Jučer je u Domu kulture u Bjelovaru održana tribina “Političke pobjede” u organizaciji Akademske zajednice dr. Ante Starčević Hrvatske demokratske zajednice Bjelovarsko-bilogorske županije. Tribina je osmišljena u povodu 31. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske te 25. godišnjice mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.
Na tribini su sudjelovali Vladimir Šeks, autor svih važnih ustavnih odluka i deklaracija s početka stvaranja suverene i neovisne Hrvatske, ujedno i potpredsjednik Vlade i Hrvatskog sabora zajedno s povjesničarima prof. dr. sc. Ivom Lučićem i doc. dr. sc. Dinkom Čuturom te Marijanom Conerom, županom Bjelovarsko-bilogorske županije u vrijeme procesa mirne reintegracije.
Vladimir Šeks naglasio je kako se 15. siječnja obilježavaju dvije veoma važne obljetnice za Hrvatsku.
– U razdoblju od siječnja 1991. do siječnja 1992. godine u vrtoglavom, traumatičnom povijesnom ruletu kojem je prethodilo niz vrlo teških događaja, ratnih zbivanja, u tom vremenskom slijedu od godine dana došlo je do međunarodnog priznanja Hrvatske. U siječnju 1991. godine je u Beogradu skovan plan da se pacificira Hrvatska, uvede uprava, osudi i likvidira hrvatsko političko vodstvo. Nakon toga dolaze razni pregovori o razrješenju jugoslavenske državne krize. U lipnju 1991. Hrvatski sabor donosi odluku da daje rok 25. lipnja i ako se dotad ne završi novi dogovor između jugoslavenskih republika, Hrvatska kreće putem osamostaljenja. Taj dogovor nije postignut, prisjetio se Šeks kojeg je predsjednik Tuđman imenovao za voditelja radne skupine za izradu svih državotvornih akata stvorenih za punu suverenost i samostalnost Hrvatske.
– 25. lipnja Hrvatski sabor donosi povijesnu odluku o suverenosti i samostalnosti Hrvatske i pokreće postupak za razdruživanje i međunarodno priznanje. Velike sile na to reagiraju i traže od Hrvatske da suspendira svoje odluke. 7. srpnja na Brijunima se donosi Brijunski moratorij kojim se suspendiraju odluke Hrvatske i Slovenije da bi se dalo još prostora da dođe do nekog političkog dogovora. Srbija i JNA kreću u još žešću agresiju na Hrvatsku i to konačno rezultira 7. listopada pokušajem atentata na hrvatsko državno vodstvo i 8. listopada mi proglašavamo raskid državnopravnih sveza potpuni s Jugoslavijom neopozivi, definitivni, konačni, naglašava Šeks.
Ta je odluka bila istovjetna onoj od 29. listopada 1918. o raskidu državnopravnih sveza s Austro-Ugarskom.
– Nakon toga ide još krvavija agresija na Hrvatsku, posebno na Vukovar, Dubrovnik, istočnu Slavoniju, cijela Hrvatska gori. Nakon svih strahota Vukovara konačno se i Njemačka i druge zemlje počinju trzati i dolazi do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. U tom roku od godinu dana je jedan ogromni put prijeđen, govori Šeks.
Hrvatska u to vrijeme nije imala puno prijatelja, pa njene težnje o samostalnosti nisu imale podršku.
– Još u lipnju 1991. godine i SAD i Njemačka i Engleska i Francuska, svi redom su za očuvanje Jugoslavije, protiv su bilo kakve samostalnosti Hrvatske, Slovenije ili bilo koga. Mi nemamo ni prijatelja ni saveznika. Tek nakon što Hrvatska 25. lipnja donosi svoju ustavnu odluku, tada dobijamo pozitivne signale od Svetog Oca, od austrijskog bivšeg ministra vanjskih poslova i nikog više. Da nije bilo početnih uspjeha hrvatske vojske te 1991. godine, da se nismo obranili, svijet bi priznao okupaciju i agresiju kao svršeni čin, poručuje Šeks.
Nemilih godina novije hrvatske povijesti prisjetio se i bivši bjelovarsko-bilogorski župan Marijan Coner.
– Ono čega većina ljudi tada nije bila svjesna je da ratna stanja i zbivanja nisu bila završena. Sve do završetka mirne reintegracije i do potpunog ulaska cjelokupnog teritorija u ustavnopravni poredak Hrvatske, ona nije bila jedinstvena, nije teritorij bio cjelovit i nije bila sigurna. Pobunjeni Srbi još uvijek su bili u istočnoj Slavoniji, Baranji, zapadnom Srijemu i tek s tom briljantnom aktivnošću i ostavštinom pokojnog predsjednika Franje Tuđmana je Hrvatska postala doista neovisna, slobodna i cjelovita država, istaknuo je Coner.
