počeo je koristiti YouTube tutorijale kako bi usavršio svoje znanje te je upravo ta platforma njegov glavni izvor znanja.
– Počeo sam koristiti YouTube tutorijale gdje učiš neke nove trikove. To sad već traje nekih pet do šest godina i dan-danas znam upaliti neki novi video od poznatijeg fotografa i svaki put se može naučiti nešto novo, pogotovo s implementacijom umjetne inteligencije. Sada je još lakše uređivati fotografije, ali i to se mora naučiti – pojašnjava mladi fotograf.
Otkrio nam je boji li se da će jednog dana umjetna inteligencija zamijeniti, primjerice, upravo fotografe.
– Određeni strah postoji u svakom polju kada je u pitanju umjetna inteligencija. No, po meni umjetna inteligencija, dok sam ja živ, neće nikada u potpunosti zamijeniti čovjeka. Dan-danas postoje neke fotografije koje su bile na određenim natjecanjima i odnijele pobjedu, ali na kraju se skužilo da je to ipak umjetna inteligencija jer ona ne može u potpunosti kopirati ono što ljudsko oko može vidjeti. Meni to dolazi kao pomoć u uređivanju samih fotografija – kaže nam.
Smatra kako se određeni poslovi najbolje usavršavaju kroz svakodnevan praktičan rad.
– Da me se sada pita ne bih upisivao fakultet. Da se mogu vratiti u svoju 18./19. godinu radije bih završio neki tečaj u vezi onoga što me zanima i samostalno razvijao svoje vještine. Današnje doba se bazira na digitalizaciji i mislim da je to budućnost. Najbitnija je praksa – smatra.
Dario najradije fotografira prirodu, ali i životinje. Uz to, nisu mu strana ni fotografiranja događanja kao što su, primjerice, krštenja.
– Jedno vrijeme smo planinarili i jako su mi se svidjele te fotografije. Kupio sam si objektiv koji je odličan za portrete i napravio nekoliko fotografija svojih mačaka i peseka. Bio sam jako zadovoljan kontrastom boja i načinom na koji sam uredio. Primijetio sam interes i drugih ljudi te da je i njima to super, da im lijepo izgleda. Svatovski fotografi su najčešći u Hrvatskoj pa sam se htio bazirati na nešto što nije toliko često pa sam probao sa životinjama. Nastavio sam u tom smjeru, ali se ne ograničavam. Radim i ostalo. Zovu me za fotografiranje krštenja, no nisam po tome poznat – pojašnjava.
Mladi fotograf ima stil koji rado njeguje.
– Volim nježne boje. Često smanjujem saturaciju da sve izgleda nježnije. Lakše je dugotrajnije gledati u fotografiju koja ima nježnije boje od one koja pršti žarkim bojama. I meni su nježnije boje ljepše. Puno fotografa pratim i volim vidjeti različite stilove – dodaje.
Osim prirode i životinja imao je priliku fotografirati i neke poznate osobe.
– Igrom slučaja se dogodilo da sam upoznao pjevačicu Kim Verson i Daria Duvnjaka koji svira za Crvenu jabuku, a sada je izbacio svoj vlastiti album. Bio je jako zadovoljan tim fotografijama. Veliki mi je izazov bio fotografirati Kim Verson jer je ona zahtijevala određeni stil kojim ja ne uređujem fotografije i to za svoj novi singl „We can fly“. Ona je htjela retro fotografije, gdje su tople boje i koje su zrnaste. To mi je bio najveći izazov koji sam prihvatio – kaže.
Zanimljivo je kako Dario ima otvoren obrt „PlayFrame“ za izradu videoigara što mu je trenutno primarna djelatnost. U obrt je uključena i sama fotografija koja mu nije samo hobi, a ima planove i za dalje.
– Trenutno sam obrtnik. No, imam veće ambicije od toga. Obrt sam otvorio za izradu videoigara jer sam završio edukacija od šest mjeseci gdje sam učio raditi u alatu koji se zove Unity te smo učili raditi u programskom jeziku C sharp. Radim kao vanjski suradnik za neke manje startup firme gdje radim na manjim projektima. No, gaming industrija u Hrvatskoj nije još toliko razvijena i nekom svom životnom vijeku ne vidim da će mi to stalno biti primarna djelatnost. Završio sam i edukaciju za UX dizajnera tako da širim horizonte svojih znanja. Cilj mi je kroz neko vrijeme raditi kao UX dizajner. S fotografijom ću se sigurno nastaviti baviti do kraja života jer je to ljubav koja ne vjerujem da će umrijeti – otkriva nam svoje planove.
Pojašnjava kako je izrada videoigara vrlo kreativan posao, ali ujedno riskantan.
– To je jako kreativan posao. Nije to samo programiranje. To uključuje level dizajn, osmišljavanje cijele videoigre, priče, ima tu i crtanja… Jako puno znanja treba uložiti u izradu, a mala ja nagrada na kraju dana. Jako je riskantno jer ti nemaš garanciju da će tebi ta videoigra uspjeti. Pogotovo na jako zasićenom tržištu videoigara koji je danas. Teško je doći do nekih novih inovativnih ideja – pojašnjava.
Ima šarolik put vezan uz videoigre.
– Dok sam završio edukaciju o izradio videoigara bili smo na dva natjecanja koja traju 48 sati, a zovu se Global Game Jam. Održava se u Novskoj i prvi put kada smo otišli na to natjecanje bili smo prvi. Na ovom zadnjem koji je bio u siječnju smo bili treći. Jako sam ponosan – prepričava.
Uz svakodnevno bavljenje fotografijom i izradom videoigara svoje slobodno vrijeme provodi igrajući društvene igre.
– Nisam okorjeli obožavatelj društvenih igara, ali moj prijatelj je. On me uveo u taj svijet. Krenuli smo s Catanom, no to mi je brzo postalo dosadno jer je igra zapravo vrlo jednostavna. Onda smo krenuli sa zahtjevnijim igrama. Uz njega sam upoznao društvo koje voli društvene igre pa se nalazimo na tjednoj ili mjesečnoj bazi. Na kraju dana nije bitno tko pobijedi već samo to druženje i izmjene tema – rekao nam je za kraj svestrani Dario Jurčević.
Više radova kreativnog Bjelovarčanina možete potražiti na njegovom Facebook i Instagram profilu.
Foto: Bjelovar.info-arhiva i Dario Jurčević portfolio
