BUDI IM OBITELJ
Bude li išlo sve po planu i zaista u Hercegovcu uskoro proradi prvi dom za nezbrinutu djecu, bit će to olakšanje za sustav koji, nažalost, puca po šavovima kada je u pitanju smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Osim što mjesta nema u institucijama, premali je i interes hrvatskih građana za udomiteljstvom takve djece. U našoj županiji svega se dvadesetak obitelji odvažilo na udomiteljstvo, s tim da je među njima i priličan broj onih koji su s udomljenom djecom rodbinski vezani. Pogubna je to činjenica koja dosta govori i o našoj empatiji, ali i o mnogim drugim problemima sustava koji očito nema ili ne zna pronaći načine kako puno više dječjih života učiniti sretnijima. Da je udomiteljstvo najbolji oblik neinstitucionalne skrbi izvan vlastite, biološke obitelji kojom se djetetu pruža obiteljska skrb i odgoj, potvrđuju i stručnjaci.
Dijana Hodak, socijalna radnica u Obiteljskom centru, Područnoj službi bjelovarsko-bilogorskoj to potvrđuje i ističe kako svi koji se odluče na tu humanu gestu nisu sami. Ujedno, uspoređuje djecu nekada i danas.
– Oduvijek radimo s udomiteljima, samo na drugačiji način. Mi smo oduvijek bili oblik podrške i prevencije određenih poteškoća na koje udomitelji mogu naići u radu s djecom. Današnji izazovi u odgoju sve djece pa onda i one bez valjane roditeljske skrbi koji su smješteni u udomiteljske obitelji su izazovi koje donosi Internet, tehnologija, a to je nezainteresiranost, nemotiviranost za rad i za učenje. Današnja djeca misle da je do svega lakše doći i ne vide smisao zašto se truditi i više raditi. Zbog toga imamo i problem s motivacijom za školu. Djeca su se malo izgubila u svemu jer vide da se na laki način dolazi do zarade. Motivacija i agresivnost kod djece koja su udomljena i proživjela traume je također problem, a gubitak biološke obitelji im stvara traumu. Djeca reagiraju na razne načine, bilo pasivnom, bilo izravnom agresijom i stalno se treba nositi s tim i pomagati im u regulaciji njihovih emocija i načina kako će ih pokazivati – kaže Hodak i napominje kako udomitelji na raspolaganju u Obiteljskom centru imaju tim od petero stručnjaka, a uskoro dobivaju i pojačanje.
Posao udomitelja
– Imamo kompletni tim od logopeda, defektologa do psihologa, socijalnih radnika, psihoterapeuta. Udomitelje uvijek pozivamo da nam se jave čim problem iskrsne. Bolje da to riješimo zajedno nego da problem naraste jer problemi ne mogu nestati ako se ne rješavaju – ističe Hodak.
Odlučili su se i za kampanju, zajedno s kolegama iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kako bi i u izravnom kontaktu s građanima promovirali posao udomitelja. Okupili su se na bjelovarskoj tržnici, a slične izlaske planiraju u kontinuitetu.
– Za sada se nekako snalazimo, ali nam je kroz godine jako opao broj udomitelja. Potrebe su nam višestruke i zaista smo u nezavidnoj situaciji. Jako malo imamo udomitelja u našem kraju. Usto, oni smještavaju djecu i iz drugih županija, najviše dalmatinskih. Tamo se ljudi bave turizmom, a ne udomiteljstvom pa dosta korisnika gravitira na smještaj ovdje. Nadamo se da će nakon naših kampanja biti više odlučnih građana koji imaju mogućnosti, ali prije svega želje da pomognu djeci i omoguće im dostojnije odrastanje, a mi ćemo dati sve od sebe da im u tome pomognemo – napominje Aleksandar Kolondžić, psiholog u timu za udomiteljstvo Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar.
Naknade i opskrbnine
Udomitelj može biti bilo koja osoba koja ima poslovnu sposobnost i zadovoljava određene zakonske uvjete, poput onih da nije starija od 60 godina ili primjerice kažnjavana za određene prijestupe. Mora podnijeti zahtjev Hrvatskom zavodu za socijalni rad koji nakon obrade donosi rješenje i izdaje dozvolu. Udomitelj može biti i samac, samo je u tom slučaju ograničen broj osoba koje može primiti. Važno je znati i da udomiteljska obitelj mora imati izvor prihoda nevezan uz udomiteljstvo, a, naravno, za svoju plemenitost dobiva nagradu.
– Naknade su rasle i za udomljavanje djeteta do treće godine života opskrbnina iznosi 404 eura, od treće do sedme godine života 416 eura, a za dijete od sedme godine života i mlađu punoljetnu osobu do završetka redovnog školovanja je 456 eura. Važno je razgraničiti opskrbninu i naknadu za rad udomitelja. Opskrbnina je iznos koji udomitelj dobije za smještenog korisnika, a naknada za rad je naknada koju on dobije za svoj rad. Naknada iznosi 216 eura po djetetu kod udomitelja koji se bavi tradicionalnim udomiteljstvom, a naknada za standardno udomiteljstvo, kao zanimanje, iznosi 640 eura – iznio je Kolondžić tek neke iznose koji pripadaju udomiteljima.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala Bjelovar.info
