Piše: Željko Rukavina
Čudim se komentarima koji govore da su razočarani ponašanjem ovog ili onog saborskog zastupnika. Mene nisu razočarali jer od takvih, da budem blag i nazovem ih cirkusantima, se ništa drugo ne može ni očekivati. Pa oni su u stanju i vlastitu dušu prodati vragu samo da njima bude dobro. Čast pojedincima, ali većina njih su ljudi bez vlastitog identiteta, prošlosti…..
Pa pogledajte samo tko sjedi u tim klupama. Od bjelosvjetskih jebivjetara do osoba koje nemaju dana staža u realnim sektoru, plagijatori, ljudi koji su pod istragama, i da ne nabrajam dalje. Da je Dostojevski živ mogao bi o Hrvatskoj Vladi, Parlamentu i političarima pisati romane koje bi ljudi čitali ne vjerujući da takvo nešto hoda po Hrvatskoj, i uz to imaju silne privilegije. Doista je Hrvatska moralno ruglo u čijem smradu se sve više poštenih ljudi guši. Stoga nije ni čudo da se naša budućnost iseljava. Pa koji bi normalan čovjek, ako je u prilici da ode ostao ovdje, gdje sve zaudara na smrad i trulež poput zaštopane kanalizacijske šahte. Sjetimo se kako je nastala Krezovski bogata elita. Na pljački i otimačini najsiromašnijih slojeva. Ta drskost prelazi i okvire iz crtića o Superhiku. Liku koji je otimao sirotinji i davao bogatima. Mi političare nazivamo elitom. Koje licemjere od nas. Nemamo ni malo građanske hrabrosti. Ništa nismo naučili od velikana poput Savke Dapčević Kučar, Mike Tripala, Brune Bušića…ili jednog Vlade Gotovca, koji se usudio pred Komandom Pete armijske oblasti održati govor od kojih se svima koža ježila. Bez obzira kojem su miljeu pripadali. Njih nismo prihvaćali.
Koga danas imamo?
Stranke vode osobe suđene za provale. Suradnike zloglasne UDB-e. Vlado Gotovac je jednom kazao: lopov prestaje krasti samo kad ga se uhvati, jer mu nikada nije dosta. Na djelu imamo priliku na djelu vidjeti Plenkovića, Pupovca, Glasovića, koji potvrđuju onu poslovicu – kad se bratska srca slože i olovo plivati može. U ovom slučaju naš novac. Palac smo okretali dolje jednom Ivanu Supeku ili profesoru Đikiću, ali smo zato prigrlili razne Čermake, Todoriće, Raiće, Valentiće, Vidoševiće, Greguriće, Mamiće….. Zar nije sramota da nakon Domovinskog rata u kojemu su pojedinci činili herojska djela, najodlikovanija osoba bude “geometar” sa generalskim epoletama koji ni dana nije bio izvan Zagreba? Ratni profiter Zagorac. Kad usvojimo vrijednosti koje postoje u jednoj Norveškoj onda možemo očekivati bolje. Do tada će nam sudbinu krojiti “elita” koja bi trebala završiti ne na Golom otoku, nego u Francuskoj Gvajani iz koje se nikada više ne bi mogli vratili i jahali na grbači ovog naroda.
Ništa im nije sveto, i kucnuo je čas da im na izborima napokon kažemo dosta.
