Ovaj vikend članovi planinarskog društva Bilogora Bjelovar otputili su se do dalmatinskog zaleđa i najviše hrvatske planine Dinare. Cilj je bio u dva dana posjetiti izvor rijeke Cetine i popeti se na najviši vrh u našoj državi, Sinjal visok 1831 m.
Pod vodstvom vodiča Dalibora Babića 39 planinara je u subotu rano krenulo put Glavaša, malog sela u blizini Kijeva u kojem ih je dočekala planinarka Mira i ugostila u dvorištu svoje i suprugove kuće, gdje su planinari podigli svoje šatore. Nakon podizanja šatora uslijedila je šetnja od 11 km do izvora rijeke Cetine, točnije do jednog od tri velika izvora kojeg zovu Veliko vrilo, Glavaševo vrilo ili Oko Dalmacije. Planinari su posjetili i crkvu Svetog Spasa, jednog od najvažnijih hrvatskih spomenika iz ranog srednjeg vijeka sagrađenu u doba vladavine kneza Branimira, koja se nalazi na nekoliko minuta šetnje od izvora.
Nakon povratka do šatora uslijedila je večera koju su na roštilju pripremili vrijedni Mario i Dalibor, uz pomoć Mire, Vesne i Vere. Iako ih je u nedjelju očekivao uspon na 1831 m, što znači da su trebali svladati visinsku razliku od 1250 m, veseli i entuzijastični planinari su se stigli i malo proveseliti, zapjevati i zaplesati prije nego su se povukli u svoje šatore i vreće za spavanje, kako bi se pripremili i odmorili za napor koji ih je sutradan očekivao.
Nedjelja je svim planinarima započela rano jer je vodič Dalibor odredio da se na stazu krene u 6 sati, kako bi najteži dio uspona “odradili” što ranije, prije poznatog “dalmatinskog zvizdana” i najavljenih 30 °C. Sunce još nije izašlo a planinari su u svojim gojzericama odlučnim koracima krenuli po dalmatinskoj goleti i kamenju. Atmosfera je bila vesela i puna tihog uzbuđenja zbog avanture koja sve prisutne očekuje. Znalo se da će biti znoja, vrućine, žuljeva i bolnih mišića, ali zadani cilj je uvijek najbolja motivacija da sve postane jedno od iskustava koje svakog planinara ispuni ponosom, srećom i zadovoljstvom, a sve što je bilo teško zaboravlja se već drugi dan.
Na putu do vrha staza je vodila pokraj planinarskog skloništa Martinova košara gdje je bio prvi veći odmor za one koji su trebali nešto prezalogajiti. Mjesto za doručak je bilo idilično jer je u blizini skloništa i pojilište za konje koji su u daljini slobodni pasli između sivog kamenja i visoke zlatno-žute trave.
Staza je dalje vodila preko sve više kamena i stijena a sve manje vegetacije, kroz tipični dinarski krš, zbog kojeg fenomena je ova planina i svrstana u jedan od parkova prirode Republike Hrvatske. Nakon jednog od prijevoja i putokaza prema vrhu Sinjal, u daljini se ukazala i crvena kućica, ciljani vrh. Slijedilo je još malo hoda, jedan predio kroz nisku klekovinu, pa još malo krša i poslije 5 sati uspona 38 bjelovarskih planinara našlo se na vrhu Hrvatske.
Kako je svakoj dobroj priči podobnoj za sjećanje i dugogodišnje prepričavanje potrebno i “zrno nevjerojatnog” tako se i bjelovarskim planinarima posrećilo da im se baš to i dogodilo. U trenutku kada su se svi odmarali, fotografirali, stavljali žig u knjižicu HPO, na vrhu se pojavio Stipe Božić, ikona hrvatskog planinarenja i alpinizma s ekipom HRT-a, koji su snimali novu dokumentarnu seriju Planine, kao materijal za jednu od šest epizoda koje će se prikazivati na televiziji. Lako je moguće da će u kadrovima neke od epizoda biti i koji bjelovarski planinar kako maše i pozdravlja.
Kako se prilika za pozdrav Stipi Božiću na najvišem hrvatskom vrhu ne propušta, bjelovarski planinari popričali su nekoliko riječi s ovim poštovanja vrijednim čovjekom, pozvali ga na proslavu 100 godina koje HPD Bilogora Bjelovar slavi iduće godine, te ga zamolili za grupnu fotografiju. Nakon toga polako su krenuli s vrha prema Glavašu.
Vodič je planinare poveo drugom stazom natrag, prvo prema planinarskom skloništu Drago Grubać, gdje je bio plan nadopuniti zalihe vode i prezalogajiti kako bi svi skupili dodatnu energiju za još koji sat napornog spuštanja s planine. Nakon odmora krenulo se po jakom suncu na završni spust, i nakon nešto manje od 10 sati hodanja planinari su došli do polazišne točke u Glavašu.
Povratak u Bjelovar bio je ispunjen dijeljenjem doživljenog iskustva, prepričavanjem susreta sa Stipom Božićem, dijeljenjem poslikanih fotografija, i naravno planiranjem nekog drugog izleta, a tko je mogao zaspati na sjedalu u autobusu vjerojatno je sanjao Dinaru.
Tekst i foto: Ana Hudoletnjak
POVEZANI ČLANCI
Članovi HPD Bilogora Bjelovar osvojili Triglav
