Protekle nedjelje obilježili smo Dan bolesnika. Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine 11. veljače, a utemeljio ga je Ivan Pavao II. 1992. godine kako bi skrenuo pozornost na bolesnike i njihove probleme, a nakon što je i sam obolio od Parkinsonove bolesti. “Liječiti bolesne brigom za odnose” bio je moto ovogodišnjeg Svjetskog dana bolesnika kojem je cilj podizanje svijesti o potrebama bolesnika te težnja za stvaranjem bolje zdravstvene i društvene zaštite, koja će svakom oboljelom omogućiti dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb. Nažalost o onom dijelu zdravstvene skrbi koji se odnosi na umiruće pacijente naša, Bjelovarsko-bilogorska županija počela je posljednja brinuti na sustavan način. Tek godinu dana imamo koordinatoricu za palijativnu skrb županijskog Doma zdravlja, prvostupnicu sestrinstva Mariju Vranar i tim palijativne skrbi koji trenutačno brine o 79 pacijenata s neizlječivim dijagnozama. S kojim se sve problemima susreću i zdravstveni djelatnici koji o njima vode brigu, oni sami, ali i njihovi članovi obitelji mladima su pokušali približiti na Spikaonici koju je uz Dan bolesnika organizirala bjelovarska knjižnica. Na njoj su uz učenike sedmih i osmih razreda, te nekolicinu srednjoškolaca sudjelovali, uz već spomenutu koordinatoricu Vranar, i Dario Gazić predsjednik županijske podružnice Hrvatske komore medicinskih sestara, Martina Eri prvostupnica sestrinstva, Ustanove za zdravstvenu njegu u kući Žagar i Maja Bundalo Jurković, prvostupnica sestrinstva u mobilnom palijativnom timu.
Prvostupnica sestrinstva, ujedno i koordinatorica za palijativnu skrb Marija Vranar, objasnila je koja je uloga njihovog tima i kakvi su pacijenti palijativni. Kako palijativni tim može pomoći oboljelima, budući da nisu niti patronaža, niti imaju mogućnost pružiti hitnu pomoć.
– Mi smo prije svega psihološka pomoć oboljelima, ali često pomažemo i u ostvarivanju prava prilikom skrbi, poput prava odraslih, najčešće nepokretnih bolesnika, na pelene, što oni često niti ne znaju. Kada prvi put dođemo u kuću zadržimo se i do dva sata kako bismo bolesniku i obitelji odgovorili na sva pitanja i tako im olakšali. Često ih savjetujemo oko pomagala, terapije, a najvažnije nam je da bolesnici ne trpe bol. Primijetili smo da je onima koji najviše brinu oko oboljele osobe vrlo važno da imaju od koga doznati i rade li sve kako treba ili ne – svjedoči Vranar.
Cilj je, ističu sugovornici na Spikaonici, omogućiti svakom pacijentu dostojanstveno liječenje, ali i onome kome nema lijeka da dostojanstveno proživi svoje posljednje dane, u okruženju u kojem se najbolje osjeća. Na tu temu puno je imao za reći iz vlastitog, radnog iskustva i medicinar Dario Gazić, ujedno i predsjednik županijske podružnice Hrvatske komore medicinskih sestara.
– Postojanje palijativnog tima u našoj županiji je iskorak u odnosu bolesnika prema bolnici i liječniku. On popunjava komunikaciju između bolesnika, liječnika opće prakse, bolnice, kućne njege, sve to objedinjuje pristup bolesniku. Prelazak čovjeka iz života u smrt ne smije nikome biti teret. Mnogima je najveća bol kada ga se odveze iz svoje kuće i kada je prisiljen umrijeti bez bližnjih. Kada ste uz nekoga tko odlazi, njega nije strah i to je najbitnije – ističe Gazić.
Do posljednjeg trena važno je svakom bolesniku pa tako i palijativnom pokušati olakšati bolove. Upravo u takvim trenucima veliku ulogu imaju i medicinske sestre koje gotovo svakodnevno dolaze u kuću, a dio su patronažne službe. No, i privatne njege u kući velika su pomoć i sustavu i oboljelima. Martina Eri također je jedna od onih koju oboljeli s radošću očekuju na svom kućnom pragu jer osim lijepe riječi ima i mogućnost dati im terapiju protiv bolova, ali i obaviti neke pretrage kako ne bi u takvim, teškim stanjima morali zbog njih ići u zdravstvene ustanove. Članica županijskog mobilnog palijativnog tima Maja Bundalo Jurković svjedočila je i o velikoj psihološkoj pomoći i primjerima iz prakse.
– Često nam se dogodi da su supružnici u braku i 50 godina, a da nikada nisu pričali o smrti. Mi smo tu da pokrenemo razgovor i o toj temi jer puno puta ostane puno nedorečenih stvari. Kada je trenutak smrti tu, mi smo, uz psihološku pomoć i pokretači komunikacije – zaključuje Bundalo Jurković.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 02/24 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala bjelovar.info
