Od 25. do 26. svibnja, Udruga za autizam Bjelovar organizira dane otvorenih vrata, u vremenu od 10.00 do 16.00 sati u prostorijama udruge na adresi Ulica J. Draškovića 1. Na ovaj način, udruga sve zainteresirane želi upoznati sa svojim radom, te im u obliku izložbe predstaviti radove članova. Inače, Udruga za autizam je osnovana 2013. godine s ciljem da okupi djecu koja pate od ovog razvojnog poremećaja, njihove roditelje, volontere i prijatelje, kako bi se stvorio kutak u kojem će djeca osjetiti da nisu sama i uvijek drugačija.
– Želimo pokazati što autisti mogu i gdje oni jesu u ovom svijetu. Pozvala bih sve roditelje koji imaju djecu s autizmom da dođu kod nas i odluče što sve mogu iskoristiti od onoga što udruga trenutno pruža. Planiramo i dalje razvijati programe koji mogu unaprijediti živote osoba s autizmom, za što nam treba vremena. Krećemo prema tome da osiguramo podršku i terapiju edukacijskih rehabilitatora, logopeda i sl. Tako roditelji djece s autizmom ne bi trebali tražiti pomoć u drugim sredinama, plaćati terapije, iscrpljivati se u vožnji, kaže predsjednica udruge Kristina Hohoš.
Za dva mjeseca udruga će zaposliti edukacijskog rehabilitatora, a trenutno u udruzi rade dvije osobe na mjestu radnog terapeuta. Planirano je skoro zapošljavanje i djelatnica putem Programa javnih radova. Udruga trenutno kroz svoj rad članovima pruža mogućnost učenja osnovnih socijalnih vještina, vježbanja komunikacije, sudjelovanje u likovnim, glazbenim terapijama, kineziterapiji u vodi, povremenom terapijskom jahanju. Na ovaj način osobe s autizmom dobivaju jednu raznolikost koja ih motivira da rade nešto drugo i novo. Konkretan rad udruge, odnosno na dnevnoj bazi krenuo je u kolovozu 2016. godine, kada je udruga zaposlila djelatnice pomoću Programa javnih radova. Od tada se vidi značajna promjena kod članova, posebno kod odraslih koji nakon 21 godine bivaju isključeni iz sistema.
– Ovdje radim devet mjeseci i to mi je prvi posao nakon četiri godine. Po zanimanju sam učiteljica. Djeci je trebalo oko dva mjeseca da se priviknu na nas, ali cijela situacija je bolja i bolja. Dani su nam kao vrijeme, ima i sunčanih i kišnih. Svako dijete ovdje je posebno, pa je i svaki dan drugačiji, a mi se moramo njima prilagoditi. Kako je njima, tako bude i nama. Primjećujem veliki napredak kod svih. S djecom razgovaramo, bojamo bojanke, dolazimo do njihovih misli i osjećaja, idemo u šetnje, na plivanje, pjevamo, plešemo, vježbamo, odlazimo na sladoled i kolače. S autistima se ne može puno planirati, tako da velik dio vremena prođe u improvizaciji. Neka djeca ostaju sat vremena, neka dva ili čak pet. Sada radim na pola radnog vremena, a prije je bilo puno radno vrijeme. Tu su i volonteri koji pomažu, a uskoro dobivamo i dvije nove kolegice kroz Program Javnih radova, rekla je Marija Bašurelo, djelatnica udruge.
– Po struci sam profesorica tjelesnog i kinezioterapeut. Nedavno su nas pitali kako se ovaj posao odražava na naš privatni život. I Marija i ja smo zaključile da nam je ovo najpozitivnija stvar koja nam se dogodila. Osim što učimo nove stvari sa djecom, ustanovile smo kako sve one stvari što nas ponekad živciraju i smetaju su toliko male u odnosu na sve ono s čim se ovi roditelji i djeca bore i proživljavaju. Pet godina sam bila na zavodu, a prije toga sam radila većinom kao zamjena. S obzirom da nam je rad s autistima bio potpuno nov, u početku smo se snalazile kako smo mogle. Malo nam je pomoglo dosadašnje iskustvo u radu s djecom, ali i Internet i naše istraživanje, pojasnila je Vedrana Šimunić.
