Njihovi su zadaci i aktivnosti koje su odrađivali tijekom dva tjedna bili usko vezani za gerijatrijsku i palijativnu njegu, a uz skrb o starijim osobama učenici su upoznali njihovu svakodnevnu rutinu uz obvezno pridržavanje mjera zaštite na radu te komunikaciju s korisnicima ustanova, ali i njihovim obiteljima te kolegama na radnom mjestu.
Komunikacija u skrbi za bolesnike, kako prepoznati palijativnog bolesnika, zanimanje mladih za bolesnike kojima je život okrenuo leđa, samo su neke od tema o kojima je u našem društvu potrebno češće govoriti. Sve smo stariji i sve češće smo suočeni s problemom kako sugrađanima treće životne dobi ostatak života učiniti što lakšim i odlazak učiniti što bezbolnijim. Kako to rade u naprednijim i bogatijim zemljama priliku vidjeti imali su učenici bjelovarske Medicinske škole koji su dva tjedan u veljači odrađivali praksu u Dublinu. Inače, provodeći tek manje istraživanje, među učenicima zagrebačke pak medicinske škole i gimnazije o palijativnoj skrbi, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu došli su do spoznaje da je potrebno omogućiti kontinuirano obrazovanje o skrbi za palijativnog bolesnika osobito u medicinskim školama, budući da se životni vijek stanovništva produljuje. Palijativna skrb jest skrb za cijelu osobu, u smislu očuvanja njenog digniteta i cjelovitosti. Usmjerena je na ublažavanje patnje, te očuvanje najbolje moguće kvalitete života sve do smrti. Ta skrb ne obuhvaća samo tu osobu, već i one koji je vole. Upravo na tom tragu vrijedna su iskustva, pa maka i za samo dva tjedna boravka, iz dalekog Dublina donijeli i učenici bjelovarske medicinske škole. Njih 12 početkom godine prikupilo je vrijedna iskustva u tamošnjim ustanovama za skrb o starijim i nemoćnim osobama u okviru svoje struke i u pratnji dodijeljenih im mentora. Njihovi su zadaci i aktivnosti koje su odrađivali tijekom dva tjedna bili usko vezani za gerijatrijsku i palijativnu njegu, a uz skrb o starijim osobama učenici su upoznali njihovu svakodnevnu rutinu uz obvezno pridržavanje mjera zaštite na radu te komunikaciju s korisnicima ustanova, ali i njihovim obiteljima te kolegama na radnom mjestu.
– Osim što nikada toliko daleko nisam bio od kuće, odlazak u Dublin pružio mi je posve novo iskustvo i kada je moja struka u pitanju. Stil života kod njih je sličan našem, ali imaju drugačije radno vrijeme – priča nam Jakov Zvonimir Mišir, učenik petog razreda Medicinske škole Bjelovar koji je s još 11 svojih vršnjaka od 10. do 24. veljače ove godine boravio u Irskoj.
Mobilnost je provedena zahvaljujući Erasmus+ projektu “Suvremene medicinske vještine”, a sudjelovalo je 12 učenica i učenika petih razreda koji se školuju za zanimanje medicinske sestre/tehničara opće njege. Amalija Kožar – Redovnu praksu u Bjelovaru odrađujemo u staračkom domu i mogli smo usporediti posao koji naša struka obavlja tamo i kod nas. Ono što je generalni zaključak svih nas je da smo se u Irskoj puno manje naradili jer oni za sve imaju pomagala. Cijene domova kod njih su četiri puta veće nego u Bjelovaru pa samim time imaju i kvalitetnije i bolje domove i uvjete u njima. Za ono što kod nas moraš odraditi vlastitom fizičkom snagom oni imaju pomagala. Primjerice, kod nas osobe sami podižemo, a oni imaju dizalice, tako da su nakon posla puno odmorniji nego što su naši zaposlenici u domovima za starije – prenosi iskustva Amalija Kožar, još jedna učenica, sudionica mobilnosti.
Kaže kako su se u irskim domovima puno više družili s korisnicima.
– Oni se s njima puno više bave. Imaju puno različitih radionica i nije im dosadno. Dosta zdravije i žive nego mi, zdravije se hrane i jako im je važna tjelovježba. Skrbe o 40 ljudi i među njima tek je jedna gospođa nepokretna. Većina ih je starija od 80 godina i svi ostali su jako pokretni – priča Amalija.
Na pitanje što bi prvo kod nas promijenila kaže kako su hrvatskim građanima općenito problem poroci.
– U Irskoj je kutija cigareta 17 eura, alkohol je skup, tako da su ih vjerojatno na taj način odvratili od loših navika. Kod nas se svi, a pogotovo mladi trebaju više brinuti o svom zdravlju, o prehrani, rekreirati se i onda mogu očekivati da će i u starosti biti zdraviji – poručuje Amalija.
Puna dojmova iz Dublina se vratila i Lucija Tušek.
– Meni je to bilo iznenađujuće iskustvo, s obzirom na praksu na kakvu smo naviknuli kod nas u Bjelovaru. Puno smo napredovali, manje smo nesigurni u sebe, bilo je odlično. No, unatoč spoznaji da negdje u svijetu ima kvalitetniji posao u mojoj struci želim ostati u Bjelovaru. Na ovaj i mnoge druge načine ćemo se educirati pa ćemo pomoći cijelom našem zdravstvenom sustavu da se poboljša – optimistična je Lucija.
Još dodaje kako su i kolege u Irskoj imali što i od njih naučiti. – Naši lošiji uvjeti su nas naviknuli da se brže snađemo u teškim situacijama, što s njima nije slučaj. Divili su se i našoj disciplini, samopoštovanju i činjenici da ne odustajemo bez obzira na prepreke – prenosi Lucija.
Inače, odlazak budućih bjelovarskih medicinara u Dublin tek je jedan od triju koraka u Erasmus+ projektu „Suvremene medicinske vještine“.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 02/24 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala bjelovar.info
