„Povijest Roma na bjelovarsko-bilogorskom području“ naziv je izložbe koja je otvorena sve do 15. srpnja ove godine u predvorju Državnog arhiva u Bjelovaru. Na taj način, a uz Međunarodni dan arhiva, ova institucija nastoji arhivsko gradivo približiti svim zainteresiranima. Da je ono bogato i kada je u pitanju nacionalna manjina svjedoči doktor znanosti Danijel Vojak s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, koji romsku kulturu i jezik, njihov doprinos životu hrvatskog naroda, istražuje 20 godina. Upravo je on autor ove bjelovarske izložbe.
– Povijest romskog naroda iznimno je zanimljiva i prepuna dinamičnih procesa. Povijest Roma započinje u Indiji, njihovoj predomovini, iz koje su se iseljavali u brojnim migrantskim smjerovima kroz povijest. Kao i kod drugih naroda, njihove migracije bile su uzrokovane nepovoljnim političkim, vojnim i gospodarskim prilikama. Zbog toga su u 14. stoljeću masovno naseljavali europsko područje. Na bjelovarsko-bilogorskom prvi se put u povijesnim izvorima spominju u prvoj polovini 15. stoljeća i to na području Garića – govori o počecima doseljavanja Roma na naše područje dr. Vojak.
Na istraživanje o povijesti Roma na bjelovarsko-bilogorskom području ga je, kaže, ponukalo poznanstvo s Goranom Đurđevićem, jednim od prvih Roma u Hrvatskoj koji je završio fakultet, a bilo je to početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Obitelj Gorana Đurđevića posebna je i po tome što je među rijetkima koja je uspjela preživjeti genocid.
– Sada govorimo o više od šest stoljeća prisustva Roma na ovom području i ne možemo govoriti o povijesti ovog područja bez da imamo na umu i u obzir ne uzimamo doprinos Roma u kulturnom, gospodarskom, političkom i drugom životu. Njihova povijest kao i povijest drugih Roma izvan ovog područja bila je često obilježena progonima, stradanjima, nerazumijevanjima, pokušajima asimilacije. Posebno je to bilo izraženo za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su ustaške vlasti na ovom i drugim područjima tadašnje Nezavisne države Hrvatske provele genocid. Goran Đurđević i njegova cijela obitelj uspjela je preživjeti. Takvih je obitelji bilo malo i u znak sjećanja na takvo stradanje i činjenicu da su se Romi uspjeli održati na ovom području postavljena je ova izložba koja pokazuje na koji način su Romi kroz povijest bili integrativni dio društvene, kulturne i gospodarske sredine ovog područja – ističe dr. Vojak.
Iz njegovog istraživačkog rada, a prezentiranom na 11 banera postavljenih u Državnom arhivu u Bjelovaru, doznajemo kako je na širem bjelovarsko-bilogorskom području 1931. ukupno popisano 2605 Roma, što je činilo oko 18 posto ukupnog broja popisanih Roma u Savskoj banovini. Na ovom su se području u znatnoj mjeri bavili trgovinom domaćih životinja, konja, sitnim obrtom, poput izrade korita, drvenih proizvoda za kućanstvo te poljoprivredom i sviranjem.
– Nakon Drugog svjetskog rata Romi na bjelovarsko-bilogorskom području dobivaju dio zemljišta kao dio politike agrarne reforme, primjerice na području općine Veliki Grđevac. Od 1960.-tih primjetno je iseljavanje dijela Roma s ovog područja kao dio radne emigracije u zapadnoeuropske države. Romi su i na ovom području većinom živjeli u teškim stambenim uvjetima, a znatan dio njih bio je nezaposlen i nedovoljno obrazovan – navodi dr. Vojak.
No, danas je, ističe, situacija puno bolja. Sve je više obrazovanih i visokoobrazovanih Roma, a veseli ga i činjenica da se polako budi i zainteresiranost škola za detaljnijim upoznavanjem svojih učenika s romskom poviješću i kulturom.
– Bio sam u nekoliko škola, prije šest godina, i izuzetno je dobro prihvaćeno i odabir je ključan ne samo tamo gdje Romi žive, nego i tamo gdje su stradali. To je vrlo važno za očuvanje kulture sjećanja. U prethodnim mojim projektima je bio naglasak na genocidnom stradanju Roma u Drugom svjetskom ratu. Sada sam htio proširiti priču i pokazati bogatstvo i kulturu na ovom području. Ovdje ima dosta političke, društvene povijesti. Premalo je nažalost prisutna povijest toga naroda u udžbenicima, samo njihova prisutnost u Drugom svjetskom ratu. Ne zna se da Romi ovdje žive skoro sedam stoljeća, ne zna se njihov kulturni, gospodarski doprinos ovom području i kulturi hrvatskog naroda, ali kreće se. Puno je bolja situacija sada nego prije 20 godina kada sam počinjao istraživati. Puno je više obrazovanih Roma, puno je više romske inteligencije – zaključuje dr. Vojak.
Autoricu ovog članka najviše je pak dojmio na izložbi u Državnom arhivu izloženi tekst iz Bjelovarskog lista iz 1992. godine. Njegov autor je Zoran Đurđević koji je, očito tih mjeseci, donosio crtice iz svoga romskog života.
– Sa svojim ocem najviše sam volio putovati u Koprivnicu na sajam, početkom ljeta i jeseni. Tada bismo putovali mostovskim krajem koji je bogat trešnjama i grožđem. Uvijek nas je bilo puna kola djece. Pjevali smo prilikom prolaska kroz šumu, tako da se stjecao dojam da šuma pjeva s nama. Pjevale su se najljepše romske pjesme, protkane bilogorsko-podravskim obilježjem. Moj otac Stjepan rado govori o romskom životu od prije dvadesetak godina. Bilo je to teško, a ipak lijepo vrijeme. U kući nije bilo ničega. S jednom žlicom jela je cijela obitelj. Otac, majka i brat. Nadničarilo se cijeli dan za ćup mlijeka. Težak je bio taj naš ciganski život, teži nego što ljudi misle, govorio je moj otac. Iz Lipovog Brda po cičoj zimi vozio je drvo. Od hladnoće drvo je pucalo. Imao je velike kočijaške saonice. Pod noge bi stavio ugrijanu ciglu i kretao na put. Kad bi se vraćao iz Bjelovara, bio bi sav promrzao. Prilikom skidanja čizmi s nogu, nokti bi ostajali u njima – napisao je Rom Zoran Đurđević za Bjelovarski list 6.2. 1992. godine.
I to je tek mali djelić arhivske građe s kojom se možete upoznati svratite li na izložbu koja je do polovine srpnja postavljena u predvorju Državnog arhiva u Bjelovaru.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka
