U subotu 28. siječnja, na groblju Sv. Andrije u Bjelovaru, na vječni počinak ispraćen je veliki čovjek, prijatelj i kolega novinar, Miroslav Martinić. U ogromnoj tuzi i boli, s brojnim uspomenama u mislima, od Martinića su se oprostili članovi obitelji, prijatelji, brojne osobe iz novinarskih krugova i redakcija.
Podsjetimo, Martinić je za života radio kao vrhunski novinar i suradnik Jutarnjeg i Večernjeg lista, dok mu je početak karijere obilježio i nekadašnji Radio Bjelovar. Iako je posljednjih desetak godina vrijeme provodio u zasluženoj mirovini, za njega biti novinarom nije bio posao, već istinski životni poziv kojemu je ostao vjeran do posljednjeg dana.
Koliko je kolegi Martiniću značilo novinarstvo, potvrdio je i Mato Pejić, potpredsjednik ogranka HND-a Bjelovarsko – bilogorske i Virovitičko – podravske županije koji je na subotnjem ispraćaju održao oproštajni govor.
– Prvenstveno prijatelj, a potom kolega, do posljednjeg je daha dokazivao kako je novinarstvo častan zanat, unatoč pozamašnom urušavanju manje-više svih svetih postulata branše. “Nije politika kurva, nego se kurve bave politikom”, govorio je veliki Vlado Gotovac. Mali Miroslav Martinić svojim je životom posvjedočio da novinarstvo nije lešinarenje, iako su se u udobnim novinarskim foteljama smjestili mnogi lešinari. Martinić to nikada nije želio, pa je vjerojatno i to razlog što nikada nije postao velika žurnalistička zvijezda. No, bio je i ostao veličina za sve mnogobrojne kolegice i kolege, na koje je nesebično prenosio svoje golemo novinarsko znanje i iskustvo. Miro je bio cijenjeni etablirani kolega, iskusni medijski vuk, naročito u vrijeme kada je radio kao šef dopisništva Večernjeg lista. Bio je novinar starog kova i učenik tradicionalne škole, uvijek vjeran zaboravljenom žurnalističkom manirizmu. Daleko od toga da je bio “konzerva”. Upravo suprotno. Otvoren prema novim tehnologijama i alatima, od računala, mobitela, pa do kamera, Interneta i društvenih mreža. Ipak, jednom cijepljen tiskarskom bojom, nije mogao bez opipljivih vijesti, novina i novinskog papira. Nezamisliv mu je bio početak dana da ne prošeta do obližnjeg kioska i kupi nekoliko novina. Bilo mu je strašno žao što nove generacije novinara ne mare za cehovsko udruženje, jer je tek svaki deseti novinar u županiji član HND-a. Iako pomiren s nemogućnošću utjecaja na nove situacije, do kraja je pružao podršku, obnašajući ulogu tajnika dva županijska Ogranka HND-a. Miroslav je do posljednjeg dana ostao novinar s velikim “N”. Dragi prijatelju, putuj mirno i s nebeskog balkona i dalje prati stranputice medija. Neka ti je bistro oko i pronicljiv um, a pero oštro, riječi su s kojima se od Martinića oprostio Mato Pejić.
Ne želimo prihvatiti da je kraj, već kolegi, prijatelju i vjernom čitatelju portala Bjelovar.Info kažemo doviđenja do nekog novog, prijateljskog, novinarskog susreta.
Pozdravljamo te Miro i obećajemo da te nikada nećemo zaboraviti. I dalje ćemo vjerno slijediti tvoj novinarski put.
